Roman Jože Horvata "Waitapu", priča o dječaku koji u malenom ribarskom selu na obali oceana sanja o plovidbi s druge strane udaljenog otoka Waitapua, zapravo granice između naravnog i nadnaravnog postavljenu od bogova, ovih se dana postavlja na scenu zagrebačkog kazališta Žar ptica, gdje će se predstava premijerno izvesti 15.svibnja u režiji Saše Broz.
Proslavljeni književnik i moreplovac Joža Horvat za svoju bajku o čovjeku odabrao je prostor južnih mora, svijet egzotične Oceanije koji zbog svoje udaljenosti poprima mitsku dimenziju. Ispričao je priču o sazrijevanju dječaka Itea, koji odrasta samo s bakom i u želji da sazna što se nalazi iza pučine spoznaje da u životu postoje prepreke i crte koje mora prijeći.
Veliku prepreku na njegovom putu predstavlja vrač Tefoto i njegov pomoćnik Poluguz koji lažima, prevarama i vradžbinama pokušavaju iz dječakove glave izbiti svaku misao o prelaženju crte. Na Iteovu sreću, uz njega je cijelo vrijeme dobri Parana, moćni bog oceana prerušen u starca. Iteova baka Orohiva također ne želi pustiti unuka na opasnu plovidbu, jer se boji da ne izgubi i njega, no nakon njezine smrti Iteo prelazi opasnu granicu te otkriva novi svijet s onu stranu Waitapu i zaljubi se u Paraninu predivnu kćer Hinu.
U glavnim ulogama su Dražen Šivak u ulozi boga Parane, Mateo Videk kao Iteo i Amanda Prenkaj kao Hina. Glume još Ante Krstulović, Berislav Tomičić, Drago Utješanović, Damir Poljičak, Ana Marija Vrdoljak i Gorana Marin.
"Waitapu je poetska bajka o potrebi da se ruše granice, mitska priča protiv zabrana i tabua koje društvo nameće pojedincu. Priča je to o pobjedi indiviudalnosti, znatiželje i hrabrosti, o otkrivanju novih prostora, o važnoj ulozi pojedinca da postavlja pitanja čak i kada ne postoje pouzdani odgovori", istaknula je u najavi predstave dramaturginja Zinka Kiseljak, koja je napravila adaptaciju romana.
Joža Horvat (1915.-2012.) pojavio se u hrvatskoj književnosti 1939. mladenačkim autobiografskim romanom "Sedmi be". Drugi svjetski rat proveo je u partizanima, a nakon rata uređivao je književni časopis "Republika" te bio tajnik Matice hrvatske. Prema njegovom scenariju 1952. je snimljen film "Ciguli miguli", koji mu je priskrbio epitet 'državnog neprijatelja' jer ismijava dogmatizam i ironizira birokraciju tadašnjeg režima.
Potom se više okrenuo prirodi i moru, a šezdesetih je s obitelji na brodu "Besa" oplovio svijet. Nakon povratka objavio je putopisnu prozu i poznati brodski dnevnik "Besa" (1973.), desetak godina kasnije piše roman "Operacija Stonoga" (1982.), a svoje pomorsko i životno iskustvo pretočio je u roman "Waitapu" iz 1984. za koji je nagrađen uglednim književnim nagradama "Grigor Vitez" i "Ivana Brlić Mažuranić".
Vizualni identitet predstave u Žar ptici osmislili su scenograf Davor Antolić i kostimografkinja Sandra Dekanić, autor glazbe je Borna Šercar, a predstava se pretpremijerno prikazuje od 9. svibnja.