U dvorani Doma kulture „Josip Marković” u Donjoj Lastvi, pred brojnom publikom, upriličena je promocija knjige „Anđelko Stjepčević – kroničar Lastve“, objavljena deset godina nakon smrti jednog od najznačajnijih kroničara ovoga kraja - Anđelka Stjepčevića.

Ovaj vrijedni kompendij dosad neobjavljenih radova i zapisa, koji svjedoče o bogatoj povijesti Gornje i Donje Lastve, predstavili su autori predgovora i proslova dr. sc. Domagoj Vidović i prof. Neven Staničić, dok su se okupljenima obratili i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore te Dejana Stjepčević u ime obitelji.

Večer je protekla u ozračju poštovanja, sjećanja i duboke zahvalnosti prema čovjeku koji je svojim radom trajno zadužio zajednicu. Sama promocija knjige bila je mnogo više od kulturnog događaja, potvrđujući kako predani rad pojedinca može postati temelj kolektivnog identiteta, kao i da Stjepčevićev rad ne pripada prošlosti, već živi, govori i nastavlja povezivati generacije.

Osim što je bio predsjednik Općine Tivat, Stjepčević je utemeljivač i direktor negdašnjeg „INDOK centra Tivat”, preteče današnjeg Radija Tivat i Centra za kulturu. Pokrenuo je Foto kino i video klub „Mladost“ iz Gornje i Donje Lastve te Kulturno-zavičajno društvo „Napredak“. Bio je fotograf, kino-amater, sportski radnik, arhivar i istraživač prošlosti Gornje Lastve. Snimio je sedam dokumentarnih filmova, a kruna njegova rada posvećenom zavičajnom mjestu je knjiga „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“.

Zvonimir Deković, otvarajući večer, podsjetio je na važnost očuvanja lokalne povijesti, posebno u manjim sredinama.

„Upravo su ta mala mjesta često čuvari najautentičnijih slojeva naše povijesti i kulture. Zato je pothvat, kakav je poduzeo Anđelko Stjepčević, vrijedan posebnog poštovanja. Pisati lokalnu kroniku znači uložiti ogroman trud, tragati za rasutim dokumentima, razgovarati s ljudima, pregledati stare zapise i pažljivo povezivati fragmente prošlosti u jednu smislenu cjelinu. Kada je započinjao prikupljanje građe u Gornjoj i Donjoj Lastvi te djelimice u Tivtu, vjerojatno ni sam nije mogao pretpostaviti kako će se bogatstvo podataka otvoriti pred njim. Ono što je u početku možda izgledalo kao skromna, lokalna priča, njegovim upornim radom preraslo je u ozbiljnu i vrijednu i povijesnu obradu”, naglasio je Deković.

Posebno je istaknuo važnost ove knjige za memoriju i identitet čitave zajednice.

„Takve knjige imaju posebnu vrijednost, one ne čuvaju samo činjenice, već čuvaju i pamćenje jednog prostora, jednog vremena i ljudi koji su ga oblikovali. Bez takvih zapisa mnoge bi priče zauvijek prestale. Zato ova knjiga nije samo rezultat istraživačkog rada jednog autora, ona je i doprinos u uočavanju kolektivnog pamćenja identiteta. Zbog toga večeras ne predstavljamo samo jednu knjigu. Predstavljamo jedan veliki trud, jednu posvećenost i jednu ljubav prema zavičaju“, zaključio je Deković.

O osobnosti i djelu Anđelka Stjepčevića nadahnuto je govorio Neven Staničić, koji ga je opisao kao čovjeka duboko ukorijenjenog u svoje vrijeme i prostor.

„Kada govorimo o Anđelku, moramo reći – bio je domaći čovjek. Čovjek svoga vremena, ali i onaj koji je iz tog vremena znao izvući najbolje“, istaknuo je Staničić, prisjećajući se njihove suradnje, ali i šireg značaja Stjepčevićeva djelovanja: „Razumio je svoj narod i svoje okruženje. Bio je čovjek koji je znao motivirati ljude na stvaranje te nije samo promatrao, već je aktivno sudjelovao.“

Stjepčevića uloga u spašavanju arhivske građe, naglasio je Staničić, iznimno je vrijedna.

