U središtu Matice hrvatske u Zagrebu 30. listopada 2024. predstavljena je nova knjiga Željka Brguljana u izdanju Matice hrvatske – Ogranka u Boki kotorskoj, koja je rezultat autorovog istraživanja još jednog segmenta bogate kulturne baštine Boke Kotorske i posebno nasljeđa bokeljskih Hrvata – monografsko izdanje „Crkva sv. Ivana u sakralnoj baštini Prčanja“. Moderator programa gosp. Mihovil Antić, predsjednik matičinog odjela za Ogranke,  osvrnuo se kratko na radni životopis autora, naglasivši da je ovo već treća njegova knjiga nagrađena plaketama Matice hrvatske, ovaj put zlatnom plaketom, što govori o kvaliteti rada ovog autora. Potom je u ime domaćina prisutne pozdravio i obratio se prigodnim slovom član Glavnog odbora Matice hrvatske gospodin Stjepan Sučić.

Predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj mr. Marija Mihaliček je naglasila da je knjiga prvi naslov u Biblioteke baština Boke, a potom nastavlja:

„Kulturna baština je temelj identiteta – najpouzdaniji svjedok opstojnosti Hrvata  u zaljevu Boke kotorske, zato je prioritetna obveza njenog očuvanja i tumačenja znanstvenim istinama. Multinacionalna i multikulturna Boka je uvijek bila prostor zajedničkog života, ali nažalost i prostor na udaru  onih koji su spremni svojatati i preimenovati njene kulturne i duhovne vrednote.

Ovo djelo Željka Brguljana je važno, kao i dosadašnja, jer je objektivnost i istinoljubivost njegovog pera,  utemeljena u činjenicama – najbolja brana takvim nakanama. Ova i  ostale njegove knjige o Prčanju i Boki potvrđuju da se istina brani  istraživanjem i objavljivanjem baštinskih tema. Pravi je to put da se vjerski i nacionalni identitet zavičajnih Hrvata iz Boke obznani temeljem argumenata iz arhivskih vijesti, terenskih istraživanja i literature. Pišući o baštini  autor svjedoči kulturne i civilizacijske dosege, tradiciju, duhovnost, odnjegovane kroz vrijeme na ovom prostoru. Njegov zavičaj – Prčanj i Boka ima u Željku Brguljanu istinskog čuvara duha i tradicije Hrvata i promotora njihovog povijesnog i kulturnog  nasljeđa, a  istodobno hrvatska i crnogorska historiografija pouzdanog autora kojega uvažava i hrvatska znanost i crnogorska nauka.

Dakle kada posvećenog istraživača Boke imate za člana Ogranka Matice hrvatske, za suradnika, inicijatora nekoliko zajedničkih projekata, suizdavača… može se utvrditi da Željko Brguljan svojim ukupnim djelovanjem doprinosi misiji Matice hrvatske,  a to je očuvanje i promoviranje hrvatskog kulturnog nasljeđe, duhovne tradicije, jezika. Tome svjedoče i dvije, ranije knjige u izdanju našeg Ogranka, nagrađene srebrnim plaketama Matice hrvatske. Davno rasprodate i omiljene Priče sa Prčanja, sjećanja na obične ljude na duh njegovog rodnog  mjesta iz druge polovice prošloga stoljeća ispričane lokalnim jezikom nekada brojne hrvatske zajednice. I druga: Olujni kompas likovno poetska zbirka gdje se Željko predstavio kao pripovjedač i pjesnik, a svoju likovnu nadarenost, edukaciju i estetiziranu osjetljivost objedinio u kolažima nadahnutim ambijentom Boke… Ipak, kruna njegovog stvaralaštva je historiografski rad utemeljen na rezultatima istraživanja povijesno kulturnih i povijesno pomorskih tema Prčanja i Boke. Tu spada i Crkva sv. Ivana u sakralnoj baštini Prčanja, opsežno  monografsko izdanje, još jedan prinos poznavanju kulturne baštine Prčanja, koje danas predstavljamo.“

