Glazbeni program 39. festivala „Barski ljetopis“ otvoren je koncertom svjetski poznate hrvatske violončelistice Ane Rucner, koja je na Ljetnoj pozornici Doma kulture priredila atraktivan audio-vizualni doživljaj. Sedamdesetominutni program bio je spoj klasične, tradicijske i moderne glazbe, a brojna publika njezin je nastup nagradila dugotrajnim pljeskom i ovacijama.

Koncert je otvoren Orffovom „Carminom Buranom“ i Vivaldijevim „Četirima godišnjim dobima“, nakon čega su uslijedili Ravelov „Bolero“ i Piazzollin „Libertango“. Poseban dojam ostavili su ulomci iz „Labuđeg jezera“, kao i interpretacije motiva iz Beethovenove Pete i Devete simfonije, uključujući poznatu „Odu radosti“. Program su dodatno obogatile obrade tradicionalnih plesova – dubrovačkog Linđa i slavonskog Drmeša.

Jedno od najvećih iznenađenja večeri bile su vokalne izvedbe Ane Rucner. Publika je imala priliku čuti pjesmu „Bijeli anđeo“, napisanu za Miru Škorić, koju je Zlatko Timotić prilagodio njezinu violončelu, zatim pjesmu „Tebe ću“ crnogorskog autora Boža Bulatovića, izvedenu uz znakovni jezik, obradu poznate pjesme „I Will Follow Him“, čiji je videospot sniman na otoku Pagu sa časnim sestrama, kao i autorsku skladbu „DolCello MediterAna“, nastalu tijekom pandemije koronavirusa, uz videospot snimljen na Brijunima.

Budući da posljednjih šest mjeseci živi u Šangaju, izvela je i pjesmu na kineskom jeziku, čiji se naslov može prevesti kao „Moje srce je poput mjeseca“. Na repertoaru su se našle i glazbene teme iz filmova i serija „Igra prijestolja“, „Pirati s Kariba“, „Skupljači perja“ i „Cigani lete u nebo“, a koncert je završio obradama pjesama „Flashdance“ i „The Best“, koje je umjetnica otpjevala među publikom – bosa.

Tijekom koncerta na videozidu su prikazivani spotovi Ane Rucner koji, uz njezinu virtuoznost na violončelu, promoviraju prirodne ljepote i kulturnu baštinu Hrvatske – od Dubrovnika i Stonskih zidina do Medvedgrada, Kopačkog rita, brojnih dvoraca i nacionalnih parkova.

Nakon iznimno energičnog nastupa, Rucner nije skrivala oduševljenje barskom publikom.

„Oduševljena sam ovim ljudima i publikom jer mi je iznimno važno da energija koju želim prenijeti zaista dopre do ljudi. Atmosfera je prekrasna, lokacija čarobna, a Bar predivan“, rekla je, podsjetivši na svoju posebnu povezanost s Crnom Gorom, budući da joj je djed podrijetlom iz Kuča.

„Kad god dođem u Crnu Goru, osjećam se kao da tamo pripadam. Djed mi je iz Kuča, majka iz Beograda, otac je Hrvat, rođena sam u Hrvatskoj, a posljednjih pola godine živim u Kini. Zapravo, osjećam da pripadam posvuda. Ono što Crna Gora ima neiscrpno je bogatstvo i to zaista treba čuvati“, istaknula je Rucner.

Na pitanje koliko je zahtjevno nastupati na otvorenoj pozornici odgovorila je kako vremenske prilike za nju nikada nisu bile prepreka.

„Održala sam mnogo koncerata u puno zahtjevnijim uvjetima. Večeras je bilo vrlo ugodno. Gdje god u svijetu sviram i kakvi god bili uvjeti, najvažnije mi je da glazba dopre do publike“, rekla je umjetnica.

Objašnjavajući zašto neprestano pomiče granice svojega umjetničkog izraza, Rucner je kazala kako umjetnost za nju nije posao, nego poziv, dar i način života.

„Jednostavno, stalno dolaze nove ideje. Svaka me lokacija inspirira da stvorim nešto novo. Završila sam Muzičku akademiju, osam sati dnevno vježbala Dvořáka i klasični repertoar, a danas sviram Linđo i pjevam 'Đelem, Đelem'. To je umjetnost, to je sloboda. Često nas pokušavaju zadržati u okvirima, osobito kroz školovanje, što je u redu jer bez okvira bi nastao kaos. No kada sam diplomirala, poželjela sam biti ono što doista jesam. Krenula sam tim putem prije dvadeset godina i još uvijek se tražim. To je način života u kojem neprestano stvaramo, osmišljavamo i istražujemo. Dok god živimo i dišemo, stvarat ćemo“, naglasila je.

Govoreći o neposrednoj komunikaciji s publikom tijekom koncerata, istaknula je kako je upravo publika oblikovala njezin današnji umjetnički izraz.

„Ljudi često očekuju koncert klasične glazbe, a ja jesam i to, ali sam i mnogo više od toga. Moram komunicirati s publikom. Važna mi je ta energija i interakcija, da ljudi znaju što slijedi. Možda djeluje pomalo teatralno, ali sve je došlo prirodno kroz godine i godine nastupa. Shvatila sam da bez komunikacije ne mogu sjediti na pozornici. Tako su došli i pjevanje i ovakav raznolik repertoar. To je tražila publika“, istaknula je Ana Rucner.

Na kraju je izrazila želju da ponovno nastupi na „Barskom ljetopisu“, posebno sljedeće godine kada festival obilježava veliki jubilej.

„Vrlo rado ću ponovno biti vaša gošća. Pozovite me i sljedeće godine, pogotovo zato što bi jedan mladi barski violončelist, koji je večeras bio u publici, tada možda mogao biti sa mnom na pozornici. Četrdeseti, jubilarni 'Barski ljetopis' svakako je lijep povod za novi susret“, poručila je Ana Rucner.

 Foto: Dragica Orlandić