U Zagrebu je održana 12. veljače 1951. osnivačka skupština Matice iseljenika Hrvatske (MIH), koja danas nosi ime Hrvatska matica iseljenika. Za prvog predsjednika Matice izabran je dr. Zlatan Sremec iz Gradišta pokraj Županje, a potkraj 1951. pokrenut je časopis Matica, koji izlazi kao mjesečnik već 60 godina.

Povijest hrvatskoga naroda neodvojiva je od povijesti iseljavanja s prostora koje su Hrvati naselili u sedmom stoljeću. Tijekom posljednjih pola tisućljeća bilo je nekoliko velikih iseljeničkih valova. Već sredinom 16. stoljeća selidba hrvatskoga stanovništva pred prodorom Osmanlija prema današnjemu austrijskom Gradišću i drugim odredištima zadobila je masovne razmjere. Drugi veliki val iseljavanja dogodio se potkraj 19. stoljeća i početkom 20., kada je porast stanovništva u hrvatskim zemljama bio brži od gospodarskog i društvenog preobražaja, zbog čega se mnogobrojna radna snaga samo djelomično mogla zaposliti u svome zavičaju. U potrazi za boljim životom mnogi Hrvati su odlazili u prekomorske zemlje, osobito u obje Amerike i Australiju, zatim u Južnu Afriku, na Novi Zeland i drugdje. Odlazili su „privremeno“ i na „zaradu“, a zapravo su mnogi u svijetu ostali trajno. Treći veliki iseljenički val zabilježen je u drugoj polovici 20. stoljeća. U to je vrijeme veliki broj Hrvata napustio domovinu i otišao u zapadnu Europu, uglavnom u Zapadnu Njemačku, na tzv. privremeni rad. Do uspostave samostalne Hrvatske u Domovinskom ratu na početku 1990-ih godina u svijetu je postojalo i mnogobrojno hrvatsko političko iseljeništvo koje se sustavno opiralo polustoljetnoj komunističkoj vladavini u domovini.
Komesarijat za iseljenička pitanja
Između dvaju svjetskih ratova u Zagrebu je postojao Komesarijat za iseljenička pitanja koji je izdavao potvrde za odlazak u iseljeništvo. On se u isto vrijeme bavio i materijalno-pravnim pitanjima naših iseljenika. Određene veze s iseljenicima njegovale su udruge poput Društva prijatelja gradišćanskih Hrvata i Hrvatskog radiše. Tada su se pojavile prve publikacije poput knjige Gradišćanski Hrvati iz pera Mate Ujevića, a osjećala se i potreba za organiziranom iseljeničkom službom. U prostorijama Komesarijata nakon završetka Drugoga svjetskog rata i uspostave socijalističke Jugoslavije započela je s radom Uprava za iseljenička pitanja. Godine 1948. osnovan je Odjel za iseljenička pitanja pri Ministarstvu rada tadašnje NR Hrvatske. Tri godine kasnije utemeljena je u Zagrebu i Matica iseljenika Hrvatske.
Matica iseljenika Hrvatske osnovana je kao kulturno-prosvjetno društvo sa zadaćom održavanja kulturnih veza između iseljeništva i domovine. Prvih nekoliko godina bavila se uglavnom organiziranjem pojedinih gostovanja kulturnih društava iz Hrvatske i gostovanja iseljeničkih skupina poput „Tamburice“ i drugih, a određenu pozornost posvećivala je i skrbi oko povratka iseljenika i usmjeravanja njihove pomoći staroj domovini. MIH je razvio izdavačku djelatnost i već 1955. pokrenuo godišnju publikaciju Iseljenički kalendar, a još prije toga uspostavio je plodnu suradnju s pripadnicima hrvatskoga naroda u pojedinim europskim i prekomorskim zemljama, napose s gradišćanskim Hrvatima u Austriji. U Matici je djelovao od samih početaka Povijesni odjel s glavnom svrhom prikupljanja i obrade povijesne i druge građe o hrvatskim iseljenicima i manjinama u susjednim i okolnim zemljama. Jezični, tamburaški i folklorni tečajevi u organizaciji MIH-a, proslave Iseljeničkoga tjedna svake godine i mjesečnik Matica tijekom 1950-ih godina značajno su pridonijeli popularizaciji rada Matice u zemlji i inozemstvu na način koji je bio moguć u sklopu postojećega jugoslavenskoga državnog režima. „Turneje Matice iseljenika postale su novi oblik jugoslavenskog turizma“, izjavio je 1962. na tiskovnoj konferenciji u povodu Iseljeničkoga tjedna Vicko Krstulović, tadašnji predsjednik Matice.
