Svi koji su u subotu predveče prošetali gatom 1 tivatskog nautičkog centra Porto Montenegro imali su osjećaj da su se na trenutak vremeplovom preselili na italijansku rivijeru krajem pedesetih, u vrijeme kada se tamo počela razvijati prestižna nautička industrija. Elegantne jahte višemilionske vrijednosti "upotpunio" je vrijednosno ne mnogo manji, ali estetikom sigurno ubjedljiviji prizor tri stara trkačka automobile – oldajmera koje su u Crnu Goru doveli članovi kluba ljubitelja vrijednih starih, klasičnih vozila "Allegri del volante" iz Firence. Oni su bili učesnici svojevrsne manifestacije lusuza "24 sata elegancije" koja je ovog vikenda održana u tivatskom nautičko-turističkom centru, a tokom koje su prikazani najprestižniji, ultraskupi i lukzsuzni brendovi koje sebi mogu priuštiti samo oni sa zaista dubokim džepom – italijanska ručno šivena odijela i cipele, britanski krlajevski parfemi, švajcarski satovi...
„Naša koncepcija Porto Montegra je da budemo alternativna destinacija poznatim tradicionalnim ljetovalištima gdje je luksuz sastavni dio života. Prelijepo je vidjeti sjajne automobile u Porto Montenegru koji je svrstan u prestižne destinacije. Srećni smo što su nam Aleksandar Đorđević i njegov organizacioni tim iz manifestacije "24 sata elegancije", ponudili jedno novo iskustvo u vidu ekskluzivnih i visokokvalitetnih brendova"- kazao je, otvarajući ovaj svojevrsni mini- salon luskuza, prestiža i esteike, izvršni direktor Porto Montegra Oliver Korlet.
Iako su mogli uživati u unikatnim, viskokokvalitetnim odjevnim predmetima, obući, kozmetici i asesoarima, posjetioci manifestacija ipak su najviše pažnje poklonili trima "starim ljepoticama" na četiri točka, automobilima koji su obilježili jedan period svjetske auto-moto sportske industrije, svojevremeno voženim na čuvenim trkačkim stazama širom Europe, a koji sada "u penziji", počivaju u garažama svojih ponosnih vlasnika – ljubitelja vrijednih klasičnih automobile, članova kluba "Alegri del volante" iz Firece. Kada pogledate lica te srednjovječne gospode, u pravilu uspješnih biznismena, industrijalaca ili trgovaca, koji se poput djece ozare kada sjednu u svoje stare, bučne ali nevjerovatno lijepe automobile, postajete svjesni koliko je naziv kluba "Allegri del volnate" (bukvalni prevod "Radosni zbog volana"), adekvatan i pogodjen....
U centru pažnje, što zbog svoje funkcije predsjednika kluba, što zbog svog automobila – neponovljivo lijepog "Ferrari GT TR Fantuzzi" iz 1959 godine, bio je Đulijano Bensa. Njegov automobil sa V 12 motorom od 3.000 kubika, nikada nije korišten kao trkački kojeg su na poznatim stazama Eurpe tog vremena vozila slavna imena koja su se tada nadmetala pod oznakom "propetog konjića" za čuvenu skuderiju Enca Ferarija, ali je igrao ulogu rezervnog i bolida za ispitivanje novih tehničkih riješenja.
"Ovo je jedan od "Ferarijevih" automobile koji su nosili naziv "Testa rossa" (Crvena glava). Ja ga posjedujem već 15-tak godina i sa njim sam učestvovao na brojnim oldajmer-trkama sličnih istorijskih vozila u Estorilu, Le Manu, Nirnburgringu... Teško je danas govoriti o njegovoj materijalnoj vrijednosti jer on prije svega za mene ima emocionalnu vrijednost, ali je ona svakako prilično visoka. Znate, mnogi investitori danas, posebno oni iz SAD, traže i kupuju ovakve rijetke i vrijedne stare automobile, u koje investiraju novac kao u platna velikih majstora slikarstva, jer znaju da im taj novac vremenom neće propasti, već će vrijednost kupljenog auta samo da raste."- kaže Đulijano Bensa, industrijalac iz Firence. On posebno naglašava važnost imena "Testa rossa" za istoriju brenda "Ferrari" u kome se taj naziv nekoliko puta koristio na njihovim automobilima.
"Samo ime nastalo je sasvim slučajno – jedan model "ferrrari-ja" sa četvorocilindričnim motorim od 2.000 kubika je 1956 poslat na trke u SAD. Budući da tada nije bilo avionskog transporta, već se putovalo brodom što je trajalo i više od 20 dana, ekipa mehaničra koja je pratila automobile se pomalo dosadjivala, pa su odlučili da dodatno ukrase auta tako što su dekla – poklopce ventila na cilindrima – ofarbali u crveno. Igrom slučaja, otišli su tada u SAD sa tri automobila i na trci su ta tri auta osvojili prvo, drugo i treće mjesto, pa je tako rodjena i legenda o "Testa rossi" - crvenoj glavi motora."- objašnjava ovaj odlični poznavalac "Ferrari" automobila. Njegov "250 GT TR Fantuzzi" jedan je od samo 52 primjerka toga automobila napravljenih 1958-59 godine i, kao svi tadašnji fabrički trkački modeli italijanskog brenda, ima volan na desnoj strani.
