Iako naši ribari u nazivu za morska bića ne prave neku izravnu razliku između ribe i glavonožaca, znanost i gastronomija odvajaju te dvije skupine podvodnih stanovnika, kojima možemo još pridodati školjke i rakove. No, današnja priča izravno je vezana uz glavonošce.
U velikoj obitelji glavonožaca prepoznaju se jasno samo tri vrste, i to hobotnice, sipe i lignje. I dok sipe posvuda istog imena, od antičkog naziva sepia, uglavnom pripadaju i istoj vrsti, lignje ili grčki i rimski loligi dijele se na obične lignje, lignjice i manje ukusne totanje ili lignjune, a hobotnice, antički polypousi, mnogonošci, na manje muzgavce i prave hobotnice, koje mogu dosegnuti zavidnu veličinu. Hobotnica također, za razliku od drugih glavonožaca koji imaju deset krakova, ima samo osam, pa su je i nazvali prvo polypous, mnogonožna, pa onda octopous, osmonoga, dok su je Hrvati nazvali po svom nazivu za rep, hobot, pa je i postala hobotnica.
Ova simpatična pametnica, žuto-smeđe boje odozgo, a sivkaste odozdo, koju mijenja prema okolini, najveći je jadranski glavonožac. Krakovi joj mogu dostići raspon i do 3 metra,a dostiže težinu i do 15kg, ali joj je prosječna masa do 75dkg. Poznato je kako je odlično prilagođena životu lovca, jer ima svoje tajno oružje koje se odnosi na vrećicu s crnilom koju ispušta kada želi zbuniti svoje neprijatelje. Preko dana promatra okolinu, pri čemu joj pomažu velike oči s kapcima, a noću, poput svake grabljivice ide u potragu za lovom.
Jela od glavonožaca nadahnjivala su gastronome i kuhare, podjednako kao i ribare koji su se nakon uspješnog ribolova znali okupiti oko lonaca na otvorenoj vatri i pripremati svoja jednostavna, a ukusna jela od ovih bića s morskog dna, koja kao da vraćaju stare priče vezane uz tajanstvene i tihe glavonošce.
Osim što se smatraju vrhunskim specijalitetom, hobotnice su poznate po tome što imaju izrazitu energetsku vrijednost od čega najveći dio svakako čine proteini, zatim masti i najmanje ugljikohidrati. Što se tiče minerala smatra se dobrim izvorom selena, bakra, željeza, fosfora, cinka te magnezija. Što se tiče vitamina dobar je izvor vitamina B kompleksa te pantotenske kiseline.
Zbog ukusnog mesa hobotnica je tražena poslastica. U Dalmaciji i Boki se priprema na različite načine, a najčešći je - na salatu.
Puno je varijacija na salatu od hobotnice, a način pripreme koji ćemo vam opisati samo je jedan od njih.
Potrebno je:
- hobotnica
- crni papar u zrnu
- lovorov list
- 1 limun
- 1 dcl vinske ostike
- bijeli papar
- 2 čipule
- 4 špice luka česna
- svježi petrusin
- zelena salata
- 3-4 kom crnih maslina
Hobotnica prethodno mora biti očišćena i smrznuta da bude mekša nakon kuhanja. Kuhajte je u vodi uz dodatak papra u zrnu, par kapi maslinova ulja, češnjaka, lovorovog lista te malo octa.
Kad hobotnica omekša (otprilike nakon sat vremena kuhanja) izvadite je iz vode i pustite da se malo ohladi. Narežite krakove na kolutiće, a glavu hobotnice na kockice.
U zdjeli pomiješajte nasjeckanu hobotnicu, luk i masline. Pospite svježim peršinom, paprom i dodajte maslinovo ulje i sok limuna ili vinskog octa. Sve dobro promiješajte i stavite u hladnjak. I malo kasnije - poslužite.
Osim salate od hobotnice, koju najčešće spremamo kao dodatak jelima za blagdane, još je korisnije hobotnicu iskoristiti kao glavni obrok, pa je na našim prostorima vrlo često spremamo s pečenom krtolom.
Dakle, potrebno je:
- kilo hobotnice
- kilo krtole
- maslinovo ulje
- 1 veća čipula
- 1 bićerin bijeloga vina
- 2 špice luka česna
- 1 veza petrusina
- papar i sol
Hobotnicu očistiti, dobro oprati, i stavit da se kuha sve dok ne prestane ispuštati ljubičastu tečnost, kada na dnu teće ostane samo boja.
Očistiti krtolu, posoliti, podijeliti je na pola i staviti u pleh. Dodati iskidanog luka na polutke i u sredinu spuštit hobotnicu. Politi uljem, pokriti listom fine karte i peći, cca 45min.
U teću s bojom dodati maslinovo ulje, pa isjeckani česan. Sipati bijelo vino, zatim isjeckani petrusin i papar. Ne soliti, jer je boja zapravo isušeno more. Odstraniti kartu, isjeći hobotnicu, preliti napravljenim sosom i sve ponovno, kratko vratiti u pećnicu.
Dakle možemo zaključiti kako se radi o prije svega korisnoj namirnici koja je dobra za naš organizam i pravo zadovoljstvo za naše nepce.
Što da vam još poručimo, nego da čuvate rićete naših starih, ali ne da ih čuvate od sebe samih, nego parićajte i prenosite ih sljedećim generacijama. A do sljedeće delicije, želimo vam dobar tek!