Još pod dojmom promocije dvaju izdanja OMH u Boki kotorskoj u Zagrebu, na kojoj je sudjelovala i Lovorka Čoralić, s nevjericom sam 15. ožujka primila vijest o njezinoj smrti. Prije samo šest dana sudjelovala je na predstavljanju časopisa Kotorski zbornik, kojega je od osnutka podržavala, bila članica uredništva i autorica priloga. Srdačna, pristupačna i vedra, kakvu je pamtim iz ranijih susreta, bila je i te večeri u dvorani Jure Petričevića. Teško je bilo povjerovati, ali ubrzo je stigla i službena objava o smrti istaknute hrvatske povjesničarke, doktorice znanosti.
Dr. sc. Lovorka Čoralić rođena je 1968. godine u Zadru. Povijest je diplomirala 1990. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1995. i magistrirala s temom Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama. Na Filozofskom fakultetu u Zadru obranila je 1998. doktorsku disertaciju pod naslovom Hrvati u Mlecima, koju je ubrzo potom, 2001. godine, objavila pod naslovom U gradu svetoga Marka: povijest hrvatske zajednice u Mlecima. Za tu je knjigu dobila nagradu Matice hrvatske za znanost za 2001. godinu.
Od 1992. do 1997. radila je kao znanstvena asistentica u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1997. zaposlena je u Hrvatskom institutu za povijest, gdje je od 2011. do smrti bila u trajnom zvanju znanstvene savjetnice. Bila je povremena vanjska suradnica i predavačica na Katoličko-bogoslovnom fakultetu i Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je držala kolegije iz povijesti Venecije i Italije. Bila je stalna suradnica brojnih projekata Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu, a dugi niz godina i članica uredništva Hrvatske revije. Bila je uzor brojnim istraživačima te mentorica mnogim danas uspješnim povjesničarkama i povjesničarima.
Za svoj znanstveni rad dobila je 2001. nagradu Matice hrvatske za knjigu U gradu svetoga Marka – Povijest hrvatske zajednice u Mlecima, Državnu nagradu za znanost za 2007. godinu te strukovnu nagradu „Tadija Smičiklas“ za najbolju knjigu objavljenoga arhivskog gradiva 2024. godine.
Lovorka Čoralić svojim je znanstvenim istraživanjima obuhvatila čitavu jadransku obalu i zaleđe u doba Venecije, pokazujući jednako zanimanje za rodnu Dalmaciju, Boku kotorsku i Bar s okolicom, koji su gotovo pet stoljeća činili venecijanske prekomorske posjede. Boka i područje Bara bili su u središtu njezina interesa. Više od tri desetljeća arhivska vrela iz državnih arhiva u Veneciji i Zadru, marom Lovorke Čoralić, stizala su do nas oblikovana u povijesnu istinu o ljudima našega kraja koji su u službi Mletačke Republike sudjelovali u ratovima i bitkama na moru i kopnu pod barjakom sv. Marka.
U Državnom arhivu u Veneciji i arhivu bratovštine sv. Jurja i Tripuna otkrivala je vijesti o Boki kotorskoj i Bokeljima u vrijeme mletačke vlasti (1420. – 1797.). Istraživala je političke, pomorske i kulturne prilike te odnose između Mletačke Republike, tadašnje pomorske velesile, i Kotora, Perasta, Herceg Novog, Dobrote, Budve i Bara. Svoje je znanstvene radove obogaćivala detaljima ljudskih sudbina – ne samo istaknutih vojnih ličnosti, zapovjednika galija i ratnih brodova te zapovjednika kopnenih postrojbi, nego i duhovnika, trgovaca, mornara, gondolijera barkariola i drugih zanatlija u venecijanskom Arsenalu.
Spomenimo samo neke od njezinih knjiga: Venecija – kraljica mora s lagunarnih sprudova. Povijest Mletačke Republike (2004.) i Barani u Mlecima: povijest jedne hrvatske iseljeničke zajednice (2006.).
