Kroz čitavu povijest neizostavni čovjekov suputnik bila je životinja; neovisno je li je koristio u prehrambene ili medicinske svrhe, ona je bila sastavni dio njegovog života i upravo zbog toga je neke od najbližih vrsta pripitomio. Jedna posebna vrsta životinja, koja se zadržala uz čovjeka, a u sadašnjosti uživa status kućnog ljubimca koji žive s čovjekom je mačka.
Za nju se vezuju i pozitivni i negativni konteksti: od vještičje suputnice pa sve do zaštitnice, prisutnost mačke u umjetnosti datira još iz vremena Egipta. Upravo ako započinjemo priču o mačkama krećemo od egipatskih papirusa, reljefa, slika i skulptura koje su obilovale simbolima mačke. Božanstvo u drevnom Egiptu prikazivano je upravo preko ove životinje (primjer je boginja Bast koja je imala glavu mačke), dok su mačke uživale poseban status kod svojih vlasnika te su baš kao i faraoni bivale sahranjivane mumificirane. U Grčkoj se ne pojavljuju toliko često i nemaju značajno mjesto kao u egipatskoj umjetnosti (jedino na antičkim mozaicima Pompeje), u Rimu se likovi mačaka nalaze na štitovima rimskih vojnika i simboliziraju pobjedu, ljepotu i slobodu. Dok su u drevnom Egiptu bivale glorificirane i slavljene kao božanstvo, u srednjem vijeku su bile povezivane s vješticama i nosile su negativnu konotaciju. S obzirom da je mačka noćna životinja, često je bila povezivana sa đavolom; zbog toga crna mačka je u narodu predstavljala simbol za nesreću, nedaću i siromaštvo. Ipak zbog svog gracioznog, elegantnog, prefinjenog, ali i mističnog ponašanja mačka je poslužila kao inspiracija mnogim umjetnicima; Leonardo da Vinči, Rembrant, Miro i Pikaso su samo neki od umjetnika kojima je mačka bila predmet interesiranja, bila je neizostavna i u književnosti (M. Bugalkov “Majstor i Margarita” ili priča “Mačak u čizmama” koju smo slušali još kao djeca), stripu - Catwoman, crtanim filmovima Tom i Džeri, Garfild, ali i mnogim filmovima i serijama (u njima mačka je uvijek družbenica vještica). Također, ne smijemo zaboraviti ni zaštitničku stranu mačke: onu koja je stoljećima čuvala od štetočina, te je često prikazivana u konfrotaciji s miševima. Mačka je tajnovita, neovisna, samostalna, spretna i lukava, a možda su joj te osobine upravo doprinijele tome da bude prisutna kroz mitologiju sve od starog Egipta pa do Japana.
Iako obitelja mačaka sadrži veliki broj vrsta, jedna vrsta osobito zaokuplja pažnju kroz likovnu umjetnost. Kako mu je nadjenuto, kralj životinja, car džungle lav je predstavljao simbol snage, ponosa i hrabrosti. Predstave lava u umjetnosti prisutne su kod Egipćana, Perzijanaca, Grka i Rimljana, a lav je u različitim kulturama i narodima zapravo simbol čuvara i branitelja. Lav je prikazivan kao simbol vrhovnog vladara: u Egiptu posvećivan s Bogom sunca-Ra, u kulturama Bliskog istoka on dobiva izmaštane oblike koji su nam svima poznati: sfinge koje imaju lavlje tijelo i glavu faraona, kao i orao koji je imao lavlju glavu. Jedan od najljepših primjera je iz Mikene-Lavlja vrata koja predstavljaju monumentalni ulazni portal gradskih zidina. Također reljefi u asirskim palačama sadrže moćne prikaze ove životinje. U grčkoj mitologiji čuven je Nemejski lav poznat po neprobojnoj koži, koja je velike muke zadavala heroju Heraklu. Značajno prikazivanje lava nailazimo u srednjovjekovnoj heraldici, gdje je prisutan na grbovima, ali i na srednjovjekovnim crkvenim portalima (prikazivan je kao cijela figura ili samo glava). Prisutnost lava nezaobilazna je i u religijama: u budizmu lav predstavlja mudrost, napredak, blagostanje i prosvjetljenje; u islamu je zaštita od zla, dok je u kršćanstvu simbol jednog od četvorice evanđelista, te je u umjetnosti kršćanstva prikazivan sa snagom i uskrsenjem, dok se u pandantifima velikog broja pravoslavnih crkava može vidjeti slika lava.
Na kraju, moramo da primijetimo, da je mačka ipak jedna od posljednjih životinja koju je čovjek pripitomio i to ne u potpunosti. Naime, ona je zadržala svoju izraženu, slobodnu volju i nedostatak vjernosti. Lav je, kako u umjetnosti, tako i u psihologiji, ali i narodnim pričama uvijek sa sobom nosio jaku simboliku, u modernom periodu se našao kao skulptura na ogradama i kapijama kuća, predstavljajući jedan kič trend koji je najzastupljeniji na Balkanu. Neki ovaj fenomen lava na kapijama nazivaju “vulgarizacijom umjetnosti”, a možda i mačkinim posljednjim, devetim životom…
Povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Marija Saičić
Izvori:
http://www.macke.hr/macke-u-svijetu-umjetnosti/
https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35634
https://www.gradnja.rs/odakle-lavovi-na-zgradama-i-spomenicima/