Istaknuti stručnjak sa zadarskog sveučilišta koji je ujedno i recenzent knjige, prof. dr. sc. Pavuša Vežić analitički, vrlo temeljito predstavio je sve segmente knjige, a rukopis je svojedobno kategorizirao kao izvorni znanstveni rad. O njemu među ostalim piše:

„Štivo je u cjelini monografska obrada crkve Sv. Ivana Krstitelja u Prčanju u Boki Kotorskoj. Crkva je opisana u prostornome i povijesnom okviru Boke, posebno Prčanja i njegova sakralnog naslijeđa.“ Nakon analize uvodnih poglavlja piše „ Opsežno poglavlje pod naslovom Crkva Sv. Ivana Krstitelja u Prčanju usredotočeno je na osnovnu temu knjige. Govori najprije o položaju malenog hrama Sv. Ivana u redu građevina koje svojim nizanjem oblikuju prospekt naselja, njegovo pročelje izraslo praktično na crti obale, uz samo more. Dio tog niza tvori i kontrada Sv. Ivana, predio sa zgradama i posjedom porodica Grgurovića i Gjurovića. Dvojbeni spomen bogomolju navodi u ranome razdoblju 13. stoljeća. Međutim, pouzdani povijesni izvor sa sigurnošću je bilježi potkraj 14. stoljeća. U to doba ona bijaše samo malena kapela, povećana u 17. stoljeću kao mjesna crkva te obnavljana tokom 19. stoljeća… U cjelini, monografija je opsežna studija koja na osnovu malene mjesne crkve, skromnoga isječka iz baštine slojevite društvene i privredne prošlosti Prčanja, posebno njegova graditeljskog i pomorskog nasljeđa, govori zapravo o kulturnim tradicijama na jugu povijesne Dalmacije. Svjedoči nam o gradićima i građanima s obala Boke Kotorske te načina njihova življenja u nadahnjujućem krajoliku prirodnoga i duhovnog okruženja. Štivo je utemeljeno na opsežnoj građi iz literature te u njoj objavljenih povijesnih izvora, ali uz njih i autorovih istraživanja u arhivima. Dakle, metodom znanstvenoga proučavanja knjiga je napisana kao vrijedna kulturološka studija o povijesti jedne sakralne građevine, ali znakovite u sklopu ukupne duhovne baštine i zavičajne prošlosti Boke… Dakle, metodom rada u postupku istraživanja i jezikom struke pri pisanju, knjiga je nastala kao znanstveno djelo. Stoga je i ocjenjujem kao metodološki dobro utemeljenu znanstvenu literaturu vrijednu za suvremena, ali i daljnja proučavanja tema iz socijalnoga i kulturnog okruženja u gradu i kraju s kojim se ovo štivo bavi.“