"Samo su se za klijente posebno pravili automobile sa volanom na lijevojh strani, svi pravi trkački "Ferrari-ji" fabričkog tima imali su volan na desnoj strani, kao da su radjeni za Britaniju". – ističe Bensa. Vrijednost njegovog automobile danas se procjenjuje na izmedju 7 i 8 miliona eura, a malo manje nego duplo "jeftiniji" je predivni "Maserati 200 Si" iz 1956, Bensinovog prijatelja Maura Lotija. Poznati italijanski trkač Franko Kortese, vozio je upravo taj automobil na čuvenoj trci "Mille Miglia" u Italiji 1957. Loti kaže da da oivaj "Maserati" spada medju automobile u njegovoj kolekciji koje ne bi prodao ni po kojoj cijeni.
"Ja sam više zaljubljenik u divan dizajn nego u tehniku, a budući da je ovaj auto lijep kao neka prekrasna žena, nikako ne bih mogao da ga se odreknem."- tipično italijanski objašnjava svoju strast Mauro Loti. Iako i oni preferiraju proizvode čuvenih italijanskih fabrika sportskih automobila poput "Ferrari-ja" "Maserati-ja" ili "Lamborghini-ja", i Loti i Bensa sa uvažavanjem gledaju na fantastični, oko 3 miliona eura vrijedan, britanski "jaguar D-type" iz 1956 svog sugradjanina i prijatelja Đanluiđija Kasace.
Nepogrešivo jedinstven oblik ovog automobile sa velikom "repnom perajom" iz glave vozača, te tradicionalna "british racing green" boja, govore o trkačkom pedigreu Kasacinog auta koje je pedesetih i šezdesetih godina vozio trke u Francuskoj, ali i na Bahamima.
"Tamo je ovaj auto doživio jednu veliku nesreću u kojoj je bio znatno oštećen, pa mu je napravljena nova karoserija u Velikoj Britaniji, nakon čega je ponovno korišten na trkama u Francuskoj, prije nego što sam ga ja kupio."- kaže Kasaca. Linijski šest-cilindarski motor njegovog "jaguar" daje nešto preko 200 konjskih snaga, a "D type" je karakterističan i po tome što je bio prvi auto u istoriji na koji su ugradjene disk-kočnice koje su danas standard na gotovo svim vozilima.
Sa automobilizmom duboke veze ima i čuveni švajcarski proizvodjač satova "TAG Heuer" koji je deset godina bio oficijelni mjerač vremena u trkama Formule 1.
„Samo ime TAG znači „Tehnik d'avangard" što dovoljno govori samo za sebe. Uvijek idemo korak ispred u ovih 151 godinu koliko traje istorija ovog brenda. Ovdje smo predstavili model koji spada u vrhunsko časovničarstvo "Monaco V 4", liniju "Carrera" modela koji ove godine slave pola vijeka postojanje, te ženske modele koji pokazuju da "TAG Heuer" nije samo isključivo muški brend kakvim su ga do sada većinom doživljavali."- kaže Nevena Beljin iz zastupništva čuvenog švajcarskog Brenda za Srbiju i Crnu Goru. Cjenovni rang izloženih modela je od 1.000 do 7.000 eura sa izuzetkom "Monaco V 4" koji se po svijetu prodaje i za po 80 tisuća dolara.
Izloženi "Monaco V 4" je 136-ti od ukupno samo 200 izradjenih primjeraka tog sata kojeg karakteriše i posebna konstrukcija pogona sa upotrebom kugličnih ležajeva i kaišnih prenosnika, više slična autmobilskom motoru nego klasičnom časovničarskom mehanizmu. Inače, čitava "Monaco" serija satova inspirisana je automobilističkim trkama, posebno velikom nagradom Monaka u Monte Karlu, a te satove nosio je i čuveni glumac Stiv Mek Kvin u legendarnom filmu "Le Mans" iz 1971.
Posjetioci "24 sata elegancije" mogli su da pogledaju i najkvalitetnija, ručno šivena italijanska muška odijela i ručno radjene cipele koje sa porodičnom tradicijom dugom skoro 80 godina, radi mala firma "Ducal" iz Firence. Njihove po mjeri rađene unikatne cipele ne prodaju se u Italiji, već cjelokupna proizvodnja "ide vani", prvenstveno na tržište Japana, Rusije i SAD.
"Najkuplji parfemi na svijetu" i "Najlukuzniji proizvod Ujedinjenog Kraljevstva" - parole su iza koje stoji britanski brend "Clive Christian". Proizvodnja tih parfema radjenih prvenstveno za britansku kraljevsku porodicu, traje od 1872 godine, a kraljica Viktorija je toj manufakturi dala odobrenje da na oznakama i ambalaži koristi simbol britanske krune.
"Parfemi se rade po starim i tajnim recepturama koje je čuvala britanska kraljevska kuća i koriste se najskuplji i najkvalitetniji sastojci, poput recimo sandalovine iz Indije koju čuva vojska te države. Parfem "Number One" radi se u samo hiljadu primjeraka godišnje i svaka bočica je numerisana. Parfem od 50 militara košta oko 850 eura, a posebne edicije drugih "Clive Christian" parfema u posebnim kristalnim bočicama ukrašenim draguljima i spakovanim u kutijama od ebanovine, variraju i do 290 tisuća funti."- objašnjava Žaneta Rodić iz zagrebačke firme "Institut Parfumeur Flores" koja "Clive Christian" plasira na ovim prostorima.
Siniša Luković