Promocija Barskoga oficija održana je sinoć u kripti konkatedrale svetoga Petra u Baru. Kao predstavljači su sudjelovali: doc. dr. sc. Meri Zornija, dr. sc. fra Domagoj Volarević i mr. sc. don Ivan Vukčević, dok je u glazbenom dijelu programa nastupila klapa ,, Jadran" iz Tivta. Promocija se održala uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, a Barski oficij tiskan je i objavljen je uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore i Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Na početku večeri, nazočnima se obratila prof. Ana Vuksanović, medijatorica večeri, koja je istakla da je ovaj brevijar nastao u Baru u vrijeme stolovanja nadbiskupa Gillaumea Adama, a dio je nesporno bogate skriptorske djelatnosti Barske nadbiskupije i najvjerojatnije jedini sačuvani. Također je istakla da se nalazi u Francuskoj nacionalnoj biblioteci u Parizu te da je pisan je na pergamentu:
„Sadrži primarno misu i službu Jedanaest tisuća djevica i misu Gospi od Snijega. Ima zabilježenu i Pjesmu vrline Stefana de Mesnila Godefredija (iz XIII. stoljeća). Cjelokupan rukopis sadrži 119 folija (238 stranica). Očuvanost je djelomična, stranice nisu paginirane, a neke folije su oštećene ili poluoštećene, dok neke nisu čitljive“- kazala je Vuksanović.
Prisutnima se obratio i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimir Deković, koji se osvrnuo na dosadašnji broj tiskanih knjiga, koji je dosegao brojku od 46 iznimno važnih knjiga za hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori. Ističući značaj ovog djela je rekao: „Ovaj oficij iz 14. stoljeća je četvrta liturgijska knjiga u našem izdanju i na tu ediciju smo posebno ponosni. Večeras predstavljamo četvrtu knjigu iz liturgijske edicije. Malo je mjesta na svijetu na kojima možemo naći na ovako malom prostoru, od Boke do Bara, da posjeduje toliku koncentraciju kulturnih dobara koja su se nataložila milenijskim trajanjem, a koje je do danas sačuvala Katolička crkva. Ove knjige su, kako je rekao fra Domagoj, na promociji Pontifikala u Kotoru, svojevrsna vremenska kapsula koja će se polagano, iz raznih znanstvenih aspekata, sada kada je dostupna, otvarati u budućnosti”, kazao je, između ostalog, Deković, uputivši posebnu zahvalnost nadbiskupu barskom, msgr. Rroku Gjonlleshaju na razumijevanju i susretljivosti, kako bi prvu promociju ovoga Oficija imali baš na mjestu gdje se on koristio više od dvadeset godina. Također je zahvalio svim članovima vijeća, koji su prepoznali važnost ovog projekta.
Docent dr. sc. Meri Zornija navodi da je preduvjet za bilo kakav početak istraživanja ovog Oficija bila nabavka visokokvalitetnih digitalnih reprodukcija čitavog kodeksa iz Nacionalne biblioteke u Parizu, gdje se kodeks čuva, što je upravo i osiguralo Hrvatsko nacionalno vijeće, na čemu im je zahvalna te rekla kako je istraživanje rukopisa bilo je pravi izazov. Imali smo priliku čuti o vrsti pergamenta koja je korištena prilikom izrade stranica, tekstu, formatu i raznim promjenama koje je kodeks prošao kroz povijest: „Samo jednim primarnim istraživanjem, do sada smo uspjeli prepoznati ruke petorice pisara koji su ispisivali tekst u ovom Oficiju. Ono što je vrlo zanimljivo je da je Kodeks pisan uglavnom kontinentalnom goticom, ali neke službe su napisane drugom verzijom kojom se primarno pisalo u Italiji i na istočnoj obali Jadrana. Kodeks je nastao u skriptoriju u kojem su se koristile obje vrste pisma. To nam je kasnije bilo od pomoći prilikom utvrđivanja njegovog porijekla”. Također nam približava Oficij govoreći da uopće odabir svetaca koji su zastupljeni u Oficiju vrlo individualno, što je ovisilo o naručitelju i njegovim željama te se radilo o luksuznom kodeksu koji nije bio ispisivan serijski, već je rađen specifično po želji. Ističe da sama iluminacija kodeksa se primarno sastoji od raskošnih inicijala koji su vrlo brojni i raspoređeni u tri različite veličine, prema točno određenoj hijerarhiji. Također govori o povezanosti preko barskog nadbiskupa Gijoma Adama: „Posebno je naglašena njegova titula u naslovu službe kao arhiepiskopus antibarenzis. Ta je titula bila prepoznata kao značajna, a ovaj kodeks je najbolji dokaz da su literarna i glazbena djela nakon njegove smrti bila i dalje cijenjena i prepisivana i što je najvažnije, korištena u liturgiji“.
