Novo rađanje zore i dana, trenutak u kojem tama nestaje, a svjetlost izranja iz nje, dok se život prvi put otvara prema svijetu – tako bismo opisali poimanje lokvanja koje proizlazi iz istočnih tradicija. Izranjajući iz mutne vode, on nije samo prikaz ljepote, nego i ideja duhovnog preporoda, mogućnost da se iz kaosa rodi red, iz prljavštine čistoća, a iz noći novi početak. U zapadnoj tradiciji lokvanj simbolizira čednost, čistoću i neporočnost. Ovaj cvijet, i na Istoku i na Zapadu, nosi pozitivnu simboliku te povezuje dvije simboličke ideje: rađanje svjetlosti i očuvanje čistoće.

Stoga bi poveznica između lokvanja i jednog od najpoznatijih likovnih ostvarenja Claude Monet svakako bila upravo rađanje svjetlosti, jer je svjetlost impresionistima bila „glavni lik“ slike. Njegov vrt u Giverny bio je mjesto nastanka njegove serije slika lokvanja, koje je slikao posljednjih dvadeset i pet godina života, u različitim vremenskim razdobljima i u različitim dijelovima dana. Time je lokvanj pretvorio u jedan od najprepoznatljivijih simbola moderne umjetnosti. Budući da ih je slikao tijekom niza godina, u različitim godišnjim dobima i dijelovima dana, svjetlost na njegovim slikama neprestano se mijenja, voda podrhtava, a oblici postaju fluidni, gotovo nestvarni. Tako lokvanj u ovom slučaju možemo promatrati i kao simbol prolaznosti vremena, ali i trajne ljepote prirode u njezinim različitim oblicima. U kasnijim ostvarenjima njegov prikaz predmeta sve se više približava apstraktnijem izrazu, pa lokvanji postaju više emotivni doživljaj nego konkretan motiv. Voda, svjetlost i cvjetovi odaju meditativan dojam; danas se tumače kao simbol unutarnjeg mira, tišine i ljepote prirode.

Pojedina tumačenja u povijesti umjetnosti dovode oblik jonskog kapitela u vezu sa stiliziranim biljnim motivima, pri čemu se ponekad prepoznaje forma krajnje stiliziranog lokvanja.

Povezan s utišanom površinom vode te ciklusom zatvaranja i otvaranja cvijeta, lokvanj je u grčkoj i talijanskoj simbolici promatran kao pogrebni motiv koji je mogao označavati mir, obnovu i putovanje duše.

Ipak, značenje lokvanja nije bilo isto u svim civilizacijama – mijenjalo se u skladu s religijskim vjerovanjima, filozofijom i umjetničkim pogledima.

Primjerice, u budističkoj tradiciji lokvanj predstavlja moralnu čistoću, duhovno prosvjetljenje i uzdizanje iznad materijalnih želja. Kao što cvijet ostaje čist iako raste iz mulja, tako i čovjek, prema budističkom učenju, može dosegnuti unutarnju harmoniju i duhovnu jasnoću unatoč iskušenjima prolaznog svijeta. S druge strane, kod starih Egipćana povezivao se sa Suncem, stvaranjem svijeta i ciklusom obnove života. Posebno se dovodio u vezu s kultom boga Oziris, simbolizirajući njegovo uskrsnuće i pobjedu života nad smrću. U europskoj umjetnosti njegova simbolika poprima drukčiji karakter. Od antičkih ornamentalnih motiva i mogućih stilizacija u arhitekturi pa sve do impresionizma, lokvanj postaje prije svega simbol ljepote prirode, prolaznosti trenutka, ali i unutarnje harmonije.

Zbog svega navedenog, lokvanj u likovnoj umjetnosti (p)ostaje univerzalni motiv koji povezuje čudesnu prirodu, koja na naizgled nestvarne načine izranja život i ljepotu, čovjekovu potrebu da pronađe smisao u prolaznom svijetu, obnovu i duhovno uzdizanje.

Marija Saičić

Literatura:

Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.