Stara župna crkva, ili kako je mještani zovu Gornja crkva, predstavlja cjelovit kompleks crkve s malom kapelom, zvonikom, grobljem te ogradnim zidom s puškarnicama. Riječ je o jedinstvenom i značajnom spomeniku kulture Boke kotorske koji je u potpunosti devastiran. Crkva, i nadležne državne institucije, do sada nisu pronašle način kako sačuvati i obnoviti ovaj važan kompleks. Zub vremena, potresi i loša financijska situacija uzrok su lošeg stanja u kojem se ovaj spomenik kulture danas nalazi.

U potrazi za zlatom i drugim vrijednostima nepoznati počinitelji, vandali, već dugi niz godina skrnave grobnice ispred Stare župne crkve, ali također i samu crkvu. Pred glavnim se oltarom nalaze grobnice od crvenog (veroneškog), zelenog i žutog mramora obitelji Mihanića, Florio i Lukovića koje su danas gotovo u potpunosti uništene.
Ne zna se pouzdano kada je crkva podignuta, ali se ona u dokumentima spominje već 1399. godine. Prepravljena je i proširena 1672. godine, dok joj je oko godine 1740. dograđena osmerokutna kapela s kupolom. Kotorski biskup Marin Drago posvetio je crkvu 1705. godine.
Uspomena na posvećenje sačuvana je u natpisu nad vratima. "Templum iátud in honorem Nativitatis S. D. G. Marinus Drago epus. Catharensis benedixit consecravit: ncavitque sub cura admodum reverendi domini Nicolai — covich parochi comunitatis Parzagni die II julii a. 1705, mentis XI pontificatus anno quinto." (Ovaj hram na čast rođenja Sv. Bogorodice Marije posvetio je Marin Drago, Kotorski biskup, za vrijeme dušobrižništva mnogopoštovanog gospodina Nikole Lukovića, župnika općine prčanjske, dana 2. srpnja 1705., pete godine vladanja Klementa XI.
Nad vratima crkve prema sjeveru uklesan je natpis "Rećtus corde eccipiet" (pravedan bit će nagrađen).
Don Niko Luković u svojoj knjizi "Prčanj" piše "Sve do 1827. mrtvaci su se sahranjivali ponajviše u ovoj crkvi i groblju oko crkve. U ovom groblju počivaju mnogobrojni znameniti i zaslužni Prčanjani, junaci ratova s Turcima, čuveni pomorski kapetani, među kojima je najveći glas stekao Ivo Visin, skoro svi prčanjski župnici i učeni svećenici.
Tu je pokopan i kontraadmiral Marko Eugen Florio, 1906. godine, junak Viške bitke".
Prilikom pokopa kontraadmirala Floria brodovi Ratne mornarice Austro-Ugarske u njegovu su čast ispalili pozdravne plotune. Kontraadmiral je krajem 19. stoljeća umirovljen i svoje je posljednje godine života proveo u rodnom Prčanju.
Na satu zvonika stoji natpis "Otačestvu Spiro Visin 1840". U zvoniku su, do I. svjetskog rata, bila četiri velika zvona, od kojih je ono teško 620 kg bilo zadužbina kap. Joza Verone (1886.), dobrotvora župne crkve, a ono teško 330 kg pobožni prilog Petra Ivova Lukovića (1742.).
„Zid oko crkve sa sjeverne i južne strane sagrađen je s puškarnicama za obranu. U bur¬nim vremenima crkvu su noću čuvali naoružani ljudi. U prošlosti je mnogo ljudi posjećivalo ovo svetište, dok se u njemu nalazila slika Bogorodice, tako da je na dan Marijina Porođenja polovicom XIX. stoljeća crkvu posjetilo pet do šešt tisuća ljudi iz mjesta i okolice. Počevši živjeti u sjeni ovog svetišta, Prčanj se domogao blagostanja, kulture i slave. Na ovoj je crkvi uklesana povijest mjesta duga pet stoljeća. Uz crkvu je i kuća koju je sagradio župnik don Brno Petkić za uporabu prčanjskih paroha" – opisuje crkvu don Niko Luković u svojoj knjizi „Prčanj".
Izgradnjom donje crkve Bogorodičinog hrama Blažene Djevice Marije preseljen je oltar kao i ostale vrijedne znamenitosti. Duhovni život i središte okupljanja primaklo se moru i mjestu a Stara je župna crkva zaboravljena, ostavljena na milost i nemilost zubu vremena, potresima, vandalima...
Na našim fotografijama možete vidjeti kako crkva izgleda danas i u kakvom je stanju ...
Miroslav Marušić