Trinaesti susreti književnika hrvatskih manjina s književnicima u Republici Hrvatskoj

Time to read
3 minutes
Read so far

Četvrtak, 08. rujna 2016. - 18:56

Foto:Arhiva

U Rovinju, 18. srpnja 2016. godine u organizaciji HKD F. Glavinića, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Hrvatske matice iseljenika i Grada Rovinja, u Rovinju će se 27., 28. i 29. listopada 2016. g. održati

TRINAESTI SUSRETI KNJIŽEVNIKA

HRVATSKIH MANJINA S KNJIŽEVNICIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

 Osjećaj pripadnosti domovini i materinskome jeziku temeljne su ljudske vrijednosti prema kojima se oduvijek svi odnose s poštovanjem i ljubavi. Osim što i književno stvaralaštvo naših iseljenika već dugo učinkovito obogaćuje hrvatsku kulturu, njihova riječ na materinskome jeziku u tuđini je ona trajna i zlatna nit koja čitavu manjinsku zajednicu povezuje u neraskidivo zajedništvo, izgrađuje i održava njenu svijest o pripadnosti.

Ona ne sprječava njenu integraciju u društvo domicilnih zemalja, ali učinkovito usporava akulturacijske procese i zaustavlja asimilaciju.

Promicati književno i ostalo stvaralaštvo Hrvata, posebno onih izvan domovine, znači otkrivati hrvatsku dušu, a ta anima croatorum, kako su je nazivali naši stari, najčešće je velika, hrabra i plemenita jer je spremna na ljubav i opraštanje, jer joj je neprihvatljiva mržnja koja razara sreću i mir ljudi.            

OD GLAGOLJAŠA DO ŠEGEDINA I ARALICE           

Naši su glagoljaši u Istri i diljem Hrvatske, čuvajući i braneći svoje, uveli svoj narod u civilizaciju kršćanstva. Marulić je zagovarao obranu te uljudbe Molitvom suprotiva Turkom. Zoranić jadikuje nad narodnim jezikom i književnošću te zapušćenom bašćinom, tj. rascjepkanom domovinom koju razdiru vuci. Leksikograf i polihistor Faust Vrančić hrvatski jezik uvrštava među pet najuglednijih jezika Europe. Gundulić sanja o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, a Križanićev san je skladna obitelj kršćanskih naroda.

Zadivljuju nas Skalićeva enciklopedijska svestranost, Boškovićev prodor u zvjezdane visine znanosti, Klovićev genij Michelangela minijature, Meštrovićevi Domagojevi strijelci... Kranjčević koji guta svoju bol pjesničkim ranjenim vikanjem u tminu, trubadur Kroacije A. G. Matoš koji tuguje zbog ukletog položaja domovine.

Opčinjeni smo Tinovim Visokim jablanima, Ivaniševićevom Hrvatskom u kojoj je pjesnik kao Hrvat brat sviju ljudi, Nikolićevom Molitvom za moju Hrvatsku i polastoljetnom Hrvatskom revijom. Puntarskim vapajima Cesarca i Krleže te naših Istrana Balote, Cilige, Črnje ... koji pokazuju vjeru u prometejsku snagu umjetnosti riječi i njenu moć da ne samo opisuje svijet, nego da ga i mijenja, da ga učini boljim.

Među takve, nadvisivši sve, spada i Petar Šegedin koji je «budno pratio i živo osjećao tragičan položaj svoga naroda u sustavu lažne ravnopravnosti, a stvarne podčinjenosti».

Od suvremenika nezaobilazna je umjetnost riječi Ivana Aralice zaokupljena etičkim pitanjima, ljudskim sudbinama i tragičnim podjelama svoga naroda. Taj majstor pripovijedanja u svojim povijesnim, prognaničko – stradalničkim, odnosno romanima s ključem, sve do nedavno objavljena romana Bunar na turskoj granici, snažno prikazuje odlučnost naših ljudi da izdrže u višestoljetnoj borbi za goli opstanak, da sačuvaju svoju svijest o pripadnosti, sve ono čime se razlikuju od drugih i drugačijih, čime obogaćuju svijet u kojemu žive!

Iako tek dijelom, to vrijedi i za one pisce potomke hrvatskih doseljenika, koji pišu na jezicima zemalja svojih novih domovina. Oni su nerijetko, poput Antonija Skarmete u Čileu i donedavnog predsjednika Društva čileanskih književnika Ramona Dijaza Eterovića, na naš ponos, najčitaniji književnici hispanoameričkoga svijeta.

 

ZBORNIK RADOVA O SUSRETIMA

Nadasve nam je stalo da plodovi ovog našeg okupljanja ostave trajan trag, da objavimo  rukopise uklopive u zadane tematske okvire, u definiciju naših Susreta. Oni su od početaka bili zamišljeni kao književno – manjinski skup na kome se raspravlja o etničkim manjinama i ljudskim pravima, o književnosti između dviju domovina, o jezičnim i kulturnim prožimanjima te o europskim standardima i hrvatskoj praksi u zaštiti kulturnih i jezičnih raznolikosti. Kao susretište na kome se promiče umjetnost riječi, a o manjinama ne raspravlja sa stanovišta dnevne politike, nego ljudskih prava i međunarodnih konvencija.

U Zbornik radova bit će uvršteni antologijski ulomci iz recentnog književnog stvaralaštva ne samo pripadnika autohtonih hrvatskih manjina, već i drugih istaknutih hrvatskih pisaca iz domovine i dijaspore. Publicirat će stručne i znanstvene radove koje su o položaju, jeziku i književnom stvaralaštvu Hrvata izvan domovine, kao i o standardima zaštite njihovih etničkih posebnosti, podnijeli vrsni poznavatelji njihovih prilika na do sada održanim Susretima.

           Posebna pozornost posvetit će se onim uradcima koji pokazuju kako za pripadnike hrvatskih etničkih zajednica u susjednim zemljama nema recipročnih oblika zaštite, nema onih prava koja manjinske zajednice pripadnika nama susjednih naroda, na naš ponos, ostvaruju u svojoj hrvatskoj domovini.

          Koji potvrđuju da takvih prava nemaju čak ni oni pripadnici našeg naroda koji nisu odlazili iz zemlje u kojoj su najstariji narod, nego su prekrajanjem granica ostali izvan Hrvatske i postali manjina, ali gotovo bez zaštite i osuđeni na nestanak!

          Za razliku od njih, pripadnici manjina u RH ostvaruju punu zaštitu. Prava, koja su nerijetko na rubu privilegija, neki njihovi čelnici prispodobljuju ispraznicom o pozitivnoj diskriminaciji te, umjesto zahvalnosti s onim što Hrvatska čini za njih, uporno ponavljaju kako su ugroženi!