„More, kada jednom baci svoje čini, onda zauvijek drži čovjeka u mreži čuđenja.“
Jacques Yves Cousteau
More, njegova beskrajna plava prostranstva, miris slanog zraka, i umirujući zvuk valova, od davnina su inspirirala mnoge (likovne) umjetnike, pjesnike, ali istraživače, da svoju pažnju usmjere ka njemu. U svijetu gdje se svakodnevno susrećemo s raznoraznim izazovima, a između ostalog i očuvanja životnog okoliša, more ostaje simbol nade, života, pročišćenja.
Voda, kao četvrti osnovni element, predstavlja simbol čistote, plodnosti, žene i prijemljivosti. Smatrajući da je sve nastalo iz vode (jer sve počinje razdvajanjem zemlje od mora), Edenski vrt koji nastaje iz izvora i na kraju sami čovjek koji je nastao od vode i zemlje.
Upravo zbog svoje jake simbolike koju ima u kršćanstvu, ali i same potrebe za istom, voda je kao jedna od četiri elemenata, predstavljala veliki povod za razmišljanje, kako umjetnicima tako i filozofima. Aristotel je vode podijelio na stajaće, izvorske, rječne i morske vode, te svaka od njih nosi posebnu simboliku.
More, a naročito u današnje doba dobiva jednu posebnu, romantičarsku i hedonističku notu, a mediteranski način života, uz more, predstavlja posebnu blagodat i težnju. Voda koja simbolizira preporod, u ovom slučaju sjedati pokraj mora, pričati mu svoje brige koje talasi odnose negdje daleko sa sobom, odajući utisak smirenosti i staloženosti. Ipak, zar lijek za sve nisu sunce, more i sol?
More nas štiti od unutarnjih borbi i neprijatelja, što asocira na priču o Mojsiju koji prelazi preko Crvenog mora, a ono ga u isto vrijeme štiti i uništava njegove neprijatelje. Valovi kao pojava na moru, poseban su segment ove vode, koja sa sobom nosi simbol mladosti, snage, obnavljanja i liječenja. Knjiga postanja o valovima govori kao o osnovu svega, jer „bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom“ (Postanje 1:2). Jer, ako se prisjetimo priče o potopu, shvatit ćemo da je simbolika valova dvosmislena: s jedne strane oni sudjeluju u razaranju i uništavanju do tada poznatog svijeta, a s druge strane valovi donose i pročišćenje: nakon potopa voda je napokon uspjela da spere grijeh sa čovjeka, i da mu da još jednu priliku da započne sve ispočetka – ispravno, pravedno i bez grijeha.
Iako more ima zasebnu simboliku, ta beskrajna plava pučina navodi nas da razmišljamo o moru kao nečemu jedinstvenom, nesvakidašnjem i moćnom. Jer zaista jednom kada nas uhvati u svoju mrežu, zauvijek nas u njoj i drži. O tome govore i mnoge priče moreplovaca, koji su svoj život posvetili upravo moru, miru koje pruža onda kada nema ni daška vjetra koji bi uznemirio spokojnu površinu. S druge strane uslijed bure i nevere dižu se ogromni valovi, koji se daju otrgnuti kontroli, pokazujući nam koliko je čovjek nemoćan naspram svemoćne prirode, i koliko je samo moć nad njom prividna i ne da se u potpunosti i do kraja njome ovladati.
More i sve njegove blagodati čovjek upija svakodnevno: morska sol kažu ima ljekovito dejstvo, pogled u svitanje predstavlja prizor sjedinjavanja neba i mora, dok miris mora asocira na bezbrižnost. I kako Predrag Matvejević u „Medieranskom brevijaru“ zapisuje: „Mirise mora slutimo dok prilazimo obali, sjećamo ih se udaljavajući se od nje. Nisu isti u zoru i predvečerje, po vjetru i kiši, žezi ili mrazu. Okolica ih mijenja ili dopunjuje – borovinom i njezinim smolama, sasušenim algama, morskom travom, šašom, dračom i tko zna sve čime.“
Do kraja, slika mora je nedokučiva i promjenljiva; baš kao što se ne nazire kraj morske pučine tako se ni ne naziru sve tajne mora, (za)uvijek će nas držati u mreži čuđenja...
Literatura:
- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.
- Mediteranski brevijar, Predrag Matvejević, Zlatno runo i Milstone, Beograd, 2020.
Ova emisija je realizirana uz financijsku potporu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore
Iznijeti stavovi su isključivo odgovornost autora i nužno ne izražavaju stavove Fonda.