JEDAN OD NAJVEĆIH PISACA DANAŠNJICE, PERUANSKI NOBELOVAC MARIO VARGAS LLOSA, PROTEKLIH JE DANA BORAVIO U CRNOJ GORI. TOM MU JE PRIGODOM TAJNICA HNV-a, U SKLOPU KOJEGA DJELUJE I HRVATSKA KNJIŽNICA“ LJUDEVIT GAJ“ , DAROVALA PRIJEVOD POEZIJE POZNATOGA CRNOGORSKOGA AKADEMIKA I PREDSJEDNIKA CRNOGORSKOGA PEN-a MLADENA LOMPARA S POSVETOM NA ŠPANJOLSKOME JEZIKU, NA ČEMU JOJ JE POZNATI PISAC POSEBNO ZAHVALIO. S OSOBITIM JE ZANIMANJEM PITAO O NASLOVIMA I IZDANJIMA S KOJIMA KNJIŽNICA RASPOLAŽE I POTPISAO PRIMJERKE SVOJIH DJELA.
VEČER RANIJE, U PODGORICI, VIDNO JE NADAHNUTO ODGOVORIO NA PITANJA O PRIJETNJAMA KULTURI I KNJIŽEVNOSTI U DANAŠNJEM SVIJETU, TE O TOME JE LI I DALJE PRI STAVU DA DEMOKRACIJA I SREĆA NE DOPRINOSE STVARANJU VELIKIH KNJIŽEVNIH DJELA, KOJE MU JE NA ŠPANJOLSKOM POSTAVILA TAJNICA HNV-a ANA VUKSANOVIĆ, KOJA JE OVOGA PUTA IMALA I ULOGU DOPISNICE RADIJA DUX.
PODGORICA , 19. 6. 2015. I BUDVA, 20. i 21. 6. 2015.
Peruanski nobelovac Mario Vargas Llosa, jedini preostali živući protagonist hispanoameričkoga književnog „buma“ , izazvao je pravi „ bum '' interesovanja prilikom svoga posjeta Podgorici i Budvi u protekla tri dana. S pravom, jer je riječ o jednom od najvećih pisaca našega doba koji je hipnotizirajućom, kompleksnom narativnom tehnikom, ili ,bolje rečeno, taktikom, psihološkom karakterizacijom, stilom , te sa strašću prema temama o kojima piše, a to je stvarnost, pred kojom nikada nije zatvarao oči, zadobio brojne poklonike širom Europe i ostatka svijeta.
Najveći poticaj, kako njemu, tako i ostalim piscima generacije, predstavljala su Faulknerova djela, a izuzetno cijeni i Josepha Conrada. Uvijek je isticao kako su teme bile te koje su birale njega, te je pišući o politici i društveno zanimljivim temama, ne libeći se pisati i o erotici, seksualnosti i ljubavi, a pritom se služeći prirodnim, na momente čak i profanim, „uličnim“ jezikom , brzo je naišao na nepodijeljeno oduševljenje , te pronašao put do srca brojnih čitatelja iz hispanoameričkih zemalja, kako onih iz urbanih, tako i onih iz ruralnih sredina.
Odbivši gostovanje na ovogodišnjem Frankfurtskome sajmu knjiga, a pristankom da gostuje u Crnoj Gori, nepotrebno je isticati kakvu je posebnu čast Mario Vargas Llosa ukazao svome crnogorskom izdavaču Novoj knjizi, povodom obilježavanja 15 godina postojanja ove izdavačke kuće .
U petak navečer Gradska knjižara u Podgorici bila je pretijesna za sve predstavnike medija, pisce i publiku koji su željeli poslušati slavnoga nobelovca.
KULTURI PRIJETI IZUMIRANJE
Okosnica razgovora bila je položaj kulture i književnosti danas u svijetu , u koju su se uklopila i pitanja naše dopisnice Ane Vuksanović o tome stoji li slavni pisac i dalje pri stavu da demokracija i osjećaj sreće ne stvaraju kvalitetnu književnost ili je možda promijenio svoje viđenje po tom pitanju, te što vidi kao najveću prijetnju književnosti i kulturi u današnje doba. Najpoznatiji peruanski književnik odgovorio je, između ostaloga, da danas kultura - u pravom smislu te riječi - polako nestaje, pa čak i umire , a " u prošlosti je bila jako značajna za svako društvo". Dodao je da je "iskonska ideja kulture koja je bila značajna u prošlosti izgleda nestala".