Perastu se, zbog njegova gospodarskog i kulturnog uspona u doba mletačke vlasti, stalno vraćala u svojim radovima. Knjiga U slavu Prejasne Republike: peraški ratnici – čuvari duždeva stijega bavi se zastavničkom službom – obvezom čuvanja duždeve ratne zastave na admiralskom brodu vrhovnog zapovjednika mletačke mornarice – koju su pripadnici dvanaest peraških bratstava obavljali od 1571. do 1797. godine. Pisala je o Peraštanima poput Nikole Viskovića, junaka Morejskog rata, kao i o kapetanima mletačkih ratnih brodova: Jeronimu Smeći, Tripunu Štukanoviću, Josipu Koloviću-Matikoli, Antunu Mazaroviću te o crkvenim dostojanstvenicima poput barskog nadbiskupa Andrije, zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića i barskog nadbiskupa Matije Štukanovića.
Nedavno su svi njezini ranije objavljeni radovi o Perastu objedinjeni u knjizi Kapetani, pukovnici i crkveni velikodostojnici, objavljenoj u Biblioteci Gospa od Škrpjela 2025. godine.
Tragom arhivskih vijesti otkrivala je živote i sudbine patricija i običnog puka iseljeničkih zajednica naših gradova u Veneciji, na koje i danas podsjeća riva nazvana po njima (Schiavoni). Njihova prisutnost davala je poseban pečat gradu na lagunama, osobito u četvrtima gdje su živjele zajednice iseljenika iz Kotora, Perasta, Herceg Novog i Bara, okupljene u srednjovjekovnim bratovštinama, osobito u bratovštini sv. Jurja i Tripuna.
Radovi Lovorke Čoralić nisu tek zbir šturih arhivskih vijesti; svojom je sposobnošću da iz oporuka i drugih spisa čitatelju približi način života iseljenika u gradu sv. Marka i njihove veze sa zavičajem. Iako su politička i gospodarska pitanja Venecije i njezinih pokrajina bila temelj njezina rada, jednako je isticala i kulturne procese koji su oblikovali bogatu sakralnu i profanu baštinu Boke kotorske.
Dr. Lovorka Čoralić bila je dobro poznata i cijenjena u akademskoj zajednici i kulturnim institucijama Boke i Crne Gore, prijateljica kolegama i rado prihvaćena suradnica crnogorskih znanstvenih i stručnih časopisa. Najviše je surađivala s Pomorskim muzejom Crne Gore u Kotoru, Istorijskim arhivom u Kotoru i Istorijskim institutom Crne Gore. Njezini radovi objavljivani su u crnogorskoj periodici, ponajviše u Godišnjaku Pomorskog muzeja Crne Gore, ali i u Istorijskim zapisima, Bokeljskom ljetopisu i Kotorskom zborniku.
Inicirala je i sudjelovala u organizaciji međunarodnog znanstvenog skupa Hrvatsko-crnogorski dodiri / Crnogorsko-hrvatski dodiri 2007. godine, u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest, Istorijskog instituta Crne Gore, Matice hrvatske i HGDCG. Dvije godine kasnije objavljen je zbornik s više od četrdeset radova, koji je uredila Lovorka Čoralić.
Susret s Lovorkom Čoralić, lijepim povodom, na promociji u palači Matice hrvatske pamtit će svi koji su je te večeri posljednji put vidjeli i razgovarali s njom.
Dan nakon promocije Lovorka mi je poslala e-mail u kojem piše o dojmovima, a između ostalog i ovo:
„Meni je čast biti u uredništvu, kao i pisati za časopis koji promovira bokeljsku baštinu. Već sam prije pripremila rad za novi broj Zbornika za 2026. godinu i šaljem vam ga. Bit će mi drago da se suradnja uspješno nastavi.“
Zagreb će se oprostiti od Lovorke Čoralić u srijedu, 18. ožujka, a pokop će biti dan kasnije u Biogradu.
U ime članova Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj i osobno izražavamo iskrenu sućut najbližima, obitelji, prijateljima i kolegama iz Hrvatskog instituta za povijest.
Marija Mihaliček, predsjednica OMH u Boki kotorskoj