Dolazak Većeslava Holjevca
Početkom 1960-ih godina došlo je do određenog zaokreta u odnosu prema hrvatskom iseljeništvu. Nastale promjene bile su dijelom zadane pojavom poboljšane državne politike prema iseljeništvu, a dijelom inicirane dolaskom Većeslava Holjevca, istaknutoga hrvatskog političara i dugogodišnjega zagrebačkoga gradonačelnika, na čelo MIH-a. Njegov izbor za predsjednika Matice 1964. poklopio se s dovršetkom izgradnje Doma iseljenika u Zagrebu, zgrade u kojoj se i danas nalaze Matičine prostorije. „Dom iseljenika u Zagrebu izraz je naše ljubavi, osjećaja i zahvalnosti onima koji su u tuđem svijetu pokazali i dokazali, a i danas to potvrđuju, da su pripadnici jednoga hrabrog i čestitog naroda“, pisao je časopis Matica u svibnju 1964. u povodu otvorenja Doma iseljenika.
Matica iseljenika Hrvatske postala je 1960-ih godina ne samo jezgra domovinskoga rada s iseljeništvom, nego je i pojačala svoje akcije prema iseljeništvu. U predsjedništvu MIH-a djeluju istaknuti intelektualci, među kojima je bio i povjesničar dr. Franjo Tuđman, koji je prvi put boravio među našim iseljeništvom u SAD-u 1966. godine. S druge strane, članovi „The Pittsburgh Junior Tamburitzans“ dva su mjeseca gostovali u domovini svojih otaca 1965. godine. Usto, nakon što je Matičin potpredsjednik Stjepan Lojen 1963. objavio memoarsko-publicističku knjigu Uspomene jednog iseljenika, a Povijesni odjel MIH-a 1966. prerastao u Zavod za migracije i narodnosti, Većeslav Holjevac objavio je 1967. knjigu Hrvati izvan domovine, kojom je kao predsjednik Matice položio temelj Matičinu djelovanju na promicanju znanstvenoga pristupa problematici hrvatskoga iseljeništva i hrvatskih manjina.
'Žarište nacionalizma' u MIH-u
Na ostvarenje osnovnih Matičinih ciljeva u odnosu prema iseljenicima u značajnoj su mjeri utjecali politički čimbenici. Komunistički režim u Jugoslaviji već je sredinom 1960-ih godina žigosao određene „nacionalističke pojave“ u MIH-u. Među tim pojavama bile su i inicijative oko promjene imena Matice, koje su uglavnom pripisane Većeslavu Holjevcu. U optjecaju su bili sljedeći prijedlozi za novo ime: Matica hrvatskih iseljenika, Matica hrvatskih ljudi, Matica hrvatskih radnika i slično. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, objavljena u ožujku 1967. u zagrebačkom tjedniku Telegram, odrazila se i na MIH. Tako je konzulat SFRJ u Pittsburghu izvijestio Beograd da je predsjednik Hrvatske bratske zajednice Vjekoslav Mandić dobio dva pisma iz Matice iseljenika, u kojima se od njega i HBZ-a tražilo da podrže Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Vladimir Bakarić je, pak, na sedmom plenumu CK SKH locirao „žarišta nacionalizma“ u Hrvatskoj u Matici hrvatskoj, Društvu književnika Hrvatske, Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske i MIH-u.
Zbog svoga „nacionalističkog skretanja“ Većeslav Holjevac morao je otići 1968. iz MIH-a. Nakon sloma hrvatskog proljeća 1971. i represije protiv nositelja hrvatskoga nacionalnog pokreta, u Hrvatskoj je zavladala apatija. Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina na čelu MIH-a izredalo se nekoliko predsjednika: Jure Franičević-Pločar (1968. - 1970.), dr. Oleg Mandić (1970. - 1978.), Vanja Vranjican (1978. - 1985.) i Stjepan Blažeković (1985. - 1990.). Iako je hrvatski komunistički čelnik Jakov Blažević u povodu 30 godina rada MIH-a 1981. tvrdio da su „otvorene velike mogućnosti za suradnju s iseljeništvom“, u olovnim godinama „hrvatske šutnje“ Matica je djelatno surađivala samo s onim iseljeničkim organizacijama koje nisu bile protiv Tita i Jugoslavije, a ni sve iseljeničke organizacije nisu preporučivale suradnju s Maticom.
