Na samom kraju ove 2024. godine, ugledni kulturolog, publicista, esejista i istraživač fenomena savremenog društva Željko Rutović obradovao je čitalačku publiku izuzetnom zbirkom aforizama “Postumno”, u izdanju “Komune”.
Ova zbirka, posvećena sjenima velikog mislioca i kritičara savremenog društva, dr Ratka Božovića, predstavlja ne samo literarni omaž, već i svojevrsni intelektualni dijalog sa jednim od najsjanijih umova našeg vremena. Dr Ratko Božović, koji je ujedno bio i recezent (uz Murata Ćorovića) ovih blistavih misaonih čestica, prepoznao je u Rutovićevim aforizmima duboku analitičnost, preciznu ironiju i gotovo poetsku ekonomiju izraza. Te iskrice uma, koje izviru iz Rutovićevog pera, osvajaju čitaoca svojom britkošću, elegancijom misli i sposobnošću da u samo jednoj rečenici sažmu složene društvene fenomene. Ova zbirka, kao i sam njen naslov, provocira i nadahnjuje, otvarajući prostor za razmišljanje o značenju riječi, slobodi izraza i intelektualnoj hrabrosti u vremenu kada je riječ nažalost često sredstvo manipulacije a sve rjeđe kao prostor slobode i istine. Rutović nas podśeća da riječ, kada je upotrijebljena sa punom sviješću o njenoj težini i moći, postaje oružje protiv prosječnosti i zaborava.
Već od prvih stranica knjige “Postumno”, čitalac biva uvučen u svijet slatko-gorkog smijeha, u kojem će prepoznati sve naše vrline, ali i mane, oslikane britkim i nemilosrdno iskrenim perom Željka Rutovića. Njegovi aforizmi odišu istovremeno surovošću i sarkazmom, ali i magičnom lucidnošću koja razotkriva najdublje slojeve ljudske prirode. Upravo ta iskrenost, kojoj Rutović ostaje vjeran u svakoj rečenici, čini ovu zbirku neodoljivom za svakog ko cijeni snagu misli pretočene u riječi. Pisati aforizme svakako nije lako. To zahtijeva ne samo intelektualnu oštrinu, već i umješnost da se suština jedne ideje svede na nekoliko riječi koje pogađaju kao grom. Rutovićev prvi aforizam u zbirci, “Okreni, obrni, najbolje nam stoji ležanje,” pruža duhovit, ali i duboko refleksivan komentar o ljudskoj sklonosti ka pasivnosti i izbjegavanju akcije. U njemu se ogleda naša (crnogorska) svakodnevica, često obilježena inertnošću i navikom da tražimo komfor umjesto izazova.
Drugi aforizam, “Ta žena je poliglota. Jedna glava, a devet jezika,” oduševljava svojom domišljatošću i višeslojnošću. Ovđe se Rutović poigrava s frazom “imati mnogo jezika,” koristeći je da naglasi višestruke aspekte ličnosti, možda čak i licemjerje ili prilagodljivost u različitim situacijama. To je istovremeno i komentar na snalažljivost, ali i na dvosmislenost ljudske komunikacije. Svaki aforizam u ovoj zbirci predstavlja svojevrsnu intelektualnu odiseju, u kojoj autor, poput iskusnog navigatora, vodi čitaoca kroz lavirinte misli, otkrivajući nove uvide i provocirajući ga da preispita sopstvena uvjerenja. Rutovićevi aforizmi pored toga što su misaone dosjetke; oni su i ogledala vremena u kojem živimo, ali i snažni podsjetnici na važnost promišljanja, ironije i hrabrosti da se istina izgovori bez obzira na cijenu.
Martin Kessel, njemački pisac poznat pod pseudonimom Hans Bruhl, jednom je zapisao: “Pravi aforizam je svemir u kaplji vode.” Upravo taj svemir minimalizma otkriva se i u aforističkom izrazu Željka Rutovića, đe snaga riječi doseže vrhunac kroz sažetost i preciznost. U toj kaplji, Rutović nas vodi kroz beskrajne prostore misli, refleksija i društvenih komentara, pokazujući moć jezika da obuhvati kompleksnu stvarnost u nekoliko riječi. Primjer toga je aforizam: “Da političari vide svoj lik u ogledalu, e taj film nećete gledati.” Ovaj aforizam britko i sarkastično ukazuje na nesposobnost ili odbijanje političara da se suoče sa sopstvenim manama, greškama i odgovornostima. Ogledalo, simbol kontemplacije i samospoznaje, ovđe postaje nedostižan ideal za političku klasu, dok izraz “taj film nećete gledati” sugeriše da je njihova autokritičnost gotovo utopijska ideja. Rutović ovđe ironično oslikava društvo u kojem su lideri često daleko od samokritike a njihova slika u ogledalu ostaje iskrivljena zbog moći, sujete i nedostatka moralne hrabrosti.
