Odgovarajući na tekst objavljen na portalu IN4S, a gdje dopisnik iz Donje Lastve, Siniša Luković konstatira da smo gospodin Adrijan Vuksanović i ja dio organizirane kriminalne hrvatske zajednice, tvrdim da je Siniša Luković upravo našao adekvatan prostor iz kojega se jedino relevantno može javljati. Ipak, moram pohvaliti vlasnika portala IN4S kako znalački prepoznaje frustriranost dopisnika, koji nikada neće postati novinar, nazivajući ga u komentarima najboljim jugoistočnim novinarom, a sve u cilju da se oslobodi njegov ego koji je zarobljen u osobnom saznanju ograničenosti.
Već oprobani velikonacionalistički, šovinistički, negatorski i makijavelistički nastup prema hrvatskoj zajednici, a sve u cilju da se kod nje proizvede frustracija, strah, nesigurnost i apatija nisu i neće proći kod ovog dijela hrvatske zajednice kojega Luković označava kao desničarski. Ako desničarsko znači nepokolebljivo zastupanje istine i obrana hrvatskih interesa u Crnoj Gori i nedopuštanje slugama svih koji dobro plate da pričaju protiv Hrvata, onda prihvaćam i s ponosom ustvrđujem da sam desničar i da ću takav ostati do kraja života i neću zbog nečijih plaćenih laži odustati od svog naroda, a uvijek pri tome imati na umu da je Crna Gora naša država koju čuvamo potpuno iskreno koliko i svoj hrvatski identitet u njoj.
Žao mi je gospodine (ovo gospodine pišem čisto iz estetike teksta) Lukoviću što nikada nećete dostići razinu HNV-a, žao mi je što svoje dragocjeno vrijeme koje posvećujem sveopćem napretku i očuvanju hrvatske zajednice moram trošiti na osobe poput Vas, razotkrivajući zlo s kojim ste ispunjeni. Žao mi je što nećete nikada biti dio hrvatske zajednice, jer pripadnost jednom narodu nije genetska već emocionalna odrednica, a Vi ste se u javnom prostoru zakucali kao negator i neprijatelj i mrzitelj svega što je dobro u hrvatskoj zajednici. Znamo i radi čega. Ne plačemo za Vama, neka tako ostane!
Osporavati hrvatskoj zajednici da je napredna, da je uradila povijesne pomake u svim oblastima kulture (bez Vas i Vaših istomišljenika), optuživati je da je kriminalna, a pri tome nikada ne spomenuti da smo uspjeli osnovati više hrvatskih udruga, da smo obnovili Dom u Donjoj Lastvi, da smo konstituirali knjižnicu s više od šest tisuća knjiga, da smo osnovali i da uspijevamo održavati Radio Dux već 12 godina, da smo u Domu uposlili sedam osoba koje već 12 godina primaju plaću i sve pristojbe na radni staž i socijalno osiguranje, da smo osnovali Hrvatsko nacionalno vijeće, da smo odredili Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, da smo Skupštini Crne Gore predali etalone grba, himne i zastave hrvatskog naroda u Crnoj Gori, da smo vratili hrvatsku zastavu na Dom, da smo tiskali 46 knjiga i da su u pripremi još dvije kapitalne knjige, da smo nazočni u Europskoj komisiji u CG, da smo nazočni u Međuvladinom mješovitom odboru, da smo nazočni u Savjetu Vlade Republike Hrvatske, da smo uvaženi zbog toga što i kako radimo i u Republici Hrvatskoj i u Crnoj Gori-podjednako…itd…itd., a Vi Lukoviću, gdje ste Vi? Da možda ovo nije razlog Vašeg ostrašćenog bijesa koji izlazi iz saznanja o vlastitoj nesposobnosti? Htio sam reći kada ste napokon dostigli vrhunac svog novinarskog angažmana kroz formu, koja Vas je i prije nego što ste je formalno prihvatili bjelodano ocrtavala u javnom prostoru, poglavito Boke, da možete uskliknuti s ljubavlju „ni za gdje sam, nisam“.
Zbog zauzetosti u hrvatskoj zajednici nemam vremena baviti se perifernim stvarima i osobama, a mogao bih i to vrlo relevantno. Od heroina do kronizma. Da ne idem u seciranje spomenut ću samo jednu inozemnu NVU blisku Vama Lukoviću. Bavila se poglavito: „Fairness and not bias-Eradicate cronism“ -  „Pravednost, a ne pristranost-Iskorijenimo kronizam“.
I, gle čuda, supruga spomenutog Lukovića zaposlila se u Općini Tivat.
Definicija kronizma za one koji ne znaju glasi : Kronizam je praksa pristranosti pri dodijeli poslova i ostalih pogodnosti prijateljima ili provjerenim kolegama, naročito u politici i između političara i organizacija koje ih podržavaju. Na primjer, to uključuje imenovanje prijatelja na pozicije na vlasti, mimo njihovih kvalifikacija.
I, kada bih nastupio istom retorikom kao Vi, tekst bi bio prava knjiga koja bi se mogla predstaviti kao Vaša biografija. Zato, molim Vas, pozabavite se rješavanjem elementarnih i inih problema i kada ih riješite, ako ih ikada riješite, pređite na rješavanje društvenih, jer u suprotnom niste uvjerljivi i ja vam ovim tekstom uz sve žaljenje koje osjećam prema Vama, samo pomažem.
Gospodine Lukoviću, vjerojatno smo u svom ogromnom radu ponekad i pogriješili i spremni smo to i priznati, ali molim Vas razmislite je li potrebno mrziti vatru, jer Vas je jednom opekla i pri tome zaboraviti da ona uvijek grije.
I, na samom kraju, smatram da sam uložio dodatni napor kako bih bio prema Vama učtiv osjećajući i znajući da je to za mene u odnosu na Vas težak zadatak, utoliko teži, jer ukazivanjem poštovanja svim ljudima, unaprijed sam svjestan činjenice da ga svi ne zaslužuju.

Zvonimir Deković

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore