Orgulje koje se nalaze na baladuru (pjevalištu) u Crkvi Marije Pomoćnice kršćana u mjestu Muo u Kotorskom zalivu donesene su iz Zadra 1888. godine. Izgradio ih je 1784. godine Dominik Moskateli (Domenico Moscatelli), sin graditelja orgulja Nikole Moskatelija iz Venecije. Restaurirane su 1852. godine, kasnije popravljane u manjem obimu, no već duže vrijeme su u neispravnom stanju. Prema procjeni prof. Ladislava Šabana i Božidara Grge, najvećih autoriteta za organologiju bivše Jugoslavije, taj instrument spada u prvu kategoriju spomenika kulture, od nacionalnog je značaja, i on se može i mora obnoviti, ističe don Robert Tonsati, koji je kod Opštine Kotor prije četiri godine pokrenuo inicijativu za restauraciju orgulja. One su od neprocjenjivog kulturnog i duhovnog značaja upravo zbog toga što su djelo Moskatelija, vrijedne su za nauku, za muziku, za organologiju, ali su od izuzetnog značaja i za lokalnu istoriju. Svjedoče o kulturi malog ribarskog mjesta Muo, koje je imalo svoj čuveni hor i orkestar, pa čak i kompozitore koji su za ovo mjesto pisali muzička djela.
– Povijesne orgulje se na području Crne Gore nalaze isključivo u Boki kotorskoj. Nekada ih je bilo više, ali su u ratovima, potresima i s vremenom stradale. Sve danas postojeće orgulje u Boki kotorskoj bi trebalo obnoviti i dovesti u stanje da se na njima može svirati, ali za to zadnjih nekoliko decenija nije bilo dovoljno sluha. U samoj Crnoj Gori više i nema kulture sviranja na orguljama, nema ni orguljara (graditelja i stručnjaka za održavanje orgulja), a ljudi koji bi se trebalo brinuti i o ovom dijelu neizmjerno vrijedne baštine, nisu upoznati s njome. Crnogorske institucije kulture nisu prepoznale značaj istorijskih orgulja, iako su u nauci one obrađivane. To je pitanje kulture i obrazovanja: u zemljama zapadne Evrope o tome se ne vodi mnogo priče: ono što je vrijedno, to se čuva, održava i štiti, restaurira, i time se ponosi – kaže don Robert.
Pozvao je ugledne graditelje orgulja iz Austrije i Slovenije, koji imaju iskustva i licence za gradnju novih, ali i obnovu starih instrumenata. Bili su tu predstavnici firme „Majer” iz Austrije, koja je gradila nekadašnje orgulje kotorske katedrale i franjevačke crkve Sv. Klare, kao i instrumente diljem Dalmacije. Kotorska katedrala je do zemljotresa imala pneumatske orgulje, koje su nepopravljivo stradale. Muljanske su starije od njih, imaju mehaničku trakturu i mogu se obnoviti. Sa zahtjevom za restauraciju „kulturnog dobra od nacionalnog značaja” don Robert je Opštini Kotor uputio više dopisa.
– Dobio sam službene procjene da bi ta obnova iznosila između 40 i 50 hiljada eura – orgulje se moraju demontirati, svaka svirala i svaki dio se mora pažljivo očistiti, a po potrebi restaurisati, te se dijelovi koju su propali, moraju napraviti tako da odgovaraju ovom konkretnom instrumentu. Sa tim predlozima i molbom sam otišao kod tadašnjeg gradonačelnika Vladimira Jokića. On je bio vrlo otvoren za tu temu i prepoznao je vrijednost projekta. Budžetom Opštine bila je predviđena obnova i zahvalan sam gradonačelniku na dobroj volji, međutim, usled birokratskih procedura, do nje nije došlo. U međuvremenu, promijenila se vlast, te izgleda da je procedura zapela u nedorečenoj birokratiji – priča nam don Robert.
– Kad bi se obnovile ove orgulje, a nadam se da će to biti prvi korak u obnovi i očuvanju ostalih, to bi doprinijelo i kulturnoj ponudi Kotora, zato što bi se na njima mogli izvoditi koncerti i muzička djela za barokne i rane klasične kompozicije, vizija je don Roberta Tonsatija, koji je rodom iz Herceg Novoga. Maturirao je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Paulinum u Subotici. Apsolvirao je filozofsko-teološke studije 2007. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a na Fakultetu za povijest Crkve i kulturna dobra Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu je diplomirao i magistrirao povijest Crkve. Diplomirao je na Papinskoj školi za arhivistiku i paleografiju, te započeo doktorat. Vodi Ured za kulturna dobra i medije, arhivista i kancelar je Kotorke biskupije.
(Dan)