Dana 29.8.2016. godine, Udruženje boraca NOR-a i antifašista 1941.-1945. Kotor u suradnji s Općinom Kotor, dočekalo je Udruženje boraca-legionara iz Češke, na čijem čelu su se nalazili gospodin Pavel Filipek iz Ministarstva obrane Češke i ataše Češke ambasade g-din Karel Rotrekl.

Izaslanstvo Udruženja boraca NOR-a i antifašista 1941.-1945. Kotor predvodio je v.d. predsjednika drug Jovo Bećir sa suradnicima: sekretarkom Daliborkom Seferović, Vasilijem Ševaljevićem, Ankom Perović, Perom Miloševićem,Tripom Miloševićem i Nikolom Mršuljom.

Uz zvuke trube oba izaslanstva  pristupili su polaganju vijenaca na spomenik strijeljanim mornarima 11.2.1918. godine u Škaljarima. Nakon obraćanja g-dina Pavel Filipeka i potpredsjednika Općine Kotor g. Tvrtka Crepulje, nazočnima se obratio v.d. presjednika drug Jovo Bećir koji je srdačno pozdravio goste i pozvao da minutom ćutanja odaju poštu strijeljanim mornarima. Nakon toga je goste upoznao sa istorijskim događajem koji se odigrao dana 11.2.1918. godine i tom prilikom rekao sljedeće:

"Godinama i decenijama narod ovog kraja čuva uspomenu na pobunu mornara u Boki 1918. godine. Pobuna mornara u Boki Kotorskoj bila je oružana pobuna mornara, mahom Hrvata, Austro-Ugarske ratne mornarice početkom 1918. godine. Boka –Kotorska se nalazila u sastavu Austro-Ugarske, kao njen najjužniji dio. Bila je izuzetno važna pomorska baza                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             zbog svog strateškog položaja ,stare pomorske tradicije ,kao i razuđenost koja je pružala izuzetno utočiste  austro-ugarskim brodovima. U tom trenutku, što na vezovima što na sidrištu, bilo je četrdeset brodova.

Austro-Ugarska kao mnogo nacionalna država regrutovala je mornare raznih nacionalnosti u Flotu. Za palubu i ložačku struku većinom su određivani Hrvati i Talijani  a za mašinu i specijalne struke regrutirani su bili Njemci i Mađari. Rok službe u mornarici bio je četiri godine. Tijekom rata život mornara bio je sve teži i teži iz dana u dan i pored sve strože censure, do Ratne mornarice u Boki Kotorskoj dopirale su vijesti o pobunama u KRONŠTATU, o Februarskoj revoluciji, o pobjedi Oktobarske socijalističke revolucije, stupanju Amerike u rat i da Austriji i Njemačkoj nema više spasa iz tog rata a da našem narodu osviću bolji dani.

Između pouzdanih prijatelja Hrvata, Slovenaca, Srba i Čeha vodili su se tajni dogovori o pobuni.    

Na jednom sastanku brodskih revolucionarnih grupa u Baošićima odlučeno je da se 1. veljače 1918. godine na svim brodovima istaknnu crvene zastave, pohapse oficiri i neodlučni podoficiri. Riješeno je da se o svemu obavijeste jedinice u Puli i Šibeniku kako bi i one zakazanog dana stupili u dejstvo. Prvi veljače 1918 godine , u 8 sati, umjesto dizanja ratne zastave , na brodovima su istaknute crvene zastave. Pobunjenici  su istakli svoje zahtjeve  komandi ratne mornarice. Istog dana kada je izbila pobuna internirani Crnogorci koji su bili na prisilnom radu u Boki Kotorskoj, u znak solidarnosti s pobunjenicima , stupili su štrajk.

U očekivanju odgovora na postavljene uvjete i vijesti o pobuni u Puli i Šibeniku , pobunjenici  su izgubili na vremenu. Za to vrijeme komanda ratne morarice skoncentrirala je svoje snage protiv pobunjenika i prisilila ih na predaju.Trećeg veljače su razoružani svi mornari-pobunjenici. Preko 1200 ih je uhapšeno. Pred redovnim  vojnim sudom bilo je optuženo 386 mornara i podoficira,od toga je bilo 48% Hrvata i Slovenaca, 20% Talijana ,13%  Čeha i Slovaka, 10%Njemaca i 8% Mađara. Pred prijeki vojni sud izvedeno je njih devedestosam .Pobunjeni mornari su na brzinu saslušavani i svrstavani su u četiri grupe.

U zatvoru je umrlo desetak mornara, u tijeku pobune poginulo ih je dvoje, ostali su osuđeni na dugogodišnje robije. Veliki broj uhapšenih spasio je od smrti dr. Mitrović iz Knina , koji se dobre volje javio kao branitelj i rekao da se ljudi ne mogu strijeljati bez izjašnjavanja i obrane. Četvorica su osuđena na smrt. Osuđenici na smrt bili su mornar Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šižgorić iz Žirja kod Šibenika, Mate Brničević iz Krila Jesenice kod Omiša i Čeh František Raš.

Strijeljani su 11.2.1918. u Škaljarima, uzdignutih glava stali su pred puščane cijevi koje su im ugasile život. Pobuna je ugušena,naređeno je da se nepovjerljive jedinice, koje su uglavnom činili Hrvati, zamijene mađarskim i njemačkim.

Slava Vam vjesnici borbe i slobode!"

            Češko izaslanstvo Udruženja boraca-legionara  je brojala 42 člana koja su doputovala u Crnu Goru sa željom da obiđu spomen obilježje strijeljanim mornarima tijekom Pobune mornara 1918. godine u Kotoru. Osim spomenika u Škaljarima veterani su obišli i obilježje na zgradi Općine Kotor, mjestu na kojem je bilo suđenje pobunjenim mornarima, kao i stari kotorski zatvor gdje su pobunjenici služili kaznu. Također češki veterani su posjetili Pomorski muzej Crne Gore gdje su imali priliku da čuju stalnu postavku u vezi događaja Pobune mornara 1918. godine.

            Udruženje boraca-legionara Češke postoji od 1921. godine na čijem čelu se nalazi predsjednik Pavel Budinsky, broj članova je  preko 4000.

Ova posjeta predstavlja samo nastavak međunarodne suradnje u okvirima udruženja boraca i antifašista ovih dvaju država.