Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore osjeća se, kao krovno i legitimno predstavničko tijelo hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, dužno reagirati na službeni odgovor Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije povodom upozorenja predstavnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, ali i protesta dužnosnika i institucija u Republici Hrvatskoj da se u udžbenicima za 8. razred u Srbiji negira postojanje hrvatskoga jezika.
,,Stav odbora SANU-a za standardizaciju srpskoga jezika, kao znanstvene institucije koja donosi mišljenje o procesu odobravanja udžbenika, je da su južnoslavenski jezici bugarski, makedonski, slovenski i srpski jezik i da uz srpski jezik u napomeni treba dodati da Hrvati, Bošnjaci i pojedini Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski/bošnjački i crnogorski'', navelo je resorno srbijansko ministarstvo u odgovoru agenciji Tanjug ovim povodom.
U prilog recentnijeg statusa hrvatskoga jezika u Srbiji, ističemo ovom prigodom situaciju u prošlom stoljeću- još u Kraljevini Jugoslaviji postajao je hrvatski jezik kao službeni jezik, a od 1945. službeni jezik zvao se srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski .
Zgroženi smo dodatno činjenicom da se negira hrvatski jezik u godini u kojoj se obilježava pet stotina godina od tiska Marulićeve Judite- prvoga epa na narodnom , hrvatskom jeziku.
Dr. sc. Vladimir Horvat na međunarodnom znanstvenom skupu o jeziku povodom 200. obljetnice rođenja Vuka Karadžića 1987. u Beogradu sa svojim referatom Vukov srpski rječnik 1918. , navođenjem i obradom izdanja isusovaca leksikografa : Kašića ( 1599.), Mikalje( 1649.), Habdelića ( 1670.), Della Velle ( 1728.) i Jambrešića (1742.) iznosi dokaze da je Bartol Kašić prvi hrvatsko-talijanski rječnik napisao već 1599. godine , dakle prije četiri stoljeća, što je je 220 godina prije Vuka Karadžića.
Negirajući sve znanstvene činjenice, zatvoreni u svojim ksenofobnim okvirima, bez komunikacije s autoritetima u jezikoslovlju iz Republike Hrvatske, s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ali isto tako i sa znanstvenicima jezikoslovcima iz Srbije koji znanost ne potčinjuju političkim diktatima, u kojim bi kontaktima i konzultacijama vrlo brzo došli do spoznaje da su autori prvih srpskih rječnika u stvari prepisali najveći dio svojih radova iz hrvatskih rječnika, zaključujemo da njihovo osporavanje i negiranje hrvatskoga jezika hrvatskoj zajednici u Srbiji nije samo pitanje negiranja znanosti, već i kulturološko pitanje i pokušaj nasilne asimilacije kroz negiranje jedne od najvažnijih identitetskih odrednica svakog naroda.
Ovim reagiranjem Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore daje punu i nepodijeljenu podršku Hrvatskom nacionalnom vijeću u Srbiji, kao i svim pripadnicima hrvatskoga naroda u Srbiji u tome da beskompromisno čuvaju i njeguju svoj materinski jezik na kojemu je napisana cijela hrvatska povjesnica i koji je pisani trag opstojnosti hrvatskoga naroda kroz stoljeća , kao i svesrdnu potporu u tome da na materinskom hrvatskom jeziku nastave misliti, pisati i boriti se da ga ostave u nasljeđe budućim pokoljenjima.
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore