„Pretposljednjeg dana Festivala sve je bilo u znaku strpljenja. To je nešto slično žutoj boji na semaforu. Prvo, gužve u gradu pokušale su da uspore naše korake, toliko, da smo jedva čekali da padne mrak. Onda se odjednom načulo da je su se svi ti koraci zbrojili na Ljetnjoj. Ma prije toga, po prvi put na ovom Festivalu, postali smo dio performansa, a scena je postala ekran. Nisu nas upozorili da odložimo telefon tokom trajanja predstave. Štaviše, bio je poželjan. Svaki naš klik i na Internetu pečat, odjednom je pjesmi bio dat. I dok smo pokušavali da izbjegnemo gužvu, muzika koja je dopirala sa Glavnog gradskog trga nije nam dopustila da, plesom zaneseni, ne zakoračimo, makar na kratko u zemlju čuda. Onda smo vidjeli, ni manje, ni više, nego tigra.. u sred grada – tigar. Onako brz tjerao nas je da i mi ubrzamo korake, a šta on zna koliko ih je bilo tokom svih ovih festivalskih dana. Zaustavio se na citadeli. Probudio u nama pustolove, uveo nas u svijet džungle i upoznao sa svojom družinom. Pokazali su nam da je džungla surova, ali pravedna, da njome vladaju, prije svega, plemenitost i ljubav. Mnogi su nakon predstave postali Tarzan i Džejn. U Kulturnom centru „Nikola Đurković“, fokusirali smo se na različite načine na koje Internet utiče na naše živote i kolektivnu imaginaciju. Naglašavajući performativnu prirodu naših onlajn života, gledaoci su se u izvođenje predstave Screenagers Vol. 2, nastale u produkciji Premier Strategeme iz Francuske i Omnibus iz Hrvatske, mogli uključiti putem svojih pametnih telefona, te kolektivno napisati tekst pjesme, igrati video igricu, slati fotografije ili se pojaviti na pozornici kao memovi i avatari. Ova predstava otvara prostor u kojem možemo kolektivno svjedočiti novim pričama i metaforama našeg doba, kroz promišljene i poetične meditacije o složenom odnosu čovjeka, potrošačkih tehnologija i medija. Posljednje druženje na Trgu od oružja, koji smo pretvorili u podijum, u nezaboravnu scenu boja i krojeva, štrasa i glasa, priredili su nam plesači iz Dječje baletaonice „Alisa“ iz Kotora. Njihovim plesnim koncertom zaokružili smo čudesnu priču! Veče smo, tradicionalno, završili na Ljetnjoj pozornici, koja je sinoć ugostila najveći broj malih i velikih koraka na ovogodišnjem Festivalu. Gradsko pozorište Podgorica priredilo nam je pravu pustolovinu. Upoznali smo Tarzana, glavom i bradom. Govorili smo jezikom ljubavi. Divili se razigranosti blesavih životinja, i postali svjesni česte pohlepe koja čuči u čovjeku. Izašli smo sa pozornice vođeni nježnošću, ali i ludom željom da oprobamo lijane na kojima je gospodar džungle odrastao. U brojanju koraka sigurno smo se i zabrojali. U brojanju gradova i nismo, svi su se našli u jednom i jedinom Kotoru, i na jednom jedinstvenom Festivalu. Današnji dan ni u kom slučaju ne znači kraj našeg druženja. Naprotiv, otvaramo jedno potpuno novo poglavlje. Ovogodišnje izdanje Festivala zaokružićemo na sljedeći način: Za svakoga ponešto, za ponekog sve. Budite dio Velike trampe, tradicionalno rezervisane za Pjacu od kina, sa početkom od 19. 00 h. Ko prvi klupi, njegova je klupa! Od 21. 00 čas smo prilično svečani. Kravate, odijela, mašne i cipelice nisu obavezne. Obavezan je osmjeh, držanje za ruku, zagrljaj i po koji poljubac. Nagrade se dijele, ljudi, čekamo vas na Ljetnjoj! Gasimo reflektore do prve sljedeće prilike, a prije toga sa jednim bodljikavim prijateljem učimo i družimo se. Dovodi ga JU Bosansko narodno pozorište Zenica, a njegovo ime je Ježurko Ježić. Prisjetićemo se Ježeve kućice…i misliti na svoju“ – stoji u priopećnju PR službe Kotorskog festivala pozorišta za djecu.
Foto: Krsto Vulović i Maja Vulović