Kultura sjećanja: Šume Vladimira Tomića

Time to read
2 minutes
Read so far

Petak, 11. listopada 2019. - 8:25
Autor: 

 “Kad ocjenjujem neko umjetničko djelo, odnesem ga i stavim pored nečega što je Bog stvorio, pored drveta ili cvijeta. Ako je neskladno, znači da nije umjetnost.”

                                                                                                                       Mark Šagal

 Mračni dio šume. Tamne boje i paleta. Žustri, snažni pokreti i sigurna slikareva ruka, koja oslikava predjele prirode u koje samo najhrabriji zalaze, i baš zbog toga je gotovo netaknuta, iskonska i čista. Fokus njegovog umjetničkog interesovanja inspiriran je pejzažnim vrijednostima, koje na svojim platnima predstavlja koloristički intenzivno. Na slikarskim ostvarenjima Vladimira Tomića centralni motiv je šuma, strašna, zagonetna i apstraktna.

Nadovezujući linije jedna na drugu on pravi slobodnu igru oblika, koje na kraju grade i konstituiraju oblik jedne prirodne tvorevine odnosno šume. Šuma je na njegovim radovima prikazana u različitim godišnjim dobima, odnosno fazama kroz koje prolazi. Bogatom paletom i širokim dijapazonom likovnih tehnika on predstavlja šumu od njenog prvog cvjetanja do laganog umiranja. Baš kao i priroda, tako i čovjek prolazi kroz različita doba, i raznolike cikluse koje usljed unutarnjeg stanja boji različitim bojama životne palete. Uspoređujući prirodu i čovjeka kroz svoja platna on nas vodi na put koji vodi u nepoznato,  a upravo taj put nas vodi u najdalje dubine čovjekove duše, njegovih razmišljanja, djelovanja i osjećanja; u ono najličnije, najdublje. Likovna vokabularnost njegovih radova, koji odaju dojam trodimenzionalnosti tjera nas da rušimo imaginarni zid, koji se nalazi između promatrača i slike. Osjećanju prostora kao savršene iluzije, koju umjetnik stvara doprinijeli su  gusti namazi boja i različiti organski materijali koji su prilijepljeni na slikama. Služeći se debelim slojem boje i različitim dodacima na radovima  pokazuje nam kako je na njegovim radovima sve taktilno; gotovo da možemo opipati suhe grane jeseni (koje se zaista i nalaze na slikama), ili mekoću cvjeta pamuka (koju je zamijenio vatom). Miris šume i zemlje skoro da se može čulno doživjeti zahvaljujući Tomićevoj prirodnoj umjetničkoj senzibilnosti. Veliki broj malih crteža koji prate galerijske formate platna na zidu, nalaze se i na podu, dajući promatraču potpunu slobodu nad njima i dokazujući da ne postoji barijera između umjetnosti i čovjeka (promatrača). Upravo tim malim crtežima Tomić opravdava riječi da “nema velikog umjetnika bez dobrog crtača.”

Odnos čovjeka prema prirodi i univerzumu, čovjeka prema drugom čovjeku, ali i čovjeka prema samom sebi i svojim unutarnjim stanjima metaforički oslikava Tomić na svojim platnima. Za njega šuma, baš kao i čovjek, odaje dojam usamljenih duša, koje su takve zbog vanjskih okolnosti ili unutarnjih stanja. To je glavni pokretač, zbog kojeg Tomić, skladno i ritmično oslikava i zalazi u ljudsku dušu, koju poredi sa šumom, pokazujući da u čovjeku postoji jedan mračni predio u koji čovjek ne odlazi tako često i kojeg slabo posjećuje… Korijenje kao najdublje žile šume, a i samog čovjeka, proniču u ljudski mentalitet, govoreći nam da nam su za naše postojanje najbitniji oni naši najdublji i najskriveniji porivi, nagoni, za koje smo neraskidivo vezani ali ih ipak ne otkrivamo nikom, a ponekad čak sakrivamo i od sebe samih. Tomićeve šume su umjetničke metafore za tajanstvene unutrašnje potrebe i zalaženje u otuđene ljudske duše, koje su skrivene baš kao  i mračne, tamne i proklete šume... I na kraju koncept Tomićeve izložbe uvodi nas u jedan suvremeni pristup postavljanja same izložbe, pokazujući nam mogućnost izložbenog prostora, koji može da nam ponudi mnogo više od klasičnog postavljanja radova.

Vladimir Tomić je rođen 1986. godine u Odžaku, Bosna i Hercegovina. Osnovne studije završio je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju 2009. godine, dok je Master studije završio 2017. godine na istom fakultetu. U okviru likovnog stvaralaštva bavi se problemima slike i crteža kao i teorije umjetnosti. Trenutno radi kao asistent na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju.

   Povjesničarka umjetnosti    Marija Saičić