Novinar i publicist Mašo Miško Čekić sinoć je u Galeriji ljetnikovca Buća predstavio svoju knjigu “Antiki fagot”. Prostor Galerije nije mogao primiti sve one koji poštuju rad Maša Čekića i sve ono što radi za Boku, za očuvanje svega onoga što Boku čini jedinstvenom.
Na početku promocije brojnim posjetiteljima se obratio sam autor te istakao da je knjiga pisana nekoliko decenija. Pisana je kroz rubrike, kroz emisije Radio Tivta. „ Ne možemo ništa sačuvati, a da nemamo prethodna edukativna uputstva u mlađim generacijama . Novinar je hroničar vremena u kojemu jeste. U ovoj knjizi, ja sam novinar kroz bokeške vjekove. Zabilježio sam tu hroniku od 5.000 godina. 5.000 godina priča o ribarstvu u Boki kotorskoj do posljednjih dana i nekih priča koje nastaju u ovom vremenu i mog pisma magarcu, koji je simbolična priča i poruka svima koji je pročitaju i ne pročitaju“.Gospodin Čekić je istakao koliko je bitno sačuvati ono što su nam ostavili preci i zaštiti nematerijalnu kulturnu baštinu za generacije koje dolaze.
Na promociji su govorili prijatelji autora što je sinoćnju večer učinilo još posebnijom.
„ Sada priče imaju pravu vrijednost, jer su dostupne na jednom mjestu u pravo doba. Ova knjiga plijenit će vašu pažnju, jer posjeduje snažnu sentimentalnu intonaciju sa elementima melodramske uvjerljivosti. Profinjena kombinacija epskog i lirskog, sentimentalnog i istorijskog probudit će u vama želju da knjigu pročitate gotovo u jednom dahu. Sastavljena je od 57 priča, tematski nepovezanih, ali svaka ima svoj sadržaj i svoju dušu“ – istakla je Blaženka Vučurović .
Gospođa Vučurović je također istakla bogatstvo riječi u knjizi, koje karakteriziraju bokokotorsko jezično područje – antike.“ Dočarava se pravi bokeški element. U pričama su autorova sjećanja na minule događaje, običaje, ličnosti iz davnih vremena ... Ušao je u svijet mašte, mitova i legendi, koje još nije prekrio pepeo zaborava. Dio priča u knjizi su legende i mitovi, dio se temelji na arhivskim podacima i zapisima, a često se u jednoj priči nalazi i jedno i drugo. Sve ove priče potiču iz pera čovjeka vezanog za svoj zavičaj Boku kotorsku“ . Knjiga je pravo bogatstvo za sve one „koji će doći u Boku i upoznati je, kao i sve koji su već pronašli ljepotu življenja u njoj“.
Dragan Popadić, direktor Radio Tivta, je rekao da su ovo priče koje ne opterećuju: „Ovo su priče koje zabavljaju, informišu,edukuju, otvaraju vidike. Ljudi pričaju priče od davnina. Civilizaciju nije pokrenuo samo točak, nego i priče koje nas čine onim što mi u stvari jesmo – građa od koje se prave snovi. A Boka je riznica“.
Neven Staničić je na kraju obraćanja rekao da autor spasio dio Boke kotorske, koji se zapravo počeo gubiti, tumačiti na raznorazne načine. „Ja ovu knjigu doživljavam vrlo ozbiljno. Na neki način predstavlja dio antologije, kojoj ćemo se morati vračati. Doživljavam je čak više kao književno nego publicističko djelo“. Kao što u samoj recenziji najbolje objašnjava: „Što smo dobili ovom knjigom? Prije svega mogućnost da iz relevantnog izbora, naučimo mnogo toga što smo o Boki „zaboravili“ ili bolje reći nikada na pravi način nismo mi spoznali, odnosno da se suočimo sa onim dijelovima bokeljskih predavanja, istorija i običaja koji su ozbiljno počeli da gube izvornost i originalnu formu, opterećeni sve brojnijim „tumačenjima“ zasnovanim na namjerni ili iz neznanja podmetanim „teorijama“ o njenom dominantnom biću i sadržajima“.
Glazbeni dio večeri je upotpunila Bobana Tešić na violini, kao i novinarka Sonja Štilet, čitajući dijelove iz knjige.
Autor nas je podsjetio na sve ono što moramo čuvati, njegovati i poštovati mislimo li Boku sačuvati za generacije koje dolaze i koje moraju biti svjesne bogatstva koje Boka svakodnevno pruža svima onima koji su dio nje, kao i onima koji u prolazu ostanu hipnotizirani svime što ona jeste i ostat će.