Meštrovićevi javni spomenici: spomenik biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, čija je bista i pred crkvom Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju, te javni spomenici poput Povijesti Hrvata i Zdenca života postavljeni u samome središtu grada Zagreba ispred važnih javnih institucija, promatraju se kao simboli hrvatske kulture i nacionalnoga identiteta.
Ovaj je Bokobran posvećen hrvatskome modernom kiparu i arhitektu Ivanu Meštroviću koji je živio između 1883. i 1962. godine. Njegova djela, vrijedna naše pažnje i valorizacije, koja je realizirao na našim prostorima, susrećemo obilazeći muzeje i crkve ili šetajući gradovima – Novim Sadom, Beogradom ili Zagrebom u kojemu je postavljen najveći broj njegovih javnih skulptura, čak njih deset. Među Meštrovićevim djelima važna su ona koja se nalaze u Crnoj Gori: na Lovćenu Njegošev mauzolej unutar kojega je njegova skulptura Petra II. Petrovića Njegoša te u Boki kotorskoj skulpture u sklopu dekoracije crkve Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju.
O toj Bogorodičinoj crkvi na Prčanju, čiji je projekt izradio mletački arhitekt Bernardino Maccaruzzi, građenoj (iako s prekidima) više od jednoga stoljeća, od 1789. do 1909. godine, bilo je više riječi u prethodnim emisijama Bokobrana kao i o idejnome konceptu unutar kojega za nju nastaju umjetnička djela – prema narudžbama znamenitoga Prčanjanina, župnika don Nika Lukovića kao i o kontekstu u kakvom je crkva danas. Naime, prema težnjama don Nika Lukovića, opremanje umjetninama crkve Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju trebalo je imati poruku slavljenja nacionalnih ideja i ideala u baroknoj crkvi koja je već i svojom veličinom – budući da je izgrađena kao najveća crkva u Boki kotorskoj, ukazivala na stabilnost i pomorski uspjeh Prčanja. Na zamolbe don Nika Lukovića upućene u pismima kiparu Ivanu Meštroviću, koja su nam ostala sačuvana, Bogorodičina crkva na Prčanju u sklopu tog programa, opremljena je i Meštrovićevim skulpturama. Te skulpture predstavljaju istaknute povijesne pojedince s naših prostora.
O djelima Ivana Meštrovića koja su u Zagrebu, napisala je vrijednu preglednu sintezu Barbara Vujanović, viša kustosica Ateljea Meštrović u Zagrebu. Ta knjiga ima naziv „Meštrovićev znak u Zagrebu“, a predstavljena je 25. travnja u Meštrovićevu ateljeu koji je smješten na Gornjemu gradu, u Mletačkoj ulici broj 8. Iako Meštrovićevo „zagrebačko razdoblje“ života traje između 1922. godine, kad je imenovan profesorom na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt, i godine 1942., kada odlazi iz Zagreba, njegova povezanost sa Zagrebom nikad nije završila jer je Meštrović svojim djelima ostavio znak.
O temama spomenute knjige, o Meštrovićevim djelima koja je ostvario u Zagrebu, kao i o onima koja su u Boki kotorskoj, za Bokobran govori Barbara Vujanović. Za Bokobran predstavlja i rad Meštrovićeva ateljea u Zagrebu, te govori o programu „Meštart“ kojim suvremeni umjetnici donose nove poglede i čitanja djela Ivana Meštrovića koji tako svojim radovima ukazuju i na to da vrijednosti prošloga vremena mogu biti aktualne i danas, a što itekako potvrđuju upravo Meštrovićeva djela, kako u Hrvatskoj tako i u Crnoj Gori.