Osamostaljenje Hrvatske i novi aspekti
Izbijanje dugotrajne gospodarske krize poslije Titove smrti i popuštanje političke stege u drugoj polovici 1980-ih godina najavili su nove perspektive i za MIH. Sve više se javno govorilo i pisalo o tome da iseljeništvo i domovina imaju zajednički znanstveni i umjetnički interes, da postoji pisana riječ i izvan kruga domovinske književnosti, da je budućnost suradnje s iseljenicima u brzoj i živoj društvenoj komunikaciji i slično. Posljednjih godina socijalističke Hrvatske došlo je i do integracije Centra za istraživanje migracija i narodnosti iz 1984. i Zavoda za migracije i narodnosti pri MIH-u u Institut za migracije i narodnosti, koji pod tim imenom postoji od 1987. i danas izdaje znanstveni časopis Migracijske i etničke teme.
Državno osamostaljenje Republike Hrvatske na početku 1990-ih godina nije samo omogućilo promjenu imena Matice iseljenika Hrvatske u sadašnju Hrvatsku maticu iseljenika (HMI), nego je polustoljetnoj Matici otvorilo put prema svim aspektima suradnje s hrvatskim iseljeništvom i hrvatskim manjinama u Europi i svijetu. Zakonom o HMI-ju od 28. prosinca 1990. i Statutom HMI-ja od 6. veljače 1992. uređen je Matičin djelokrug. Matica izdaje časopise, knjige i druga sredstva informiranja i komuniciranja. Ona organizira posjete iseljenika i pripadnika hrvatskih etničkih grupa te njihovih potomaka i članova njihovih obitelji domovini, zatim posjete iseljenicima, iseljeničkim organizacijama i hrvatskim etničkim grupama. U organizaciji HMI-ja mogu se održavati kulturne, umjetničke i športske priredbe značajne za iseljenike, pripadnike hrvatskih etničkih grupa i radnike na radu u inozemstvu te njihove potomke i članove njihovih obitelji. Matica je ovlaštena nabavljati nošnje i druge materijale važne za očuvanje nacionalnoga identiteta. Ona može organizirati ekskurzije i priređivati znanstvena, stručna i popularna predavanja za iseljenike, pripadnike hrvatskih etničkih grupa i radnike na radu u inozemstvu, te njihove potomke i članove njihovih obitelji, o pitanjima značajnim za iseljeništvo i hrvatske etničke grupe.
Povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske
Hrvatsku maticu iseljenika danas vodi ravnatelj u suradnji s Upravnim odborom koji ima predsjednika i četiri člana. U posljednjih 20 godina na čelu HMI-ja nalazile su se sljedeće osobe: Boris Maruna (1990. - 1992.), Vinko Nikolić (1992. - 1993.), Ante Beljo (1993. - 2000.), Boris Maruna (2000. - 2003.), Nikola Jelinčić (2003. - 2006.), Katarina Fuček (2006. -2008.), Danira Bilić (2008. - 2009.) i Katarina Fuček (od 2009.). HMI ima osam ustrojbenih jedinica: Odjel za kulturu s Odsjekom za hrvatske manjine, Odjel za školstvo, znanost i šport, Odjel za nakladništvo, Informacijski odjel za iseljeništvo, Odsjek za iseljeničke baštine, Odjel za marketing i promociju, Odjel za pravne i opće poslove i Odjel za financijske poslove.
Povezujući domovinsku i iseljenu Hrvatsku, HMI izdaje mjesečnik Maticu i godišnjak Hrvatski iseljenički zbornik, organizira događaje poput Tjedna hrvatskih manjina i ljetnih škola hrvatskoga jezika i kulture, priređuje specifične folklorne, športske, informativne, umjetničke i druge programe namijenjene iseljeništvu i hrvatskim manjinama, prikuplja građu za budući Muzej hrvatskoga iseljeništva u Zagrebu i obavlja srodne poslove, a ima podružnice u Dubrovniku, Splitu, Puli, Rijeci, Zadru i Vukovaru.
Piše: Željko Holjevac (Matica 1-2, 2011.)
www.matis.hr