Lenka Blehova Čelebić, češko-crnogorska klasična filologinja, povjesničarka i paleografkinja, koja po mišljenju struke u Europi spada među najbolje suvremene latiniste, pronašla je u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici prvi kompletni rukopis djela „Ljetopis crkovni“ Andrije Zmajevića, pohranjen u Privatnom apostolskom arhivu  28. rujna 1694. godine. Znanstvenicima su u 19. i 20. stoljeću  bila poznata dva „krnja“ primjerka, jedan u Splitu, drugi u Padovi, ali ovaj, novootkriveni, prvi je cjelovit  s kompletiranim dvostupčanim pismom – ćirilica je na lijevoj, a latinica na desnoj strani.

Ćirilična verzija pisana je na „slovinskom“, narodnom jeziku Boke kotorske, a latinična na visoko latinskom, u duhu  klasika zapadne tradicije kojom je pisac doktrinarno vladao. Verzije su savršeno simetrične, s uravnoteženim filološkim prijenosom na svakoj od 680 strana, što ovo djelo, inače smatrano najvišim dometom južnoslavenske kulture 17. stoljeća, čini jedinstvenim.

Manuskript neprocjenjive vrijednosti ima 680 stranica, velikog, atlasnog formata (30 x 43 cm) u dva sveska, i teži  šest kilograma. Savršeno je očuvan, kako ćirilična tako i latinska kolumna, zato što, uostalom, i  nije korišten. Autor ga je završio u  rodnom Perastu 1676. g., četvrt stoljeća nakon što je doktorirao teologiju u Rimu, ali i danas, 345 godina nakon nastanka, rukopis izgleda netaknut (s pravom se pretpostavljalo da je Zmajević svoj najbolji primjerak oporučno ostaviti Kongregaciji za propagandu vjere).

Jugoslavenska kultura je na ovog autora obratila pažnju osamdesetih godina prošlog stoljeća, monografijom slavista Mata Pižurice „Jezik Andrije Zmajevića“ (CANU, Titograd, 1989), radom koji pripada samom vrhu filološke i književno-povijesne znanosti. Akademik Pižurica, koji je koristio ćiriličnu polovicu splitskoga i padovanskoga primjerka, objavio je kasnije dvosveščani prijevod slavističke verzije (Cetinje, 1996). Sada su otvorena vrata za paleografsku, filološku, biblističku i kodikološku egzegezu latinske verzije.

Lenka Blehova Čelebić  u poslednje je tri godine objavila dvije monografije o najstarijim knjigama na tlu Crne Gore iz 12. stoljeća. Prvu, „Kotorski Misal“, radila je u Državnom arhivu Njemačke u Berlinu, a drugu, „ Lekcionar i Pontifikal Kotorske biskupije iz 1166. godine“ u arhivu Akademije znanosti Rusije u Sankt Peterburgu. Obje monografije, velikog formata, s kompletnom kritičkom aparaturom i bibliografijom na dvanaest jezika, uključujući studije o srednjovjekovnom Kotoru, objavilo je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore  (2018, 2020).

Zanimljivo da je znanstvenica Blehova Čelebić na Zmajevića naišla tražeći sasvim drugi dokument- bulu pape Grgura VII. (pontifikat 1073 – 1085), upućenu kralju Mihailu Vojislavljeviću.