Drugi aforizam, “Živimo brutalnu stvarnost. Zar i ti sine Brute?”, oslanja se na čuvenu Cezarovu repliku iz Šekspirovog Julija Cezara, koja simbolizuje izdaju od strane najbližih. Ovđe Rutović definiše našu svakodnevicu kroz prizmu brutalnosti i razočaranja, posebno ukazujući na ośećaj izdaje i gubitka povjerenja, čak i među onima od kojih to najmanje očekujemo. Ova replika, univerzalno prepoznatljiva, postaje metafora za savremeno društvo u kojem su izdaja, laž i nedostatak odanosti postali dio opšteg iskustva. Rutovićevi aforizmi su poput misaonih detonacija—u svom minimalizmu nose eksploziju značenja, otkrivajući brutalne istine naše stvarnosti.
Aforizmi su jedinstvena književna forma koja svojom sažetošću i britkošću omogućava autoru da duboko zagrabi u suštinu ljudskog iskustva i društvene stvarnosti. U tom moru briljantnih čestica uma Željka Rutovića, pažnju posebno privlače aforizmi koji svojim humorom, ironijom i surovo iskrenom analizom otkrivaju složene aspekte ljudske prirode i ponašanja. Primjer takvog aforizma je: “Crtanje mete na čelu je rad na zadatu temu.” Ovaj aforizam oslikava savremeni fenomen targetiranja pojedinaca u društvu. Bilo da je riječ o medijskim linčevima, društvenim osudama ili političkim obračunima, crtanje mete simbolizuje svjesno usmjeravanje pažnje na pojedinca sa namjerom da se izazove sukob ili osuđivanje. Rad “na zadatu temu” ironično ukazuje na organizovanu i smišljenu prirodu ovakvih napada, otkrivajući kako su društvene dinamike često vođene interesima koji malo imaju veze sa istinom ili pravdom. Još jedan upečatljiv aforizam je: “Nijesmo na dijeti ni kad lažemo. Masno lažemo.” Ovđe Rutović koristi igru riječi kako bi ukazao na obim i učestalost laži u savremenom društvu. Pojam “masno” ne odnosi se samo na obimnost, već i na težinu tih laži, koje su često zasnovane na licemjerju, koristoljublju i manipulaciji. Aforizam kritikuje kulturu u kojoj je laganje postalo svakodnevna pojava, gotovo nesvjesni refleks, pri čemu se ne bira način ni mjera da bi se ostvario cilj.
U suštini, naslov “Postumno” provokativno i simbolično podśeća na prolaznost ljudskog života, ali istovremeno snažno afirmiše neprolaznost ideja i misli koje, jednom zapisane, nadilaze vrijeme i nastavljaju da oblikuju svijet, društvo i pojedinca. Ovaj naslov nosi u sebi dvosmislenost i dubinu. Rutović kroz britkost svog izraza gradi prostor za razmišljanje o suštini istine, o hrabrosti da se ona izgovori, i o važnosti nasljeđa koje, putem riječi, ostavljamo iza sebe – nasljeđa koje ima moć da nadživi prolaznost naših života i traje kao svjetionik u beskrajnim prostranstvima vremena. Rutovićevi aforizmi u zbirci “Postumno” nisu samo briljantne misaone dosjetke, već i moćni intelektualni fragmenti koji kroz humor, ironiju i kritiku seciraju suštinu našeg društva. Oni su ogledalo u kojem prepoznajemo sopstvene slabosti, vrline, zablude i istine koje možda izbjegavamo, ali koje su neumitne. U vremenu kojem dominiraju sujeta, obmanama, političke floskule, ,,začinjene” društvenom nestabilnošću i površnim senzacionalizmom, aforizmi predstavljaju rijetku i dragocjenu formu koja uspijeva u nekoliko riječi sažeti čitav svemir misli, emocija i društvenih uvida. Rutovićev aforistički stil odiše oštrinom i elegancijom, prožet iskrenošću koja ne poznaje kompromis. Svaka njegova rečenica nosi težinu razmišljanja i dubine, istovremeno zabavljajući i provocirajući. Kroz briljantnost svojih aforizama, on ne samo da zabavlja i oduševljava, već nas budi iz letargije, podstiče da preispitamo sopstvene vrijednosti i da dublje razmislimo o svijetu koji nas okružuje. Posebna vrijednost ovih aforizama leži u njihovoj univerzalnosti – oni govore jezicima svih epoha i generacija. Sigurno je da će biti ispisivani na marginama knjiga, citirani u razgovorima, pa čak i zapisivani na zidovima misli mnogih, jer njihova britkost i jasnoća ostavljaće neizbrisiv trag. Rutovićevi aforizmi su misaoni prkos vremenu, koji će još dugo odjekivati kao svjetionik intelektualne hrabrosti i kreativne lucidnosti.
Božidar Proročić