Novogodišnji koncert Glazbeno-prosvjetnog društva Tivat, pod dirigentskom palicom kapelnice Nevile Klakor, održan je sinoć u Velikoj dvorani tivatskog Centra za kulturu.Kao i uvijek, dvorana je bila mala, za sve one koji su htjeli prisustvovati koncertu, koji se željno čeka svakog prosinca.
Neven Staničić nam je nešto više rekao o samom Društvu i programu, u kojem su svi uživali i sudjelovali.
Predsjednik GPD- a Boris Lanzerotti je pozdravio nazočne: „Evo nas ponovo na bini, a to je najbolji znak da je godini kraj. Hvala vam što ste i večeras u ovolikom broju sa nama, što nam svojim prisustvom, svojom pozitivnom energijom pomažete da još bolje sviramo i još bolje pjevamo. Želim samo da vas sa par rečenica posjetim na period koji je vezan za nastanak GPD -a. Dakle, godina koju za 2, 3 dana ispraćamo je godina u kojoj je društvo obilježilo 115 godina od osnivanja. Dakle, 115 godina od osnivanja društva pod istom kapom i 80 godina od kada je društvo kao cjelina sa instrumentima otišlo u narodno-oslobodilačku borbu kao formacijska muzika, prve profesionalne operacije. Pričali su mi ovi stari ljudi da stoji priča da Tivćani imaju određene sklonosti prema muzici, prema pjesmi i to vidimo. Potvrđuje se to iz svakog nastupa i nije Društvo nastalo onako spontano. Imalo je to neku pripremu, nekoliko godina je to trajalo i kad pričamo o toj pripremi o osnivanju Društva pomenemo 2-3 orkestra koja su postojala prije Društva u ovakvom obliku. Prvo pomenemo taj čuveni orkestar Antuna Žeželića koji je formiran 1891. godinu u Tivtu, imao je 12 muzičara sa duvačkim instrumentima, gudačkim instrumentima i udaraljkama. Antun Žeželić je bio poznati učitelj Pučke škole u Tivtu, a njegova žena Ana Luković rođena sa Prčanja je osnivač i prve glazbene škole u Tivtu, koja je osnovna 1900. Dakle, u tom prvom Žeželićevom orkestru svirao je Ivo Petković, Šime Krstović, Krsto Miho Petković, Đuro Petković i Đuro Staničić. Zatim Ilija Staničić, Šime Staničić, ukupno njih 20 i još jedan, koji je osnivač poslije još sljedeća dva orkestra to je Šime Staničić. Dakle pominjem ova imena da bih povezao sa sljedećim događajima. Ovo društvo je sviralo od 1891. godine do 1903. godine kada se zbog određenih problema rasformiralo. Već u 1906. godine Tivat dobija novi orkestar koji ima osam članova i to je Tamburaški orkestar pod imenom Starčević. U tom orkestru su ponovo tri čovjeka iz onog prvog orkestra, znači nastavlja se postoji neki kontinuitet. I taj orkestar Starčević trajao je svega tri godine i konačno tek 1909. godine dolazi do osnivanja GPD -a Tivat u ovakvom obliku i u sastavu od 24 muzičara. Kad govorimo o tom sastavu treba pomenuti tri čovjeka koji se i formalno i praktički vode kao osnivači Društva. Prvi je Ilija Sindik Bešo, drugi je Šime Stančić Šimeta i treći je Filip Vuksanović. To su tri čovjeka koji su imali znanje, koji su imali hrabrosti da taj svoj naum, taj svoj prijedlog formulišu... Prvi kapelnik je bio Anton Blažek, koji je bio kapelnik vojne austro-ugarske muzike, koja je bila stacionirana u Arsenalu, a prva vježba, ona je bila, na samoj ponti Pakova“- vratio nas je u prošlost i podsjetio na same početke.
Gospodin Lanzerotti je podsjetio na brojne generacije, koje obiteljski nastavljaju tradiciju sviranja u Društvu: „Hvala Igoru Petkoviću. Igor je student Muzičke akademije u Zagrebu. Na prvoj godini je trube i večeras je sa nama. Znači peta generacija iste famelje. Tu su i tri brata, famelja Fažo, koja su večera sa nama, peta generacija, to su Dražen, Kristian i Nikola. Možemo tu liniju kontinuiteta praviti u famelju Belana, ali i na Čelanoviće. Jedan čovjek iz ovog Društva, ove godine je napunio 55 godina neprekidnog sviranja. Bio je jedan od članova prve generacije Muzičke škole, koja je osnovana u Tivtu 1964. godine. Dakle, 55 godina, Slobodan Čelanović u Društvu. Naravno, 55 godina obilježava i Pavle Čelanović. Tu je i Savo Čelanović, 20 godina, koji je s nama u Društvu“. Uručene su im plakete za sve godine truda, rada i posvećenosti Društvu.
Gost koncerta bila je klapa Jadran.
Foto: Dragan Redžo