Na zavr­š­noj sve­ča­nosti naci­onal­nog natje­čaja za knji­žev­nost prot­kanu krš­ćan­skim vred­no­tama 7. „Književni Kranjčić“ odr­ža­noj 5. pro­sinca 2015. u Križevcima, pje­sma posve­ćena bl. Ozani autora Zdravka Gavrana nagra­đena je tre­ćim mjes­tom. U žan­ro­vima poezije, kratke priče, puto­pisa, eseja i mono­drame nagrade su dodi­je­lili Laudato, Glas Koncila, Veritas, kar­mel­ska i domi­ni­kan­ska pro­vin­cija. Najuspjelije radove inter­pre­ti­rali su Mladena Gavran i Dubravko Sidor. U glaz­be­nom dijelu nas­tu­pio je VS „Allegro“, a pred­stav­ljen je i zbor­nik naj­us­pje­li­jih radova „Sveta zaljubljenost“.

Autor pje­sme, Zdravko Gavran je rođen 1957. u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1981. hrvat­ski jezik i knji­žev­nost i kom­pa­ra­tivnu knji­žev­nost na Filozofskom fakul­tetu u Zagrebu. Bio je zapos­len kao lek­tor u Glasu Koncila, radio je kao novinar-urednik u novos­no­va­noj Hini; neko vri­jeme je radio kao kao savjet­nik pred­sjed­nika Republike te u Ministarstvu vanj­skih pos­lova u diplo­mat­skom sta­tusu opu­no­mo­će­nog minis­tra. Od 1977. objav­ljuje novi­nar­ske, publi­cis­tičke, knji­ževne i stručne tek­s­tove. Obavljao je lek­tor­ske, redak­tor­ske i ured­ničke pos­love, redi­gi­rao pri­je­vode i pre­vo­dio. U pisa­nju se bavio raz­mjerno širo­kim spek­trom tema, od nacionalno-političkih i književno-umjetničkih do opće­ljud­skih, a oso­bito temama hrvat­skoga kato­liš­tva i krš­ćan­ske duhov­nosti. Dosad je obja­vio osam samos­tal­nih knjiga. Član je Društva hrvat­skih knji­žev­nika, Matice hrvat­ske i Instituta Fontes Sapientiae.

Ti zazi­dala si…

Bl. Ozani Kotorskoj

Ti zazi­dala si vrijeme
u špi­lju svoga Ocu pre­dana bića,
i ono se, kap po kap,
iz sta­lak­tita prolaznosti
prekapljivalo
u sta­lag­mit vječnosti,
lijep
i vid­ljiv samo
pod mis­tič­nim svjetlom.

Ti zazi­dala si tijelo
u ćeliju za se i sebi srodne,
pos­teći i tra­peći se
tima­rila ga
sve dok nije
pos­talo neraspadljivo,
kadro činiti čuda,
miri­sati Duhom.

Ti zazi­dala si dušu
da saču­vaš ju i očis­tiš od ispraz­nosti svijeta,
dje­vice, što nutar­njim okom motrila si
Krista,
a ljudi pohr­lili k tebi,
jer molila si za njih,
svje­to­vala ih,
bdjela nad zidinama
i njihova
i tvoga
i našega
Grada.