U nastavku prenosimo intervju Vande Babić Galić, posebne savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova RH za Večernji list.

Unatoč upozorenjima iz Zagreba, Skupština Crne Gore ipak je usvojila “Rezoluciju o geno­cidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen” i time odradila prljav posao za Srbiju, ali i drastično poremetila dobrosusjedske odnose s Hrvatskom, koji su jedan od ključnih kriterija za ocjenjivanje crnogorskog napretka u proce­su pristupanja Europskoj uniji. Hrvatska Vlada najavila je odgovor Crnoj Gori, no kakav će on biti i hoće li možda otežati njezine pregovore s Bruxellesom, još se ne zna. U ovom razgovoru nije ga otkrila ni prof. dr. sc. Vanda Babić Galić, posebna savjetnica ministra vanjskih i europ­skih poslova Gordana Grlića Radmana, inače rođena Bokeljka koja je odlično upućena u od­nose Zagreba i Podgorice.

Zanimljivo je da crnogorska rezolucija u izvor­noj inačici nije spominjala nacističke logore Dachau i Mauthausen, otvorene u Njemačkoj i Austriji. Kako objašnjavate dodavanje tih dva­ju logora?

Sama činjenica da su odlučili donijeti Rezolu­ciju o Jasenovcu rječita je sama po sebi. Potom su je dodatno “okitili” pokušavajući Jasenovac izjednačiti s Holokaustom, a time i zločin koji smo kao država i narod odavno osudili i prema kojemu se odnosimo s dubokim pijetetom. To nije dobronamjerna poruka. Upravo suprotno, ciljana poruka kojom se na ionako nestabilnoj političkoj sceni u Crnoj Gori želi probuditi gnjev i mržnja naroda kako bi se dodatno narušili hrvatsko-crnogorski odnosi te opstruirala ili potpuno blokirala integracija Crne Gore u punopravno članstvo Europske unije. Rezolucija je samo na­stavak ugradnje Crne Gore u “srpski svet”, ona izaziva zabrinutost i nespokoj autohtone hrvat­ske manjine, ali i slobodoumnog crnogorskog čovjeka te svih poštenih građana Crne Gore. Ona je javno objavljena i s 41 glasom proglašena hajka na hrvatski narod u cjelini, na slobodnu, nezavi­snu Crnu Goru i na osnovne europske postulate. Na kraju, ona je osveta Hrvatskoj i Njemačkoj koje su potaknule Rezoluciju o Srebrenici, čemu se i Crna Gora pridružila. Kao da se Crna Gora tom rezolucijom vraća u rane devedesete godi­ne prošlog stoljeća, kada su upravo iz te zemlje dolazili rezervisti te provodili vojnu agresiju na Dubrovnik i Dubrovačko primorje. Te strašne slike rata nikada nećemo zaboraviti.

Kako ta rezolucija šteti Republici Hrvatskoj kad ona nije sljednica NDH niti ima ikakve veze s njezinim logorima smrti?

Rezolucija ne šteti Hrvatskoj iako je to njezina intencija. Ona šteti samo Crnoj Gori i njezinim građanima, jer ih vraća i postaje uteg koji im ne dopušta dalje. Vladajuća struktura stavila je crnogorskom narodu okove i zaključala ih u ne­koj davnoj prošlosti s kojom oni nemaju nikakve veze. One veze koje se mogu iščitati vezane su za neke druge interese i neke druge projekte i programe. Nažalost, nije prvi put da Crna Gora na svoju štetu i na štetu svojih građana poda­nički ostvaruje tuđe zamisli i projekte. Povijest je puna takvih odluka, a Domovinski rat jedna je od najsvježijih. Pametan uči na tuđim pogreš­kama, Crna Gora ne uči, ona ponavlja pogreške i to isključivo na svoju štetu.

Stječe se dojam da je crnogorski parlament če­kao da EU potvrdi kako je Crna Gora ispunila privremena mjerila u ključnim poglavljima 23. i 24. (IBAR), što je potvrđeno 26. lipnja, pa da onda izglasa rezoluciju odnosno da onemo­gući Hrvatsku da joj blokira ta dva poglavlja. Slažete li se s time?

Naravno. I to je, nažalost, očekivano. Još u svib­nju potpisan je zahtjev za uvrštavanje rezolucije na dnevni red Skupštine Crne Gore. Prvotno je zamišljeno da to bude njihova najljepša “čestitka” za Dan hrvatske državnosti, jer planirali su je usvojiti baš tada, no nisu željeli riskirati pa su smišljeno sinkronizirali pozitivno mišljenje za IBAR s donošenjem rezolucije. Samo dan poslije predsjednik Skupštine i četnički vojvoda Andrija Mandić njome je dopunio dnevni red, a izglasa­na je dva dana kasnije, doduše s minimalnom većinom, no to ne olakšava njezinu namjeru i njezinu težinu. Crna Gora okupirana je granica­ma “srpskog sveta”, skinula je europske cipele te je trenutačno bosa i samo o njezinim građanima i svjesnim političkim strukturama ovisi kako će dalje. Nadam se da će većinska Crna Gora, koja ne pripada tome političkom diskursu, shvatiti da su u dva dana vlastitu zemlju umjesto u bu­dućnost vratili u daleku prošlost. Pritom ne smi­jemo zaboraviti na Srpsku pravoslavnu crkvu, koja od 2020. ima političku ulogu i koja je aktivna na svim poljima koji Crnu Goru udaljavaju od njezina europskog puta. Nedavno održani Svesrpski sabor i najava njegova nastavka u Crnoj Gori dovoljna su prijetnja i dokaz. Ako povučemo paralelu s datumom donošenja rezolucije – 28. lipnja, na Vidovdan – stječe se dojam da je to po­mno odabrani datum koji oživljava Miloševićevu retoriku s Gazimestana, također na Vidovdan, samo 1989. godine.

Premijer Plenković i ministar vanjskih poslova Grlić Radman najavili su hrvatski odgovor na rezoluciju. Kakav? Je li vrijeme da Hrvatska pokaže zube?

Hrvatska je uputila snažnu i vrlo jasnu notu. Žalosti nas to što je Crna Gora našu otvorenu i prijateljsku ruku i sve ono što smo za njezin eu­ropski put činili prepoznala kao slabost, a ne kao kvalitetu i snagu. Nama nije potrebno pokazivati zube, osim osmijehom. To je narativ onih koji još nisu dostigli civilizacijsku razinu stoljeća u kojem živimo te svoju snagu bildaju umjetnim mišićima ispunjenim balonima mraka.

Hoće li Hrvatska blokirati put Crne Gore u Eu­ropsku uniju? I kako?

Iz note ste iščitali najavu mjera retorzije. One daju niz mogućnosti i širok spektar djelovanja. Crna Gora već osjeća posljedice odluke koja je, usudim se reći, politički nezrela i nedorasla. Sami sebi za­lupili su velika vrata i na svim razinama cemen­tirali sve ono što su dva dana prije u Bruxellesu otvorili. Smjer djelovanja, vrijeme i način odredit će hrvatska Vlada i premijer. Naravno, nećemo to najavljivati preko medija, no oni koji se trebaju brinuti nisu hrvatski građani ni Republika Hr­vatska. Dakle, kako? Znat ćete!

Izvor: Vecernji list / Žarko Ivković