“Danas je kultura krivo „ nasađena“, ona nastoji zabaviti, a ne poučiti, tako da na taj način postaje površna, frivolna. Nekadašnja čvrsta uvjerenja na kojima se bazirala naša kultura kao da više ne postoje i nitko više ne vjeruje u nju. Više ne razgovaramo o umjetnicima, već o komercijalnoj umjetnosti jer se ne zna što je dobro, što je loše, što je ružno, a što je lijepo.Neki od danas najvećih umjetnika – Damien Hirst primjerice - u stvari su klauni, koji svojim radom potpomažu da ljudski duh pada sve niže. A uz nestanak kulture, izgubili smo i kulturu slobode koja je daleko najvažnija - ističe nobelovac. „Kultura je postala nalik jednoj površnoj predstavi, spektaklu, nije ni autentična ni inspirativna. Možemo reći da je kultura u izumiranju, da je nestala u nekim dijelovima svijeta“, istakao je Vargas Llosa.
Po Vargasu Llosi, za takvo stanje možemo "zahvaliti" suvremenome obrazovnom sustavu. „ Svuda se u svijetu ukidaju studiji humanističkih znanosti , uz opravdanje da su to nepotrebne discipline jer ne donose dobit. Dobili smo tako kontrolirani svijet, kontrolirani sustav, te se sve više čini da će ono o čemu je pisao George Orwell postati stvarnost.
Funkcija književnosti jest da održi kritički duh. I ljudski napredak bio je zasnovan na napretku koji je poticala umjetnost. Zato se upravo teži da kultura danas bude samo zabavna, manipulira se i vrši kontrola kako bi se glavna funkcija književnosti-, da ima kritički duh, nestala i tako se poremetio sustav vrijednosti. Kultura koja zabavlja je kultura koja doprinosi tome da nestane kritički duh.''
PISAC, DOMOLJUBLJE I POLITIKA
Odavno poznat po otvorenim političkim stavovima, slavni je pisac tijekom 90-tih godina prošloga stoljeća dvaput bio kandidat za predsjednika Perua. Na početku je bio lijeve orijentacije, i naslanjao se u kampanji na doktrinu Huga Cháveza. Ali, shvatio je da svoja politička uvjerenja treba pomjeriti više k političkom centru kako bi ga sunarodnjaci ozbiljnije shvatili kao političara koji može donijeti promjene i pomoći nedolasku diktatorove kćeri na vlast i peruanski narod spasiti od „ AIDS- a i kancera '' tj. od života u diktatorskom režimu.
Na pitanje o tome koliko je važan politički angažman pisaca, Vargas Llosa je rekao da za pisca nije nemoguće, ali je teško, ostati apolitičan jer je nemoguće pisati, a ne imati kritički stav prema svijetu. „ Zna biti teško razgraničiti vezu između pisanja i politike, nije nemoguće, ali je teško“. Kao primjer onih koji su bili uspješni i u jednome i u drugome naveo je Vaclava Havela.
ČITANJE ŠIRI HORIZONTE , KNJIŽARA KAO KUĆA SNOVA
Velikanu svjetske književnosti bilo je posebno drago što je svoj posjet Crnoj Gori započeo upravo u jednoj knjižari , koju je poetično nazvao „ kućom koja širi horizonte, kućom snova“ , kojom se prigodom mogao susresti s crnogorskim piscima, predstavnicima medija i čitateljima i iz prve ruke čuti njihova promišljanja i dojmove. “Uvijek sam isticao da je najvažnija stvar koja mi se u životu dogodila što sam naučio čitati sa samo pet godina. i nikada nisam zaboravio koliko me je obogatilo to što sam time došao u priliku dekodirati, dešifrirati riječi i pretvoriti ih u slike, u vizije“. Referirajući se na pisce rekao je: „ To što smo se večeras okupili, pored različitog jezika, kulture i tradicije, znači da imamo nešto zajedničko, a to je želja za otkrivanjem nečeg novog“ , dodao je.
„RAT ZA SMAK SVIJETA“ KAO OSOBNA KARTA KNJIŽEVNOG STVARALAŠTVA
Kada je riječ o onome što najviše cijeni, odgovor poznatog pisca uvijek je isti- čitanje, dok bi s teškom mukom , kada bi morao, izdvojio jedan od svojih naslova kao omiljeni ili najkompletniji.