„U vremenu kada se nije sustavno vodila briga o arhivima, Anđelko je sam, iz osobnog uvjerenja i osjećaja obaveze, skupljao, čistio i čuvao dokumente. Mnogo toga što danas imamo, moglo je završiti u šutu nakon potresa.”

Staničić je podsjetio kako Anđelko Stjepčević nije bio samo kroničar i predsjednik tivatske općine, nego vizionar i pokretač brojnih inicijativa koje i dalje žive u Lastvi i Tivtu.

„Osmislio je fešte, pokrenuo prvi turistički informator, inicirao izgradnju prve bine u Tivtu, odnosno u Crnoj Gori, donosio ideje koje su pokretale čitavu zajednicu, a bio je iskreno posvećen i ovom Domu u kojemu smo večeras“, rekao je Staničić te zaključio o važnosti pamćenja: „Čovjek živi onoliko koliko se spominje. Zato je na nama da ne zaboravimo Anđelka Stjepčevića.“

Poznati hrvatski jezikoslovac Domagoj Vidović pružio je širi kontekst značaja Stjepčevićeva djela, istaknuvši kako svako naše malo primorsko mjesto ima svoga kroničara, koji u tišini, uz kavu, zapisuje svakodnevicu te kako se upravo u tim sitnicama krije najveća vrijednost.

„Ja Anđelka nisam poznavao, ali sam kroz njegove zapise upoznao Lastvu. Shvatio sam da kroz takve kronike zapravo upoznajemo i sebe“, rekao je Vidović, istaknuvši i posebnu simboliku: “Ova knjiga je nastala uoči desete obljetnice smrti gospodina Stjepčevića, možda samo nekoliko mjeseci nakon što je Dom o kojem je on jako mnogo pisao vraćen hrvatskoj zajednici.“

Govoreći o Stjepčevićevu radu, naglasio je njegovu autentičnost.

„Doslovno se može onjušiti vrijeme u kojem je gospodin Stjepčević djelovao. U tim bilješkama vidi se strast i to je nešto što je na mene ostavilo najdublji dojam“, rekao je Vidović, navodeći niz zapisa kojima knjiga obiluje, od značajnih nacionalnih potvrda zajednice do statističkih podataka koje također govore o životu Lastve.

Vidović je zaključio s nadom da će se pojaviti novi kroničar koji će zapisati naše vrijeme, jer bez takvih zapisa, podvukao je, teško ćemo razumjeti cjelinu.

Posebno emotivan trenutak večeri bile su riječi Dejene Stjepčević, koja je podsjetila na trajnu prisutnost očeva naslijeđa.

„Iako nas je napustio prije deset godina, njegov duh i dalje živi – na boćarskim terenima, na feštama, fotografijama i svemu što je volio“, rekla je, naglasivši kako je njihov obiteljski dom i danas svojevrsni arhiv, prepun dijapozitiva, filmova i dokumenata.

Njegov najveći strah, dodala je, bio je da će to nestati.

„Za njega Gornja Lastva nije bila samo rodni kraj, bila je srce, bila je inspiracija, bila je smisao. Svaka knjiga koju je posvetio ovom mjestu bila je čin zahvalnost i čin vjernosti. Danas kad čitamo ove spise, mi ne gledamo samo u prošlost. Mi učimo kako da je čuvamo, kako da je prenesemo dalje, kako da je volimo jednako i snažno, baš onako kako je i on to volio i želio sačuvati za buduća pokoljenja. Vaša podrška večeras pokazuje da Anđelkova misija nije bila samo njegova, ona je zajednička i ona pripada svima nama koji vjerujemo da se baština mora i čuvati i slaviti“, istaknula je Stjepčević, uz zahvalu publici te priređivačima knjige.

Predstavljanje knjige dodatno je obogatio glazbeni nastup violinistica Nevile Klakor i Brune Matijević, dok je večer moderirala prof. Ana Vuksanović.

Promociji su, uz članove obitelji Anđelka Stjepčevića, nazočili i predsjednik Hrvatske građanske inicijative i zastupnik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović, Marija Mihaliček, predsjednica Matice hrvatske – Ogranka u Boki kotorskoj te Dijana Milošević, predsjednica Hrvatske krovne zajednice „Dux Croatorum“.

Promocija je održana u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, dok je izdavanje knjige omogućio Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.