Jučer je proslavljen blagdan Gospe Snježne, što je ujedno i Zavjetni dan Tivćana. Tim povodom u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga slavljena je sv. Misa, koju je služio don Siniša Jozić. Slavlje je svojim nastupom uzveličao Zbor sv. Antuna.

Don Siniša je održao zapaženu i poticajnu propovijed. On je između ostalog rekao: „Dok se brišemo od znoja i dok se hladimo lepezama, slavimo Gospu od Snijega. Nešto ne štima!? U četvrtom stoljeću, bilo je previranju i sumnji gdje napraviti crkvu blaženoj Djevici Mariji. Iako je bilo ljeto na današnji dan, na brdu se pojavilo malo snijega, i to je bio Božji znak s neba. To pokazuje Božji znak, makar bila vrućina i makar nam zdravim razumom  nije jasno kako je moguće da snijeg padne u ljeto; to pokazuje Božji čin, Božji prst, Božju intervenciju u naš život, gdje imamo najmanje dvije majke. Ona koja nas je naučila hodati, govoriti, voditi za ruku, koja nas je prve korake usmjeravala... Postoji i druga majka - Majka nebeska, preko koje uvijek primamo nove milosti. Ta ista Majka, taj isti Bog je dotaknuo prstom, Božjom intervencijom, svojim ulaskom u naše živote i u ono vrijeme kada je spasio ovaj kraj od problema i od onoga što je bila tegoba; zato slavimo ovaj Zavjetni dan kao Božju intervenciju, Božji prst. Onaj snijeg, ma koliko izgledalo nemoguće to jeste Božje, i zato dva i dva nisu uvijek u Božjim očima četiri, nego katkad i pet, katkad i šest... I sjetimo se velikih bitki u Perastu, Sisku, Sinju...i možemo nizati u nedogled kada će manji broj ljudi uvijek reći, sportski rečeno, da je to nemoguće. Ali, sportski rečeno, lopta je okrugla. Bog djeluje i sad,Božji prst i danas ima intervenciju i ne moraju nam se događati velike nedaće, velike bolesti, veliki ratovi kako bi naša vjera bila još jača, jer prirodno je kad čovjek više pati da se više hvata za slamku spasa i više traži Božju pomoć. Stoga, budimo sretni i budimo ponosni što nam Bog i Blažena Djevica Marija uvijek iznova daju ohrabrenje i smisao života, ne zaboravljajući prošle događaje, ne zaboravljajući naše pretke, naše bake i djedove.«

Na koncu sv. Mise, vjerni puk je krenuo u procesiju oko crkve, a potom su se ljubile moći.