„ Uvijek se razlikuje ono što sam želio napisati u knjizi kad sam počeo raditi na njoj od onoga što na kraju dobijem. Zato svoja djela procjenjujem prema tome koliko su mi glavobolje zadali dok sam ih pisao, a to bi značilo da bi moja „najsavršenija“ knjiga bila "Rat za smak svijeta" jer sam u njega uložio najviše vremena i jer je pisan na portugalskom. Osim toga, radnja se ne odvija u Peruu, tako da nisam imao direktno iskustvo sa svijetom koji sam u njemu opisao, već sam morao dosta istraživati povijesne događaje u Brazilu u tom razdoblju. Sve latinoameričke zemlje imale su u svojoj povijesti krvave i nasilne ratove poput toga koji sam opisao jer su sve sazdane su od suprotnosti - konfrontizma i fanatizma –koji je i tada, prilikom moga posjeta, bio živ u narodu, što je bilo značajno za razumijevanje ratnih sukoba u Latinskoj Americi. Političke i kulturološke suprotnosti su vodile mnogim diktaturama. “
„DNEVNI PISAC“ KOJI UŽIVA U PONOVNOM PISANJU
Kad je riječ o stvaralačkom procesu, posebice prilikom pisanja romana, u svom je radu poznati nobelovac izuzetno organiziran, discipliniran i sistematičan. Proces se obično odvija u tri faze- na početku djela kreće od doživljenog iskustva,- stvara slike, ideje, skicira, kreira „embrija“ . Onda počinje maštati, stvarati sliku budućega romana, skicira susrete, preklapanja karaktera, planira vrijeme, pušta da mu roman „ nadolazi“. Proces se obično odvija u tri faze:
„ Prva verzija je napisana "na brzinu" i više predstavlja materijal za doradu, "kostur" romana. Onda počinjem raditi drugu verziju koju najviše volim.; u njoj se igram, širim priču jer ono što me više raduje od samog pisanja jest - ponovno pisanje romana. Ujedno bi to mogao biti odgovor i na pitanje zašto se vraća pojedinim likovima iz svojih romana, kao don Rigobertu ili generalu Litumi, za koje je narednoga dana u Budvi rekao da jednostavno „ uskrsnu“ i da ga“ zovu da im se vrati, da ih „ iskoristi“.
„Kao Latinoamerikanac sklon sam pretjerivanju i volim dodavati puno toga. Koristim nešto što sam čuo od jednog profesora koji uvijek počinje predavanje svojim studentima sa: "Zapamtite da su pridjevi napravljeni da se ne koriste". Tako da na kraju iz druge verzije izbacim sav višak, pa „ pročišćenu“, treću verziju dajem izdavaču '', istakao je pisac govoreći o stvaralačkom procesu.
Mario Vargas Llosa spada u "jutarnje" pisce , za koje kaže da se potpuno razlikuju od onih koji pišu noću. „ Pišem ujutro, popodne istražujem, pišem bilješke, čitam“, dok noću ne piše nikad.
Posjet Gradskoj knjižnici u Podgorici završen je potpisivanjem ekskluzivnog izdavačkog ugovora između predstavnika Nove knjige i Grada teatra Budva, koji podrazumijeva objavu svih Llosinih dramskih tekstova do kraja godine, te nakon toga, potpisivanjem primjeraka romana čitateljima od strane autora.
Poslije gostovanja u Gradskoj knjižari, čuveni se pisac se susreo s crnogorskim ministrom kulture Pavlom Goranovićem koji ga je pobliže upoznao s književnom, kulturnom, povijesnom i tradicijskom baštinom Crne Gore.
VARGAS LLOSA OTVORIO „ GRAD TEATAR“ I MEDITERANSKI SALON KNJIGE ODAVANJEM POČASTI NJEGOŠU
Mario Vargas Llosa sutradan je u Kongresnoj dvorani hotela hotela „ Avala“ svečano otvorio „Grad teatar '' i Mediteranski salon knjige u Budvi . Tijekom dana posjetio je i Direkciju Festivala te grob Stefana Mitrova Ljubiše.
