Jučer je proslavljen blagdan blaženog Gracije s Mula. U nazočnosti velikog broja vjernika sv. Misu predslavio je don Robert Tonsati uz koncelebraciju više svećenika Kotorske biskupije. Sveto euharistijsko slavlje uzveličao je svojim nastupom zbor Sv. Mateja iz Dobrote.
O ovom divnom izdanku kršćanske vjere nadahnuto je propovijedao don Robert, koji je rekao da je posebna milost i Božji je dar što možemo biti u samom doticaju sa svečevim tijelom, njegovim relikvijama, pred njim iznositi svoje prošnje, njemu se obraćati, a po njemu i s njim slaviti Boga.
" Nema nikakvog smisla hvaliti se našim svecima ako se ne nadahnjujemo na njihovim primjerima, ako ne pokušamo u njihovim životima naći poticaj da mi bolje živimo vlastitu vjeru. Bog je uzvisio poniznog Graciju da bi nama dao primjer i poticaj, naravno, i moćnog zagovornika. "
"Moći jednog sveca, njegove relikvije, su zapravo blago samih nebesa. Nekad nismo dovoljno ni svjesni veličine tog dara. Kako kaže jedan starokršćanski spis, svečevi posmrtni ostatci, dragocjeniji su od najvrjednijih dragulja i skuplji od zlata - zapravo nema zemaljskog blaga koji može pravedno isplatiti ovakvu vrijednost."
Tijekom homilije don Robert se osvrnuo na površno shvaćanje naše povijesti i značaj nasljedovanja svetaca, osobito ističući krjepost poniznosti bl. Gracije: "Ostaci naše slavne prošlosti predmet su turističkog i znanstvenog interesa. Sve to čime se i dalje imamo potrebu hvaliti i što rado ističemo, kao da smo mi to stekli, ili da su naše zasluge to što imamo - nema nikakve konkretne posljedice po naš život.
"Ostaci naše slavne prošlosti predmet su turističkog i znanstvenog interesa. Sve to čime se i dalje imamo potrebu hvaliti i što rado ističemo, kao da smo mi to stekli, ili da su naše zasluge to što imamo - nema nikakve konkretne posljedice po naš život. Sve te ljepote, osuđene su na život muzejskih eksponata. Mi zbog njihove veličine nismo ni bolji kršćani niti sretniji ljudi. Ne pružaju utjehu, njima nisu upućene naše molitve, njima ne palimo svijeće ili tamjane. Sve je to na neki način mrtvo. S druge strane, jedan obični, skromni redovnik, u usporedbi s ovim prije navedenima, ni po čemu značajan, taj redovnik je za života bio svjedok Božje ljubavi i Moći, a i u smrti, nakon više od 500 godina i dalje živi ne samo u Bogu u zajednici svetih nego ovdje među nama. Njegova je prisutnost opipljiva. Samostana u kojem je proveo većinu svog života, više nema, nema čak ni otoka sv. Kristofora od Mira, nema ni pripadnika augustinskog reda u samostanu u kojem nikla Gracijina kongregacija augustinaca. Sve je to nestalo, uminulo kao i mnoge druge velike i značajne stvari. Ali skromni Gracija, leži netaknut ovdje, pred nama. Svojim primjerom poniznog života nas potiče da se vratimo Gospodinu i da njemu posvetimo svoje vrijeme, svoj posao, rad, svakodnevicu."
Sve te ljepote, osuđene su na život muzejskih eksponata. Mi zbog njihove veličine nismo ni bolji kršćani niti sretniji ljudi. Ne pružaju utjehu, njima nisu upućene naše molitve, njima ne palimo svijeće ili tamjane. Sve je to na neki način mrtvo. S druge strane, jedan obični, skromni redovnik, u usporedbi s ovim prije navedenima, ni po čemu značajan, taj redovnik je za života bio svjedok Božje ljubavi i Moći, a i u smrti, nakon više od 500 godina i dalje živi ne samo u Bogu u zajednici svetih nego ovdje među nama. Njegova je prisutnost opipljiva. Samostana u kojem je proveo većinu svog života, više nema, nema čak ni otoka sv. Kristofora od Mira, nema ni pripadnika augustinskog reda u samostanu u kojem nikla Gracijina kongregacija augustinaca. Sve je to nestalo, uminulo kao i mnoge druge velike i značajne stvari. Ali skromni Gracija, leži netaknut ovdje, pred nama. Svojim primjerom poniznog života nas potiče da se vratimo Gospodinu i da njemu posvetimo svoje vrijeme, svoj posao, rad, svakodnevicu."
Nakon toga don Robert je naglasio: " Nema nikakvog smisla hvaliti se našim svecima ako se ne nadahnjujemo na njihovim primjerima, ako ne pokušamo u njihovim životima naći poticaj da mi bolje živimo vlastitu vjeru. Bog je uzvisio poniznog Graciju da bi nama dao primjer i poticaj, naravno, i moćnog zagovornika. "
Na kraju sv. Mise pristupilo se kađenju Svečevog, nakon 500 godina, neraspadnutog tijela. Vjernici su pjevali himan Bl. Graciji, prosili zagovor i ljubili moći.
Vjerni puk se ovom blagdanu pripravljao trodnevnicom, koju je predvodio don Robert.
Kako je bilo jučer na proslavi našeg Blaženika pogledajte na fotografijama.