N a g o v o r  n a  l j u b a v

K r a s t i   z a g r l j a j e

Krasti zagrljaje, ljubiti zorom, staviti ruku ispod pasa, mirisati zelene kapute zimi, držati njeno dijete u naručju… Ima trenutaka, koji ostaju urezani u lice čovjeka dok stari…

D i o   n j e

... jednog jutra u kutiji od cipela, našao sam njenu požutjelu fotografiju. Dijelove pokidane narukvice. Tražih te posvuda... a nađoh te u jednoj prašnjavoj kutiji cipela ispod tromoga starinskoga ormara. Tko bi rekao gdje se sve sreća dade naći... i u kutijama cipela gdje svjetlost ne navraća danima. I tu... živi dio nje...

J e  l i  t o  o n a...?

Rujanski dan. Mali kafić na uglu pjesnikove ulice. Stihovi ispisani po zidu. Neka stidljiva djevojka u ćošku: raščešljana kosa, crveni obrazi, bez pudera. Sasvim obična… prosječna djevojka. Cipelice s mašnom, miris limuna, šalica vrućeg čaja… Je li to ona… sramežljiva djevojka… koja me čekala i jučer… bez kišobrana na kiši.

... U  j e d n o  o b i č n o   s u t r a

Plahe jeseni. Razmrljani krugovi na pločniku... utihnuli šarm predvečerja kad si se zaljubila... doticala bridove nečijih usana. Jutarnje nervoze u hladnim refleksijama zrcala. Strahuješ k'o nevina dječja duša u kamenom licu odrasla čovjeka... Zar je vrijedilo... iskrasti se... U sumorne dane...  jedno obično sutra... gdje možda nećeš biti sretna...

D j e v o j a č k e   d u š e

U srebru svjetlosti zatečeni časi. Tihi cvat jasmina u kosi. Mirisne aleje ispunjene sjenovitim tajnama...Slijedim te. U jutarnjem nebu iznad starih ulica.Ponekad rumenim u sramu tvog preplašena lica. Zastajkujem u koracima tvojih malih cipela. Ah... djevojačke duše... nage... nasmijane... Koliko puta opjevane... rasanjane... Odaju se stoljećima... ljube...