Hrvatske obitelji iz Općine Kotor traže povrat cca 250.000 m² zemlje i cca 1.500 m² kuća i stanova
Pitanje restitucije oduzete imovine Hrvatima u Boki kotorskoj ponovno dolazi u središte pozornosti nakon što su predstavnici hrvatskih obitelji iz Boke kotorske obnovili zahtjeve za povrat zemljišta i nekretnina koje su im oduzete tijekom poslijeratne nacionalizacije i kasnijih spornih prijenosa vlasništva.
U medijima se stalno spominje 51 obitelj iz Tivta kojima je oduzeta zemlja i dvije kapetanske obitelji iz Dobrote kojima je oduzeta imovina devedesetih godina prošlog stoljeća. Međutim osim njih nekoliko obitelji iz Općine Kotor također traže povrat otete imovine. Prema podacima koje iznose podnositelji zahtjeva, riječ je o približno 250.000 četvornih metara zemlje te oko 1.500 četvornih metara kuća i stanova na području Općine Kotor,Tivat i Hercdeg-Novi (Luštica). Sve te parcele su u najvećem dijelu na atraktivnim loacijama u Dobroti, Škaljarima, a najveći dio na Luštici.
Nakon oduzimanja kuća Komisija za nacionalizaciju je utvrdila simboličnu naknadu od 1,43 USD/m² stana - kilo salate (po kursu iz 1963. god. 750 din = 1 USD). I to nije bilo sve već se taj iznos trebao isplatiti u polugodišnjim ratama 15.06. i 15.12. u slijedećih 50 godina To je bilo ništa ili beskrupulozna otimačina teško stečene imovine i taj sitan novac niko nije htio uzeti. Većina tih obitelji je bačena na prosjački štap. Ratom na dubrovačkom području tu oteta imovina je RCG prodala stanarima kojima je država dala na korištenje otete stanove i to po cijeni od 2 DM/m² stana (opet za kilo salate). Danas ti stanari kojima je država poklonila naše otete stanove prodaju iste za 4.000,00-5.000,00 eura/m² stana. Gdje je tu zadovoljenje pravde? Do danas se ta nepravda nije ispravila niti nam je imovina vraćena, a nismo ni obeštećeni. Izgubljena dobit u ovih 65 godina za oduzete poslovne prostore, stanove i oduzetu zemlju se mjeri se u miljunima eura istiću navedene hrvatske obitelji.
Predstavnici obitelji ističu kako se ne radi samo o imovinskom pitanju, nego i o ispravljanju povijesne nepravde. Među podnositeljima zahtjeva nalaze se potomci starih bokeljskih - hrvatskih pomorskih, trgovačkih i građanskih obitelji koje su desetljećima bile vlasnici zemljišta, palača, kuća i gospodarskih objekata. Imovinu su stekli teški radom ploveći morima i oceanima svijeta. Mnogi tvrde da su nakon Drugoga svjetskog rata ostali bez velikog dijela svoje imovine, dok su tijekom devedesetih godina kada je započeo rat na dubovačkom području, zabilježeni dodatni gubici vlasništva.
Pitanje povrata imovine hrvatskih obitelji postalo je i diplomatska tema između Hrvatske i Crne Gore. Hrvatska strana posljednjih godina više je puta isticala potrebu ubrzanog rješavanja restitucijskih predmeta, naglašavajući da je zaštita vlasničkih prava važan dio europskih standarda koje Crna Gora nastoji ispuniti u procesu pristupanja Europskoj uniji. Denacionalizacija tj restitucija nepravedno oduzete imovine građana je trebala biti jedan od prvih zakonskih akata nakon društvene tranzicije tj promjene autoritarne vlasti i stvaranja višestranačja tj demokratskog društva u našoj zemlji. Po Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima član 17. „svak ima pravo da posjeduje imovinu sam i u zajednici s drugima i niko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine“. Pravo na privatnu vlasništvo nikada ne zastarjeva i u svim demokratski društvima privatna vlasništvo je neprikosnoveno.
Obeštećenje koje se nudi od strane Komisije za povraćaj i obeštećenje CG - Bar je toliko mizerno, da se bivši vlasnici sada izlažu novoj nepravdi od strane države Crne Gore. Treba vratiti stvarnim vlasnicima tj njihovim potomcima imovinu otetu nakon Drugog svjetskog rata i to treba biti prvi korak u stvaranju pravog demokratskog društva, a prije ulaska u Europsku uniju.Postupci pred nadležnim crnogorskim tijelima često traju godinama. Brojni predmeti još uvijek nisu pravomoćno riješeni, a podnositelji zahtjeva upozoravaju da ponuđena novčana obeštećenja ne mogu nadoknaditi stvarnu vrijednost nekretnina koje i danas postoje.
Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na povrat imovine u naturi, odnosno vraćanje konkretnih parcela, kuća i stanova izvornim vlasnicima ili njihovim nasljednicima. Obitelji smatraju da bi upravo takav model predstavljao najpravednije rješenje. Ovo iz razloga što povlašteni stanari kojima je država prodala tj poklonila naše stanove za 2 DM/m² izdaju te stanove i bogate se, jer pored otetog stana imaju još stanova, a naša djeca moraju kreditima da kupuje stan da bi imali krov nad glavom. Gdje je tu ispravljanje nepravde pitaju se vlasnici otete imovine? Oduzetu zemlju koja nije privedena namjeni treba odmah vratiti stvarnim vlasnicima.
Predstavnici hrvatske zajednice u Boki kotorskoj poručuju da će nastaviti pravnu i institucionalnu borbu za povrat imovine, uvjereni da pravo vlasništva ne zastarijeva. Istodobno pozivaju crnogorske institucije da ubrzaju postupke i omoguće konačno rješavanje slučajeva koji opterećuju odnose već više od sedam desetljeća.
Prema ocjenama pravnih stručnjaka, način na koji će biti riješeni restitucijski zahtjevi hrvatskih obitelji u Boki kotorskoj mogao bi postati jedan od važnijih pokazatelja odnosa države prema zaštiti privatnog vlasništva i manjinskih prava u procesu europskih integracija.
Andro Saulačić