Leptir, krhko i prolazno biće, još od davnina zaokuplja ljudsku maštu i duhovnost; lebdeći između svjetova: svijeta živih i mrtvih, tjelesnog i duhovnog, prolaznog i vječnog. Njegova simbolika u (likovnoj) umjetnosti prožeta je slojevitim značenjima: on je istovremeno znak nade i prolaznosti, ljubavi i tuge, duše i njezina putovanja kroz vječnost.

Još u doba paleolitika, leptir se pojavljuje kao jedan od pratećih simbola Velike Božice (Magna Mater) – vrhovnog ženskog božanstva koje je u sebi ujedinjavalo snagu zemlje i neba, rađanja i umiranja. Takva božanstva i vjerovanja dalje su rađala neka druga uvjerenja, poput onoga da vještice mogu poprimiti oblik leptira i tako prelaziti iz vidljivog u nevidljivi svijet. Stoga možemo reći da je leptir bio poput mosta – mosta koji povezuje sveto i profano, svjetlost i tamu.

U starom Egiptu, leptir je simbolizirao vjerovanje u besmrtnost duše, a njegova metamorfoza – od sićušnog jajeta do gusjenice, zatim čahure pa do prekrasnog stvorenja u letu – predstavljala je snažnu metaforu čovjekova duhovnog uzdizanja, ali i života nakon smrti. Kod starih Grka, riječ „psiha“ označavala je i dušu i leptira, a u mitologiji Psiha je bila Erosova ljubavnica koja je predstavljala oličenje ljudske duše koja prolazi kroz patnju, iskušenja i pročišćenje kako bi na kraju postigla besmrtnost.

Jedan od možda najzanimljivijih leptira je leptir vrste Saturnia, koji se u pojedinim tradicijama povezuje sa svijetom mrtvih. Njegova tamna, gotovo okultna ljepota evocira slutnju nepoznatog, ali i podsjeća na cikličnost života, smrti i ponovnog rađanja. Saturnia, kao veličanstven leptir tamnog sjaja, lebdi poput nijeme pjesme o prolaznosti. Na njezinim krilima nalaze se oči koje kao da motre s drugog svijeta, te je upravo taj motiv često korišten u likovnoj umjetnosti. Simbolika je to postojanja koje nadilazi fizičko: predstavlja simbol duše u preobražaju, vječne čežnje za svjetlom i obnavljanjem. U životu kratkoga daha ogleda se ljudska sudbina: tiha transformacija kroz patnju, san o letenju i naposljetku – susret s nevidljivim. Saturnia nas podsjeća ne samo na ljepotu, već i na činjenicu da se sve mijenja i prolazi, ali da zapravo ništa zaista ne nestaje.

Saturnia je naziv slike akademske slikarice Tanje Nikolić, koja je prikazala ženu u zamišljenoj pozi, s pogledom koji odaje umor, ali i unutarnju snagu. Tijelo joj je prikazano u zemljanim tonovima, gotovo kao da je dio prirode koja je okružuje. Posebnu pozornost privlači leptir Saturnia – precizno oslikan, ostavljajući dojam kao da je tetovaža. On, naravno, nije tu slučajno. Ovaj leptir, poznat po svom kratkom, ali intenzivnom životu, simbolizira promjenu, prolaznost i snagu transformacije. U kontekstu ove slike, Saturnia je podsjetnik da i u tišini i ranjivosti postoji proces rasta; ona ne pozira – ona postoji, a leptir predstavlja znak da u njoj nešto neprestano živi i mijenja se.

Čest motiv u umjetnosti, leptir je prisutan na umjetničkim djelima kao dekorativni element, ali i nositelj duboke simbolike. Njegova prisutnost na djelima nikada nije samo estetski moment – naprotiv, on u sebi nosi priču o neuhvatljivoj prirodi postojanja, o svojevrsnoj metamorfozi, ali i nadi da smrt nije kraj, već početak nečeg novog, ljepšeg, veličanstvenog.

Danas leptir ostaje simbol slobodne duše – duše koja leti i koja je beskonačna. Duše koja je (zau)vijek u potrazi za svjetlom.

Marija Saičić

Slika: Tanja Nikolić, Saturnia

https://www.artnit.net/urbane-%C5%BEivotinje/item/4763-simbolika-leptira...