Dr Josip Jozo Gjurović, predstavnik obitelji patrona crkve koja je tema ove knjige istakao je da: „fizionomiju i duh svakog mjesta čine ljudi koji su ga godinama i stoljećima izgrađivali. Sačuvana vizura Prčanja trajno ukazuje na njen stoljetni pomorski duh, što ostaje i kad se s novim vremenima on mijenja… Zadnji dah toga doba doživio sam u pričama moga djeda… Još su mi u živom sjećanju stari kapetani i nasljednici dičnih pomorskih obitelji, njihovi živahni razgovori i sjećanja ispred impresivne župne crkve Gospina rođenja, čiji su preci, zajedno s ostalim Prčanjanima, gradili tvrdim pomorskim kruhom kroz stotinu i dvadeset godina. Oni su još prenosili živu povijest Prčanja. Potom se izrazio svojim stihovima: „…U meni još žive stari snovi / predaka slavnih, brodova punih jedara / i snaga duha koja vizije života stvara“ i nastavio „Te vizije života i vizure Prčanja stvarala je i moja obitelj preko pet stoljeća, zajedno s istaknutim pomorskim obiteljima i mještanima Prčanja. Svjedoče to stara zdanja i brojni zavjetni darovi bokeljskih pomoraca diljem cijelog ovog čarobnog zaljeva. Iza svih tih darova, slika i fasada skriva se neka zanimljiva i uzbudljiva  priča koju treba istražiti. Uz više istaknutih bokeljskih istraživača, to neumorno radi i naš Željko Brguljan.  O njegovim brojnim prikazima, visoko ocjenjenim od vrhunskih povjesničara umjetnosti, akademika Tonka Maroevića, Radoslava Tomića i drugih, kao i tijekom ove večeri, mnogo je rečeno. Po meni posebitost Željkovog pisanja je što, uz iscrpnu stručnu dokumentaciju, unosi i osobne podatke ljudi i vremena u kojemu su živjeli. Otkiva nam istovremeno živi djelić minulog doba. Vidljivo je to u monografiji o Idi Veroni i mnogim drugim knjigama. Poput upornih arheologa u traganju za artefaktima prošlosti, Željko otkriva do tada nepoznate pretke padre Leopolda, izgradivši genealogiju svečeve obitelji. Daleko najviše je to prisutno u ovoj knjizi gdje, uz povijesne osvrte na 23 crkve i crkvice Prčanja, istražuje genealogiju obitelji Gjurović, od 1470 godine do danas. Impresivni rad iznesen na 48 stranica prikazuje sudbine pojedinaca i zbivanja proteklih stoljeća. Kao najveća prčanjska pomorska obitelj, koja je već 1730 godine imala 12 kućanstava, dala je brojne kapetane, uspješne trgovce i hrabre ratnike u borbi s gusarima i Turcima. Visoka priznanja njihove stručnosti i umješnosti odražavaju se u mnogim odlikovanjima i titulama, među ostalim i izborom kap. Vicka Gjurovića za zapovjednika broda kojim je car Franjo Josip plovio na otvorenje Sueskog kanala 1869 godine. Smrću zadnjeg kapetana Roberta Gjurovića 2016. godine u Rijeci završava se bogata pomorska povijest obitelji, koja je dala i značajne ličnosti u društvenom, kulturnom i religioznom životu Prčanja i izvan njega.

Željkova knjiga, kroz povijesni osvrt na obitelj Gjurović, daje zornu sliku prohujalog pomorskog života  i njihov značaj u razvoju i izgledu zavičajnog mjesta. To predstavlja dodatnu vrijednost ove knjige i ukazuje na doprinos obitelji bogatoj župnoj zbirci, sakralnoj i kulturnoj baštini Prčanja. Ovom knjigom – monografijom  crkva Sv Ivana je dobila svoju fizionomiju, prozor u dio vlastite prošlosti.  Uzbudljive obiteljske priče sa njenih stranica, mogle bi poslužiti i turističkim vodičima da obogate svoju prezentaciju pomorskog duha Prčanja – da nam prošlost bude bliža…

U koliko mi dozvolite jedan dodatak izvan uobičajenog protokola, posvetio bih dragom Željku nekoliko prijateljskih riječi

Dragom Željku

Na svijet se dođe naslijeđenih gena
skupljenih od pradavnih vremena,
a život se dalje gradi,
i kad više nismo mladi.

Puno toga se ući i stvara,
za ideje i ideale se izgara
al bogatstvo čine tek prijatelji pravi
kad osjetiš bliskost, kad ti klikne u glavi

Kliknulo je s Tobom već jako davno
kad njegovasmo bokeljsko ime slavno
i udružismo sve svoje snage
za vrijednosti Boke, toliko nam drage.

Dragi Željko oživio si moje dane stare
zarazio me stvarima, za koje drugi i ne mare,
ponio me svojim duhom i elanom,
volim te i s po kojom sitnom manom

Divim se Tvojoj čudesnoj snazi
koja sve prepreke uspješno gazi,
a i vjetrić bi Te srušio na uzanoj stazi.

