Krševiti zaljev Jadranskog mora, kako ga naziva Frano Alfirević u sebi krije neznane ljepote i bogatstva. Miloš Crnjanski u XXI. stoljeću bilježi: „Kažu ljudi, koji svijet obađu, da je taj jedan od najljepših položaja zemlje, i zbilja bi rekao da se ovdje priroda igrala, kad je svoje čudesno djelo na mahove stvarala.” I, upravo u toj igri između krša i drače, i beskrajnog plavetnila, priroda je Boku obdarila, ne samo neizmjernom ljepotom već i plodnim zemljištem za uzgoj mnogih biljaka.
Smokva je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka, porijeklom s Bliskog istoka, koja se dobro adaptirala kroz stoljeća na različite (ne) uvjete. Ova biljka rasla je na nepristupačnim mjestima, odnosno krševitim prostorima te često možemo vidjeti ovu biljku kako je svoj put pronašla bukvalno iz kamena, zahvaljujući prodornom korijenovom sistemu. Upravo taj prizor: biljka koja raste iz kamena bila je inspiracija mnogim umjetnicima, a najčešće slikarima i fotografima.
Nadahnuta smokvom stvarana su mnoga umjetnička djela koja su uspijevala prikazati autentičnu atmosferu Mediterana. Drvo ili list smokve, najčešće se javlja kod umjetnika čiji su motivi vezani za mediteransko podneblje ili Crnogorsko primorje. Kroz povijest ovo drvo prikazivalo se kao drvo znanja, dok njegova simbolika: život, plodonosnost, napredak i mir izražava različitim stvaralačkim (umjetničkim) darom; kroz riječ, potez, boju, ili kadar. Ovo drvo se u Bibliji spominje preko pedeset puta, a na mnogim likovni prikazima biblijskog raja, listovi smokve sakrivali su naga tijela Adama i Eve. I upravo u tim prikazima započinje najranije razmišljanje o simbolici smokve u likovnoj umjetnosti; odnosno o simbolici muškog i ženskog. List je predstavljao simboliku muškog dok je plod predstavljao simboliku ženskog. Simbolički su predstavljani osnovni zakoni prirode: jedinstvo prirode koje se sastoji od muške snage, ali i ženske emocije i plodnosti, a čije zajedničko prožimanje rezultira skladom, napretkom i mirom. U nasljeđe nam je ostalo shvaćanje da Adam i Eva, muško i žensko, list i plod ne mogu da postoje jedno bez drugog.
Smokva je bila izvor inspiracije mnogim pjesnicima, fotografima i likovnim umjetnicima. Likovni prikazi smokvi počinju još u antičkim vremenima (Korpa sa smokvama, freska, Pompeja). Kasnije se pojavljuje na raznim mozaicima i freskama, a uglavnom su to prikazi biblijskih priča koji počinju još u rajskom vrtu. Danas imamo najrazličitije prikaze ove biljke od kipara do fotografije: neki umjetnici su njene listove vajali do savršeno uglačanih površina (kipar Samir Sućeska), dok su drugi snažnim, i ekspresivnim bojama, sigurnom slikarevom rukom prikazivali ovu biljku u svom njenom uzvišenom i višeznačnom svojstvu (slikar Petar Vidak).
Smokva je rasla na suhim i sunčanim oblastima, vrlo neuvjetnim i nepristupačnim. Ipak zahvaljujući njenoj mogućnosti adaptiranja, mogu dati plod bez ikakve ljudske brige. Danas na našim podnebljima, postoje fešte i događaji koji upravu slave ovu biljku, svojim postojanjem jednostavnu, a izgledom svojih listova raskošnu i nesvakidašnju. Njeni plodovi se mogu jesti suhi ili svježi, a postoji zavidan broj tradicionalnih jela i pića koja se prave od ove biljke čineći je sastavnim dijelom domaćinstava u Boki. Na našim prostorima gotovo je nezamisliva blagdanska trpeza bez suhih smokava ili kako je zovemo rajske biljke, koja pored kulinarskih delicija ima i ljekovita svojstva. Svevremenost, ukus i izgled njenog ploda i lista, inspiriralo je mnoge stvaraoce, koji su baš po uzoru na nju iza sebe ostavili pozamašno likovno nasljeđe…
Marija Saičić, povjesničarka umjetnosti
Izvori:
Krajodrazi, Općina Tivat; Kulturno zavičajno udruženje Napredak Gornja Lastva; Expeditio-Centar za održivi razvoj Kotor, Tivat, 2015.
https://sr.m.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%BC%D0%BE%D0%BA%D0%B2%D0%B0
http://www.novipolis.rs/sr/Estetika/29381/biblijsko-voce-smokva.
Foto: Petar Vidak "Smokve"