Ponosni smo, što je Bokeljska mornarica tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata, prvo zaštićeno nematerijalno kulturno dobro na teritoriji današnje Crne Gore. Sve funkcije koje je imala  izgubila je prije 210 god. a jedina koja traje neprekidno 12 stoljeća i zbog kojeg je i nominirana na listu UNESCO-a je učešće u proslavi patrona grada Kotora Svetog Tripuna

Na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine uvrštena je jučer 16.12.2021. god. Bokeljska mornarica  što svim Bokeljima, a prvenstveno bokeljskim Hrvatima katolicima bilo gdje se nalazili po svijetu, pričinjava veliko zadovoljstvo. Vjerujem da to zadovoljstvo dijele i  pravoslavci i svi ljudi dobre volje, koji učestvuju u našoj tradicionalnoj proslavi patrona grada sv.Tripuna što nama pričinjava posebnu čast.

 Ta tradicija slavljenja patrona grada traje neprekinuto 12-est stoljeća i trajaće vječno.

Razne vlasti su poslednjih 210 godina pokušavale da ukinu Kotorsku tj Bokeljsku mornaricu, ali je sve bilo kratkoga daha. Bili su razni pokušaji počev od potpunog ukinuća Mornarice za vrijeme francuske i austrijske okupacije, preko pokušaja relativiziranja tradicije slavljenjem nekih drugih blagdana, pa sve do zabrane održavanja te tradicije poslije drugog svetskog rata koje je trajalo punih 45 godina. Tada se “plesalo po trgovima”, ali se pitamo u čiju čast?

I tada se ta tradicija igranja kola u čast sv. Tripuna, nastavila, ali u crkvenim prostorijama.

Sve ostale funkcije koje je Mornarica imala dugi niz stoljeća, ukinute su 1811 god. od strane francuske okupacione vlasti i do danas nisu obnovljene.

Tradicija se može održati jedino učešćem u proslavi zaštitnika grada, sa igrom kola u čast Boga i svetog Tripuna i blagoslovom biskupa. Bez toga te tradicije nema.

Shodno propozicijama UNESCO-a svi Bokelji koji tu katoličku tradiciju održavaju diljem svijeta ovu nominaciju mogu prihvatiti kao svoju i pridružiti se fešti u Kotoru, kad god hoće i ne može ih više niko u tome spriječiti (kao kod pokušaja iz 2016. god.).

UNESCO-va Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine

UNESCO-va Konvenciji o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003 god. pozivajući se na Opću deklaraciju o ljudskim, kulturnim i građanskim pravima, a uzimajući u obzir važnost nematerijalne kulturne baštine kao pokretača kulturne raznolikosti i zaštite tradicionalne kulture, a prepoznajući fenomen netolerantnosti do gubitka vrijednosti i nestajanja starosjedilačke kulturne baštine, usvojio je 2003. god. slijedeće Opće odredbe:

Članom 1, svrha konvencije je zaštita nematerijalne kultune baštine, osiguranje poštovanja zajednica i grupa kojih se to tiče,i na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou podizanje svijesti o važnosti i uvažavanja te nematerijalne baštine.

Članom 2, navodi se, da se ta nematerijalna kulturna baština prenosi iz naraštaja u naraštaj shodno svojom poviješću koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta  te tako  podstiče poštovanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti.

Točkom 2.c. Bokeljska mornarica je prepoznata pod stavkom – “običaji, obredi i svećanosti”.

Prema propozicijama UNESCO-a za upis na popis nematerijalne svjetske baštine, nematerijalna baština mora biti:

-tradicionalna, ali još uvijek živa (tradicionalna i živa povezanost sa Feštom sv. Tripuna).

-inkluzivna, tako da povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, te doprinosi društvenom jedinstvu i ohrabruje osjećaj identiteta (sa njom se identificiraju prvenstveno svi bokeljski Hrvati, a i manji broj pravoslavaca).

-reprezentativna tako da predstavlja znanja, tradiciju, običaje i vještine koje se prenose u jednoj zajednici s koljena na koljeno, ili drugim zajednicama;

-temeljena na zajednici koja se s njom identificira, koja ju stvara, održava i prenosi (identificira se još jedino zajednica bokeljskih Hrvata u republici Hrvatskoj).

Kako je tekla nominacija

U nominaciju se krenulo 2017 god. skupljanjem potpisa građana i institucija kao i pisanja nominacionog formulara. Po prvom nominacionom formularu, Bokeljska mornarica je nominirana kao “NVO, sa adresom Trg od kina br.372”, što je bilo smiješno, uz izvrtanje povijesnih činjenica i prešućivanjem povezanosti Bokeljske mornarice sa proslavom svetog Tripuna kao i mantrom o multikonfesionalnosti (u prilogu je dopis sa sajta UNESCO-a Boka Navy, upućen UNESCO-u, u kome nema pomena svetog Tripuna niti povezanosti sa Mornaricom). Svaki komentar je suvišan. Nominacija je odbijena.