Dr. sc. fra Domagoj Volarević kazao je da glavni kontekst knjige liturgija iliti bogoslužje, djelatnost u kojoj se proslavlja Bog. Ističe da osim vremenskoga i liturgijskoga konteksta sama organizacija i složenost sadržaja otvara mnoga pitanja. Govori da nedostaje najvažniji dio časoslova, nedostaje psaltir, što će biti zanimljivo istraživati.
„Misni dijelovi, misni obrasci se čine kao dodatak samim elementima časoslova. To znači misni tekstovi, koji spadaju na predvoditelja misnoga slavlja“. Iznenađuje ga prisutnost sekvencija tj. proza, literalni oblik, koji uglavnom nije biblijski tekst.
„ Ovdje nalazimo svece, tj. svetačka slavlja koji ni po kojoj logici ne bi trebali biti zajedno na jednom mjestu, jer ih je nemoguće staviti i vezati samo uz jednu crkvu. To otvara meni jednu sasvim drugu percepciju, da se radilo o jednoj osobi ili više osoba, koji su naručivali i dopisivali dijelove koji su kasnije njima koristili u osobnoj molitvi i slavlju liturgije“ – govori Volarević dajući na značaju knjizi, koja će sigurno svoje mjesto naći na jednoj većoj razini. Volarević približava sadržaj Oficija objašnjavajući ga na jedan veoma jednostavan, i čovjeku blizak način, imajući u vidu da se nisu imali priliku svi susresti s ovakvim djelom.
Mr. sc. don Ivan Vukčević se osvrnuo na rad prof. Minje Radulović, tj. predstavljanje ovog rukopisa po prvi puta u posthumnom izdanju Muzičke kulture Crne Gore XIII-XVIII st., te govori da je ovaj kodeks svrstala u korpus davno izgubljenog ili uništenog skriptorija Barske nadbiskupije, čije tragove do sada možemo pratiti jedino posredno, kroz nekoliko povijesnih izvora i to zbog velike vjerojatnoće da ovaj dio Jadrana nije odstupao od drugih susjednih krajeva kada je u pitanju ova djelatnost. Don Vukčević navodi da je u Oficiju identificirano 12 dijelova, od kojih sedam sadrže notne znake. Ono što ga čini jako interesantnim je, kada bismo razmišljali da li je to bilo za privatnu liturgiju, moljenje ili javno, govori da ipak misli da je bilo za privatnu. Osvrnuo se na lirske dijelove sa specifičnim završecima , kao i raznovrstan sadržaj tj. službe (oficij), prozu, stihove i hagiografiju.
“Potvrda o postojanju skriptorija na teritoriji Barske nadbiskupije i u neposrednoj blizini Bara navodi nas na preliminarne zaključke da ovo područje nije zaostajalo za drugim razvijenim mjestima ovog dijela Europe“- navodi don Vukčević.
Na kraju večeri, okupljene je pozdravio Božo Šaltić, član HNV –a, a među prisutnima su bili: Adrijan Vuksanović, predsjednik HGI – ja; Tomislav Pavković, privremeni otpravnik poslova u Veleposlanstvu RH u Podgorici; predsjednik Općine Bar Dušan Raičević; predsjednica SO Bar Milena Božović; sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i mlade Općine Bar Irina Dabović, kao i brojni članovi hrvatske zajednice i svećenstvo.