„Volim ajvar i donuts, ja sam pravi Makedonuts. Ohrid, Skoplje i Vardar, njihov ja sam stanar.“ Nastavak je to pjesme čijim smo stihovima prije tri mjeseca započeli izvještaj iz Novog Vinodolskog (http://www.radiodux.me/vijesti/drustvo/mala-skola-prava-je-fora-iako-se-u-njoj-uciti-mora).
Taj smo izvještaj završili riječima „Vraćamo li se i iduće godine?“, ali ne bismo pogriješili da smo umjesto toga napisali: „Kada ćemo idući put vidjeti Makekrafne (slang za Makedonce)?“ Naime, ideja o posjetu učenicima hrvatske nastave u Makedoniji nastala je u autobusu, na povratku iz Male škole hrvatskoga jezika i kulture u Novom Vinodolskom.
Prema riječima starijih učenika, prijateljstvo učenika hrvatske nastave iz Kotora i Tivta s kolegama u Skoplju traje godinama, ali ovo je prvi put da su se susreli izvan ljetne škole u Novom Vinodolskom. Na trodnevnom su izletu, održanom od 29. do 31. listopada, grupu od dvadesetak učenika pratili predstavnik Hrvatskoga nacionalnoga vijeća Crne Gore Miroslav Franović i učiteljica hrvatske nastave Valentina Sertić. Druženje i obilazak Skoplja organiziran je u suradnji s Markom Pavelićem, učiteljem hrvatske nastave u Makedoniji.
Nenad Živković, potpredsjednik Zajednice Hrvata Republike Makedonije (ZHRM), bio im je turistički vodič novim centrom Skoplja i na Staroj skopskoj čaršiji, dok su se za toplu dobrodošlicu i upoznavanje s tradicionalnim makedonskim jelima pobrinule majke i očevi tamošnjih učenika. Njima se pridružio i Nenad Nemet, predsjednik skopskog ogranka ZHRM-a, jedan od iskusnijih voditelja u Maloj školi u Novom Vinodolskom.
Prvi dan naši su učenici posjetili centar glavnog grada Republike Sjeverne Makedonije, Skoplja. Njega, zbog količine spomenika i mješavine arhitektonskih stilova koje možete vidjeti u obilasku, posljednjih godina nazivaju i prijestolnicom kiča. No svom tom kiču usprkos ili baš zbog njega, taj je centar našim učenicima poslužio kao izvrsna kulisa za fotografiranje, a skulptura „Voin na konj“ koja predstavlja Aleksandra Makedonskog, ostat će za njih simbol toga grada. Od svih spomenika koje smo vidjeli nama najvažnijim činili su se oni svete braće Ćirila i Metoda, kršćanskih misionara iz Soluna, koji su Hrvatima dali glagoljicu, pismo kojim je započela pismenost na hrvatskom jeziku.
Prešavši Vardar putnici su se našli u Staroj skopskoj čaršiji, najvećoj čaršiji na Balkanu izvan Istanbula, koju su učenici mogli usporediti s onom sarajevskom, koju su posjetili prošle jeseni. Drugi dan obilježio je posjet velikom i bogatom zoološkom vrtu, kao i nešto manjem, ali zapadnjačkim brendovima zasićenom trgovačkom centru u blizini hotela. Kako je najviše vremena posvećeno povezivanju učenika zbog kojih je susret i organiziran, tako da su sve aktivnosti toga dana bile zajedničke. Posjet Skoplju zaključen je kvizom znanja o Hrvatskoj. U njemu je pobijedila crnogorsko-makedonska ekipa „Petice“ u kojoj su bili naši Luka Milošević iz Lastve i Dorian Kovačić iz Kotora.
Na povratku iz Skoplja svratili smo u Ohrid, makedonski biser koji nas je svojim krajolikom neodoljivo podsjetio na Kotor, ali bez velikih kruzera i najezde automobila. Čitav stari grad je pješačka zona, a iako se plavetnilu Ohridskog jezera, najvećeg u Makedoniji te jednim od najstarijih i najdubljih jezera na svijetu, ne vidi kraja, njime plove samo mali turistički brodovi, ostavljajući puno prostora za bogati životinjski svijet kojim vladaju galebovi, patke i labudovi. U kratkom obilasku Ohrida posjetili smo i dvije najpoznatije crkve tog Balkanskog Jeruzalema, crkvu sv. Sofije iz 11. stoljeća te pitoresknu crkvicu kod ribarskog sela Kaneo posvećenu apostolu i evanđelistu Ivanu.
Većini učenika ovo je bio prvi posjet Makedoniji, a nema sumnje da je njegova najveća vrijednost bila upravo u povezivanju više naraštaja dvaju hrvatskih manjinskih zajednica iz republika koje dijele mnogo više od zajedničke povijesti. Kakva god perspektiva hrvatskoga naroda u Makedoniji i Crnoj Gori bila, suradnja i prijateljstvo imaju budućnost.
Posjet Makedoniji omogućio je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.