Nakon pismenih prosvjeda bokeljskih intelektualaca Hrvata iz Crne Gore i poslaničkog pitanja predstavnika Hrvata u skupštini Crne Gore, kao i intelektualaca iz Hrvatske, kao i smjernicama koje su dobijene iz UNESCO-a prišlo se pisanju drugog nominacionog formulara koji je predat u UNESCO  31. marta 2020. god. Iako je i u tom drugom formularu ostalo još dosta neistina, izvrtanja i prešućivanja istine, ipak se konačno moralo napisati bit tradicije i to pod stavkom 1. (IV) nominacionog formulara u kome je napisano da:

“ Tradicionalni kult sv.Tripuna, zaštitnika grada Kotora i bratovštine Bokeljske mornarice igra centralnu ulogu u povijesnom, društvenom i kulturnom identitetu Boke kotorske (i Crne Gore u cjelini)” Još je napisano u točci 1. (V)

“Bokeljska mornarica je kulturno dobro države Crne Gore, koje baštine dominantno katolici, Hrvati, a zatim i (Crnogorci) i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke”

Komentare teksta u zagradama ostavljam čitateljima.

 I u priloženim dokumentima koje je moguće vidjeti na sajtu nominacije UNESCO-a br. 01727 (ich.unesco.org), uz gornji tekst, vidljivo je da Mornarica predstavljena sa 6 fotografija i filmom sa proslave sv. Tripuna zaštitnika grada Kotora.

Uz svo uvažavanje republike Crne Gore koja je naša država, za čiju samostalnost su glasali svi Hrvati Boke kotorske i cijele Crne Gore 2006 god., kojoj smo lojalni i koja je imala pravo našu tradiciju nominirati na listi UNESCO-a, na čemo smo joj zahvalni, nema tog intelektualca u Crnoj Gori, niti crkvenog veikodostojnika pravoslavne vjeroispovijesti, koji će reći da je slavljanje svetog Tripuna identitet pravoslavne Crne Gore. Kult svetog Tripuna naprosto ne postoji u Crnoj Gori, a slavi se u Srbiji kao zaštitnik vinogradara, u Rusiji kao zaštitnik lovaca i ribolovaca, na jug Italije kao zaštitnik poljoprivrede itd.. Taj kult u Crnoj Gori (izuzev Kotora i cijele Boke) su jedino vidjeli sastavljači nominacionog dosijea i nitko drugi. Kotorska biskupija je u izjavi od 27.01.2018. god. jasno naglasila da su “Bokeljsku mornaricu sačuvali pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskog naroda”.

Bokeljska mornarica je stoga isključivo dio katolicke kulture i tradicije punih 12 stoljeća. Ona kao takva nema ama bas nikakve veze sa morem pravoslavlja u Crnoj Gori ni sa poviješću Crne Gore, niti je dio njene tradicije.

To se moglo najbolje vidjeti na seminaru pod nazivom „Bogatstvo različitosti-kulturna istorija manjina u Crnoj Gori“, održanom u Kolašinu (Crna Gora) 7.05.2021. god. Na trodnevnom skupu kojeg je organizirao Centar za građansko obrazovanje (CGO) i HIPMONT- udruženje prof.povijesti Crne Gore bilo je 30-tak prof. povijesti iz cijele Crne Gore. Ja sam imala temu o Fešti sv. Tripuna i Bokeljskoj mornarici. Na moje zaprepaštenje skoro niko od prisutnih prof.povijesti nije znao skoro ništa o toj 12-est stoljetnoj tradiciji).

2. Bokeljska mornarica je tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata.

Ta se tradicija osim u Kotoru održava jedino u Hrvatskoj od strane bokeljskih Hrvata koji su se tamo odselili. Bokelja pravoslavaca ima i u Beogradu, ali se kolo u čast sv. Tripuna nikada tamo nije odigralo, niti ta tradicija tamo postoji. Ta tradicija se održava u Splitu 150 god., Zagrebu 100 god., zatim u Rijeci, Puli i Dubrovniku.

U Veneciji su se doseljeni Bokelji i ostali Dalmatinci okupljali oko škole ili bratovštine sv. Jurja i Tripuna, već od 1384. god. Službeno je škola ustoličena po odobrenju Vijeća Desetorice 1451. god., a zgrada škole kakva danas postoji sa crkvom sv. Jurja i Tripuna, podignuta je 1551. god. i ukrašena je predivnim slikama Vittore Carpacia. Na jednoj velikoj slici je prikazan sv. Tripun kako oslobađa kćerku imperatora Đordana III, od opsjednosti demonom. Talijani nikada tu crkvu nisu svojatali, niti su održavali feštu sv. Tripuna, već crkvu i muzej zovu „Scuola Dalmata“. U njoj su se okupljali Bokelji i ostali Dalmatinci stoljećima da proslave dan sv.Tripuna.

Bokelja Hrvata koji tu tradiciju održavaju ima danas nažalost više u Hrvatskoj  (oko 10.000) i oni su solidna baza da će se ta tradicija u budućnosti i održati.

I na kraju poruka svim Bokeljima, štovateljima naše tradicije slavljenja Boga i svetoga Tripuna, čestitam Vam proglašenje Bokeljske mornarice na listi UNESCO-a i dođite nam na Feštu svake godine u Kotor po mogućnosti u bokeljskoj nošnji, koja je i odora mornara Bokeljske mornarice, sa zastavama svojih bratovština i uveličajte nam je. To vam sada niko ne može zabraniti.

“Uljezimo svi u kolo, rukama ruke pružimo, pokažimo svim okolo da slogu bratsku vriježimo, potvrdimo uz prigodu i mi ko naši djedovi, da u rodu ne zaludu,  jedne smo majke sinovi”

              NVO”Boka kotorska” - Kotor

               Prof.povijesti Marija Saulačić

(dugogodišnja samostalna savjetnica I, konzervator,                    

radila na valorizaciji i zaštiti kulturne baštine u

Upravi za zašt.kulturnih dobara Crne Gore u Kotoru)