Na današnji dan prije 69. godina dogodila se jedna od najvećih tragedija u trgovačkoj mornarici na istočnom Jadranu – potonuće parobroda »Cetinje«, koji je stradao 1944. godine, naletjevši na minu u Tivatskom zaljevu.
Danas je u organizaciji UBNOR-a i antifašista Tivta priređena komemoracija na grobnici žrtava te tragedije na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi. Prilikom polaganja vijenca i odavanja pošte nazočnima su se obratili predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Tivta Dragiša Ćosović i vd. predsjednika Zajednice udruženja Talijana Crne Gore Saša Dender.

Na groblju u Donjoj Lastvi, ispred zajedničke kosturnice u kojoj počiva najveći broj žrtava, među kojima i 15 Talijana – partizana iz divizije „Garibaldi", aktivisti NVO sektora, te potomci žrtava i preživjelih članova posade iz Crne Gore, Hrvatske i Italije odali su počast stradalima minutom šutnje.
»Cetinje« je bio mali putnički brod od 100 BRT, koji je prije Drugog svjetskog rata pripadao »Zetskoj plovidbi« a.d. sa Cetinja. Čelični brod dug 30,8 i širok 5,3 izgradjen je 1903. godine, mogao je primiti 250 putnika, a brzinom od 10 čvorova pogonila su ga dva klipna parna stroja ukupne snage 280 konja. Pod imenom »Nettuno« u vlasništvu Barskog društva brod je početkom 20.stoljeća plovio na Skadarskom jezeru. U Prvom balkanskom ratu služio je za tegljenje barži s ratnim materijalom, a upravo na ovom brodu je crnogorski prestolonasljednik Danilo Petrović 22. travnja 1913. potpisao sporazum s Esad-pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
U Prvom svjetskom ratu brod je atriljerijom nadomak Skadra, potopila austro-ugarska vojska. Austro-Ugari su nedugo potom izvadili »Nettuno« s dna jezera, nadjenuli mu novo ime »Pionier« i koristili ga za svoje vojne potrebe. Kraj rata brod je dočekao u luci Bar gdje je djelomice oštećen, ostao narednih nekoliko godina do 1925., kada ga je Barsko društvo prodalo Brodarskom preduzeću a.d. »Boka« iz Kotora, (kasnijoj »Zetskoj plovidbi« a.d. Cetinje). Brod je dobio ime »Cetinje« i do početka Drugog svjetskog rata korišten je na redovnim putničkim linijama u zaljevu Boke kotorske.
Oslobođenje Boke u poznu jesen 1944 godine »Cetinje« je dočekao na mrtvom vezu u Dobroti, gdje ga je 12-člana posada na čelu sa zapovjednikom, kapetanom Božom Paparelom, osposobila za vožnju.
Pored zapovjednika Paparele iz Dubrovnika, posadu »Cetinja« činili su i upravitelj stroja Luka Kostić iz Krtola, prvi oficir palube Ivo Tomić iz Dobrote, prvi oficir stroja Tonko Karaman iz Dubrovnika, noštromo Josip Katelan s Prčanja, kormilari Gracija Rizoniko i Tripo Radoničić s Prčanja, odakle je bio i kuhar Petar Marković. Vođa stroja bio je Krsto Marković iz Stoliva, a mornari na brodu su bili Anton Katalin iz Prčanja, Mato Marković iz Stoliva i Mihailo Jovanović iz Dobrote.
»Cetinje« je bio prvi brod, koji je nakon oslobođenja uplovio u luku Kotor iz koje je inače, 5.prosinca 1944 godine parobrod krenuo na obnovljenu i tada jedinu putničku liniji zaljievom na relaciji Kotor-Prčanj-Stoliv-Perast-Risan-Kamenari-Tivat-Djenovići-Herceg Novi.
Svoje prvo i jedino putovanje na toj liniji »Cetinje« je obavio 9.prosinca, a rano jutro narednog dana zateklo ga je u tivatskoj luci gdje su se na brod ukrcali brojni putnici, kako civili, tako i vojnici - partizani, Talijani iz čuvene divizije »Garibaldi« i zarobljeni Njemci. Precizna evidencija nije vođena, ali je na »Cetinju« u 8 sati kada je isplovio iz Tivta bilo preko 200 ljudi. Dok je rominjala lagana kiša, parobrod je mirno plovio po uzburkanom zaljevu valjajući se na valovima nošenim jakim jugom, da bi u 8.50 sati kada je bio na sred Tivatskog zaljeva, odjeknula ogromna eksplozija. Na mjestu gdje je bio pramac »Cetinja« podigao se ogromni gejzir vode, a očevici su kasnije govorili da je brod nošen inercijom mašina, nakon eksplozije koja mu je raznijela pramac, komandni most, dimnjak, jarbol i veći dio nadgrađa, skrenuo 90 stupnjeva u odnosu na dotadašnji kurs i potonuo za manje od 5 minuta.
Strahovita detonacija, koja je razorila »Cetinje« odmah je ubila i većinu njegovih putnika, pa su mornari iz više vojnih i privatnih brodića i čamaca, koji su se iz Tivta i sa hercegnovske rivijere odmah uputili na mjesto tragedije, uspjeli spasiti samo nekoliko ranjenika medju kojima i teško povrijeđenog kapetana Paparelu. Pored njega, preživjela su još samo tri člana posade i sedam putnika. Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali povjesničari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o najmanje 193 žrtava. Tijela koja su pokupljena iz mora kasnije su sahranjena u kolektivnu grobnicu na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta.
Iako je 2. i 3.prosinca 1944. godine improviziranim minolovkama, koje su vukli motorni jedrenjaci »Ljubomir« i »Durmitor«, Štab »Mornaričke stanice Boka« obavio čišćenje od sidrenih protivbrodskih mina četiri prolaza na ruti Tivat-Djenovići, u komandi partizanskih snaga u Boki nisu znali da su Njemci petnaestak dana ranije, neposredno pred svoje povlačenje, u vode zaljeva bacili ukupno 82 na dnu ležeće magnetske mine. Upravo takva izuzetno razorna mina s magnetnim upaljačem, koji se aktivira kada iznad mine prodje brod metalne konstrukcije, uništila je parobrod »Cetinje« i s njim u smrt odvela skoro 200 ljudi.