Napisao si puno toga
iz stvaralačkog uma i srca svoga,
ali, i kad Ti dođe konačni kraj,
zamoliti ćeš svetog Petra na ulazu u raj:

„Počekajte malo, barem za još tri knjige,
prezentirati ću ih i Vama, budite bez brige“

Živio mi još dugo i sretno
neka  Ti sve bude lijepo i berićetno“

Potom se prisutnima obratio autor i urednik knjige Željko Brguljan, riječima „Dobra večer i hvala što ste se u tolikom broju odazvali. Pozdravljam Vas sve, od uvaženih predstavnika institucija, redom do jednako cijenjenih mojih učenika. Moj nastup ovdje shvaćam kao obavezu zahvale svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli objavljivanju ove knjige.

Dr. Josipu Gjuroviću, mom dragom Jozu, zahvaljujem na inicijativi. Njegov prijedlog i želja da povodom 400-te godišnjice pokroviteljstva njegove obitelji nad crkvom sv. Ivana Krstitelja u Prčanju objavim o crkvi prigodnu knjigu doživio sam tada, zbog brojnih drugih obaveza, kao opterećenje, ali i kao izazov i zadovoljstvo. Opterećenje zato jer sam, u duhu svog pristupa, znao da to neće biti prigodno, brzo izdanje nego ozbiljniji rad za koji će trebati znatno vremena. Izazov jer se dosada nisam posvećivao nekom sakralnom objektu na ovaj način, a zadovoljstvo jer sam mogao nešto učiniti i za obitelj dragog prijatelja s kojim me vežu tri desetljeća nezaboravnog druženja i suradnje u zagrebačkoj bratovštini Bokeljske mornarice. Interes i znatiželja koji su se razvili, pratili su istraživanje i analize ovog objekta i njegova okruženja tijekom čak osam stoljeća dugog života ove prčanjske crkve – kapele. Vanredno uzbudljivi bili su trenuci pronalaska dokumenata koji su jedan po jedan osvjetljavali prošlost ove crkvice i doprinijeli da se stvori točnija slika kronologije njene izgradnje, dogradnje i obnova. Naravno, već na samom početku rada, shvatio sam da crkvicu sv. Ivana Krstitelja treba smjestiti u širi kontekst – unutar sveukupne sakralnu baštinu Prčanja te da treba biti dio jedne cjelovitije kulturološke studije s posebnom vezom sa starim središtem Zaljeva – gradom Kotorom, ali ne ni bez povezanosti s obližnjim Dubrovnikom. Nadam se da sam u tome naumu bar djelomično uspio.

Veliku zahvalnost dugujem recenzentici arhitektici mr. Zorici Čubrović koja me pratila na terenskim istraživanjima, ne samo na vrlo korisnim konstruktivnim razgovorima i dobrim savjetima, nego i na dijeljenju veselja i posvećenosti temi. Naši zajednički obilasci crkve, glasna razmišljanja, razgovori o otvorenim pitanjima vezanim za tijek i faze gradnje i opsega obnova crkve bili su mi više nego korisni u donošenju ispravnih zaključaka.

Restauratorici i konzervatorici Jasminki Grgurević zahvaljujem na zajedničkoj posjeti crkvi,  stručnom pregledu tragova zidnih dekoracija i djelomičnom sondiranju, koje mi je, u nemogućnosti provedbe temeljnih istraživanja, omogućilo da shvatim tijek formiranja i ovog segmenta uređenja crkve.

Na recenzijama zahvaljujem poštovanoj dr. Lovorki Čoralić i posebno istaknutom prof. dr. Pavuši Vežiću, koji me je izuzetno počastio, prevalivši toliki put da bi bio večeras s nama i da bi nas obogatio tako stručnim, lijepim i zanimljivim izlaganjem. Slobodan sam napomenuti da su sva tri recenzenta svojim ocjenama potvrdili činjenicu da se katkad i bez adekvatne profesije i titule, uz nešto znanja i motivacije, a prije svega s intelektualnom znatiželjom, istraživačkim duhom i posvećenošću radu može kvalitetno obraditi tema. Životni putevi ne odvijaju se uvijek po našim željama, pa ako i odlutamo u neželjenu struku, možemo se uvijek u raspoloživom vremenu posvetiti onome što nam duh priziva.