Poznati peruanski pisac 29. Grad teatar otvorio je riječima : "Ukazana mi je velika čast da festival „Grad teatar“ , a po prvi put i Mediteranski salon knjige proglasim otvorenim. Odajem počast Njegošu, kao središnjoj, prepoznatljivoj figuri poezije, proze, filozofije i građanskoga aktivizma ove zemlje. Želim da ovaj festival bude uspješan kao i prethodnih godina, da doprinosi i da traje još dugo na korist Crne Gore, Evrope i svijeta" .
Vjerujem kako je knjiga najbogatija tradicija kulture, ne samo na Zapadu, nego u svim živim kulturama, te iskazao nadu kako njegove knjige otvaraju barem jedan prozor kroz koji se čitatelji mogu upoznati s latinoameričkom stvarnošću“, provukao je pisac kroz dijalog tijekom književne večeri.
Razgovor s profesoricom Ksenijom Popović bio je svojevrsni kronološki pregled književnoga opusa ovoga velikana svjetske književnosti, uz osvrt na društvena i politička kretanja toga razdoblja, kao i uz stručni osvrt na tematiku, likove, stil i tehnike slavnoga pisca, kao i na recepciju njegova opusa, počevši od 60.-tih godina prošloga stoljeća i razvoja „ buma'', pa da posljednjeg romana „ Diskretni heroj“ i knjige eseja koji su objavljeni nakon dodjele Nobelove nagrade 2010. godine, na koju gleda kao na homage španjolskome jeziku i svojoj domovini Peruu.
VAŽNOST SLOBODE DJELOVANJA I BORBE PROTIV TOTALITARIZAMA I DIKTATURA - „ KRITIČKI STAV JE POČETAK KRAJA SVIM DIKTATURAMA“
Velikan svjetske književnosti uputio je i ovoga puta snažnu poruku o važnosti književnosti. Mario Vargas Llosa ukazao je na to da je u demokratskim i slobodnim društvima potpuni apsurd da režimi kontroliraju književnost i utvrđuju pravila i načine cenzuriranja jer se književnost ne može smatrati opasnom i štetnom za bilo koju vlast ako postoji sloboda, te da su autoritarna vlast i svi oni koji „ žele punu kontrolu života, od kolijevke do groba", u književnosti uvijek vidjeli opasnost i bili nepovjerljivi prema njoj.
„Postoji tendencija u Južnoj Americi da pisci sudjeluju u društvenome životu. Ali ono što intelektualce, umjetnike i pisce tjera da se upliću u javni i društveni život jesu diktature. Za vrijeme diktature oni se involviraju i čim gorljivije bore protiv diktatorskih režima, pritom upotrebljavajući sve svoje snage . A kada tu diktaturu zamijeni sloboda i demokracija, onda se praktički povlače i gledaju s prijezirom na politiku. Slično se događa i danas Latinskoj Americi, ali, na sreću, nemamo toliko diktatura koliko smo ih imali prije“.
„Nikada nismo imali toliko oružja za borbu protiv demona, gladi, nepravde, siromaštva, predrasuda. Današnje države same imaju slobodan izbor opredijeliti se za ono što bi željele biti, a što to jest, to je stvar odluke svake pojedinačne države. Ako žele biti prosperitetne,čak i onda ako trenutno nemaju za to uvjeta, one to mogu postati. Zato nemamo pravo biti pesimistični, već imamo moralnu obvezu biti optimisti kad je naša budućnost po srijedi jer ona ovisi samo o nama i samo ćemo mi sami biti odgovorni za sve loše što nam se događa“, pojasnio je Vargas Llosa.
"Kritički stav je početak kraja svim diktaturama“, naglasio je poznati nobelovac i na književnoj večeri u Budvi, te smatra da je književnost "zajednički nositelj svih onih koji se osjećaju prevarenima i frustriranima kontrolom , a književnost koriste kao vid otpora.
„ Književnost je jako značajna, ne samo kako bi se, čitajući ju, doživjeli trenuci ugode i zabave, nego da bi od nas stvorila građane kritičnoga duha koji ne dozvoljavaju da vlast s njima manipulira “, napomenuo je peruanski pisac .
