Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Društvo za digitalizaciju tradicijske kulturne baštine iz Širokoga Brijega, Institut za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke, Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba, Udruga hrvatskih amaterskih kulturno-umjetničkih društava u Bosni i Hercegovini, Nacionalna sekcija CIOFF-a Bosne i Hercegovine, ICARUS Hrvatska i DARIAH EU konzorcij Bosne i Hercegovine organizirali su 3. Međunarodno znanstveno-stručnu konferenciju Digitalizacija, arhiviranje, očuvanje i promocija nematerijalne kulturne baštine, koja je održana 19. i 20. listopada u Širokome Brijegu.
Konferencija se organizira i kao dio aktivnosti UNESCO-a u 2023. godini na obilježavanju dvadesetogodišnjice donošenja Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine.
Teme konferencije bile su: Implementacija Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine, Nematerijalna kulturna baština u suvremenome okružju, Primjena digitalnih tehnologija u očuvanju nematerijalne kulturne baštine, i Aktivnosti u lokalnim zajednicama na očuvanju nematerijalne kulturne baštine.
Organiziran je i okrugli stol pod nazivom Očuvanje i promocija franjevačke materijalne i nematerijalne kulturno-povijesne baštine kroz razvoj i promociju Kulturne rute Franciscana.
Konferenciji je nazočio i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, koji se u svom izlaganju osvrnuo na temu o Bokeljskoj mornarici:“ Nakon odbijanja Crne Gore da zajednički s Republikom Hrvatskom upute UNESCO-u zahtjev za upis Bokeljske mornarice na svjetsku listu zaštićene nematerijalne baštine, što ne bi bilo neuobičajeno, obje države su to pojedinačno uradile. Tako je UNESCO u Crnoj Gori zaštitio identitet upisanog dobra, a u Hrvatskoj nominaciji tradiciju i kolo Bokeljske mornarice. Dakle, kada se 3. veljače ispred kotorske katedrale bude plesalo kolo u čast zaštitnika sv. Tripuna prikazivat će se hrvatska kulturna nematerijalna baština. Svi prijepori su nastali zbog tradicije koja traje 1214. godina i koju je netko želio pripisati sebi. Velika, ili kao u ovom slučaju svjetska blaga, rađaju velike apetite i svi bi željeli da to blago prisvoje. U ovom slučaju borba oko blaga trajala je desetak godina, a pobijedila je strana koja je imala vrlo odlučne baštinike koji su u svojoj kolektivnoj memoriji sačuvali tradiciju upisanu u svom genetskom kodu“.