Dr. Mirko Sardelić nažalost, zbog spriječenosti nije mogao ovdje nastupiti i izložiti svoje stručno viđenje knjige, ali je u okviru lekture knjige, i van tog okvira, iskazao izuzetnu pažnju i brigu za ovo izdanje. Dr. Graham McMaster pokazao je, kao i na prethodnim mojim knjigama, virtuoznost u prevođenju na engleski jezik (u ovom slučaju samo sažetka). Prevodioci dijela starije arhivske građe o crkvi Joško Katelan, direktor arhiva u Kotoru, i prof. dr. Irena Bratičević s Filozofskog fakulteta u Zagrebu izvrsno su odradili svoj dio posla, posebno profesorica Bratičević koja je s latinskog prevela i ono što prethodno nije uspjelo nizu vrsnih stručnjaka. Hvala im svima.

Na korištenju arhivske građe i privatne dokumentacije zahvaljujem brojnim institucijama u Crnoj Gori i Hrvatskoj, redom navedenim u knjizi, kao i privatnim osobama, a posebno obitelji patrona kapele Gjurovićima.

Veliki je doprinos i brojnih autora fotografija, također navedenih u knjizi, ali među njima posebno zahvaljujem fotografu i prijatelju Antonu Guli Markoviću iz Lastve koji se i ovog puta, kao i u brojnim prilikama ranije, požrtvovano odazvao obilazeći teren i snimajući sve što je bilo i kad je bilo potrebno. Nastojao sam u knjizi maksimalno uključiti snimke pokojnog Vinka Đurovića, cijenjenog profesora Univerziteta u Beogradu čije fantastične crno-bijele fotografije prčanjske obale, crkava i kuća iz 50-tih godina prošlog stoljeća najbolje razotkrivaju nekadašnji savršeni spoj prirodne i arhitektonske baštine ovog bokeljskog mjesta. Zahvaljujući nedavno preminuloj Miroslavi Dimić koja mi je za života ustupila očeve fotografije, mogle su biti ovdje objavljene.

Dizajnerica Branka Moskaljov odradila je velik posao, lijepo uobličila i prelomila knjigu s posebno radosnom naslovnicom, a sve to u iscrpljujuće kratkom periodu uslijed nedostatka vremena zbog niza objektivnih okolnosti. I tiskara Printera besprijekorno je odradila svoj dio posla. Hvala im na ugodnoj i produktivnoj suradnji.

Na kraju zahvaljujem izdavaču Matici hrvatskoj – Ogranku u Boki kotorskoj na iskazanom povjerenju objave još jednog zajedničkog izdanja. Veseli me što je izdavač prihvatio moj prijedlog o osnutku „Biblioteke baština Boke“ unutar izdavaštva Ogranka u kojoj je ova knjiga upravo prvo izdanje u nizu ozbiljnih studija o Boki koji će, nadam se, drugi nastaviti.

Zahvaljujem središnjici Matice hrvatske na trudu oko organizacije ovog predstavljanja, a posebno što je, kod dodjeljivanja godišnjih nagrada, prepoznala kvalitetu ove knjige.

Hvala i svima vama koji redovito svojim prisustvom iskazujete interes za kulturno-povijesnu baštinu Boke kotorske, našeg dragog Zaliva, a svojim odazivom također iskazujete podršku mom radu koji se odvija u ne baš zavidnim uvjetima. Nadam da će sv. Petar, kako je maloprije u svojoj, posvećenoj mi, pjesmi dr. Gjurović predvidio, pričekati da dovršim barem dio započetih radnji, a da će i sv. Ivan, kome smo posvetili ovu knjigu, malo pripomoći.“

Unutar brojne publike, članova kulturne i akademske zajednice, predstavljanju su prisustvovali: Gospodin Zoran Janković, otpravnik poslova u Ambasadi Crne Gore u Republici Hrvatskoj, gospodin Bojan Radulović, tajnik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i predsjednik Vijeća Crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba, gospodin Timor Šatara, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb.

Izvor: bokeljskamornarica809zagreb.hr

Foto: Timor Šatara