ROMAN KAO SIMBOL OTVORENOSTI PROZOR U SVIJET
Inkvizitori su u Latinskoj Americi zabranili roman, bio je čak i protuzakonit. Poznati peruanski književnik je je mišljenja da inkvizitori uopće nisu pogriješili, iz njihove perspektive gledajući, jer su romani prokazivali na to kako je svijet u kome živimo prosječan, osrednji, za razliku od onoga koji možemo izmisliti, koji je plod fikcije i mašte“ , dodao je.
„Dobri romani nam omogućavaju da doživimo neko iskustvo koje je mnogo bogatije, korisnije, složenije, različitije od onoga što živimo u stvarnosti. Tako da kad ''iziđemo'' iz nekog romana koji smo čitali i uđemo u stvarnost, otkrivamo da je stvarnost osiromašena i tada postajemo rastrojeni, pa i bivamo ljutiti i kritični prema stvarnosti. Upravo taj kritički duh prema svemu tome što nas okružuje je osnova. To je osjećanje koje nas je izvelo iz pećina u kojima živimo, koje nas je vinulo u nebo. Sve dobre stvari u povijesti čovječanstva upravo su izašle iz osjećaja otvorenosti prema svijetu“, ocijenio je poznati nobelovac.
PISAC MORA BITI AUTENTIČAN
Najvažnija obaveza pisca je da piše sa što većom autentičnošću, strogošću prema samom sebi. Preko tih takoreći laži i maštarija pisac pokušava iznijeti najdublju istinu koju sama književnost može izraziti uz pomoć laži“, naveo je poznati Peruanac.
VARGAS LLOSA O EU-u
Llosa je optimist kad je ujedinjena Europa u pitanju. „ Vjerujem u tvorevinu ujedinjene Europe, to je jedan od najvećih političkih pojekata našeg doba koji ima korijene u kulturi slobode. Iako ima previše birokracije, EU je ipak donio velike koristi. S vremenom i razvojem donijet će i sve više napretka zemljama članicama. EU treba braniti, koliko je god moguće, od nacionalističkih prijetnji i vjerskog fanatizma koji su u dubokoj mjeri reakcionarni i koji mogu prouzročiti katastrofe. Oni su uvijek tu negdje nadvijeni kao sjenka demona, dodao je.
SIMPOZIJ I UTEMELJENJE NAGRADE „ KNJIŽEVNI PLAMEN VARGASA LLOSE“
Slavni je nobelovac u nedjelju posjetio Cetinje, Njegošev mauzolej, te sudjelovao u hotelu „ Splendid“ u Bečićima na simpoziju posvećenom njegovu stvaralaštvu, o kome su govorili najbolji poznavatelji njegova opusa iz cijele regije, uključujući i Aleksandra Jerkova.
Na simpoziju u Bečićima utemeljena je nagrada „ Književni plamen Vargasa Llosa“, medaljon s likom Njegoša, čiji je utemeljivač, prvi dobitnik i počasni predsjednik žirija upravo nobelovac Vargas Llosa, koji je tim povodom izjavio da će nastojati dati svoj doprinos uspjehu te nagrade. „Utemeljenje književne nagrade uvijek je važan kulturni događaj. Nagrada je stimulans piscima. Ona bude posebna osjećanja, , a pomažu i čitateljima da izađu iz konfuzije uzrokovane mnoštvom knjiga koje se nude, te da uspostave neki svoj vrijednosni sustav. '' Izrazio je nadu da će ova nagrada dugo živjeti, da će biti dobro prihvaćena od strane svih aktera i čitatelja. Istakao je da naziv nagrade dobro oslikava značenje i funkciju književnosti, a to je „ ispuniti živote vatrom, idealizmom, optimizmom i kritičkom sviješću“. A zato su važni i književni kritičari jer bez njih je teško shvatiti što je dobro, što je prosječno, a što loše. Književnu kritiku trenutačno smatra površnom i marginaliziranom, a običavala je biti dublja i originalnija. Kritičari su bitni i zadaća im je upućivati na kvalitetu i suštinu , s obzirom na to da njihova riječ i odabir ima težinu, ali i odgovornost.
„ Pisca ništa ne može zadovoljiti više od činjenice da ima čitatelja, naročito ako se radi o onima čija su kultura i jezik drugačiji od moga. Zanimljivo je kako sve priče koje se naslanjaju na Peru i ostale zemlje Latinske Amerike dolaze i do čitatelja u Crnoj Gori. A upravo to je dokaz da su knjige živa bića prepuna mogućnosti“.