… još je antički mislitelj Ksenokrat shvaćao istinu kao brigu za druge ljude! Takva briga u sebi sazdaje ljubav - koja nas uvijek iznova iziskuje, traži… (pre)odijeva. Ljubav je neprikosnoveni organon našeg središta Osobe, neizmjerljiva istinska radost, najiskrenije kraljevanje duše, nadublje prijateljstvo Duha. I, u ovome vremenu, u zonama našega bića, nedvojbeno da samo ljubavlju možemo dotaknuti nutrinu samoga Dobra. Samo ljubljeno biće ljubi.