Na ovu je zemlju došao da ostavi lepršav trag i da ostane, što bi Mika Antić rekao čudno budalast.

Simo Trebješanin, popularni crnogorski glumac, kada se sjeti nje “omah grešna mu misao”, kazao je stihovima iz pjesme “Ljubomora” Branka V. Radičevića, koji  su u muzičko petskom kolažu razgalili dušu, a kiši s neba iznad Tivta sinoć kazali da malo sačeka.

U vremenu kada se za poeziju nema vremena, a na zaboravljene note pjesama svih vremena, više, malo ko mari,

Trebješanin je sa gitarom na sceni galerije Buća pokazao i dokazao što najljekovitije na dušu pada.

Autorski projekat glumca Sima Trebješanina pod nazivom “Noć duše čarobne”, njegov je pokušaj kako  je kazao rafiniranoj publici da predstavi još jednog sebe, a ja ću dodati da oljušti slojeve brojnih i uspješnih glumačkih koža, koje nosi i ogoli svoju ličnu i emociju koju svaki čovjek ima, samo je treba prepoznati u pravom trenutku.

U sinoćnjim lirskim trenucima, tako potrebnim na kraju radnog dana, brzog i bezdušnog života, sa Simom su zapjevala ozarena lica publike iz Tivta i Kotora.

Ljubav se slavila muzikom i stihom, a glumac i poeta u duši, reći ću lako je preskočio onu treperavu nit bijele krilatosti, i uspostavio blisku komunikaciju sa publikom koja ga je refrenima pratila u stopu.