Vanjska proslava sv. Tripuna održana je danas u Kotoru. Kao i prethodnih godina proslava je započela  dočekom podružnica Bokeljske mornarice ispred glavnih Gradskih vrata. Ispred katedrale sv. Tripuna obavljena je smotra, ispaljen počasni plotun te je odigrano kolo Bokeljske mornarice u čast svecu. Figura sidra u Kolu   izvedena je  danas nakon više desetljeća, zadnji put izvedena je 1964. godine.

Na početku, don Siniša Jozić je pozdravio prisutne te zahvalio na dolasku biskupima, nadbiskupima iz susjedstva, svim svećenicima i hodočasnicima, kao i predstavnicima političkih vlasti i društvenih institucija. Svečanu pontifikalnu misu predvodio  je  mons. Mladen Vukšić, biskup kotorski.

„Braćo i sestre, sve je potrebno ponovno proučavati, sve iznova iščitavati, kao da ništa ne znamo, a i ono što znamo nije dovoljno duboko. To vrijedi  i za mnoga područja našeg života, naše vjere, naše duhovnosti. To vrijedi i za našeg zaštitnika Svetog Tripuna. Bez obzira što ga već dugo slavimo, preko 1200 godina, ipak ponovno proučavanje i iščitavanje njegova života mogu nam pomoći u našem vjerskom i duhovnom životu. Papa  Franjo je 24. prosinca prošloj godine otvorio redovnu jubilejsku godinu. Mi smo to ovdje u našoj katedrali učinili 29. prosinca također prošle godine. Dokument po proglašenju jubilarne godine nosi naziv NADA NE RAZOČARAVA. U Crkvi je slavlje jubileja  iskaz radosne zahvalnosti Gospodinu za njegove milosne darove, ali i darovano vrijeme obraćenja, pomirenja i pokore, vrijeme osobnog preuzimanja odgovornosti, te ljudskoga i kršćanskog poslanja, da se ovaj svijet trajno u  suradnji s Gospodinom učini što skladniji sa Stvoriteljevim naukom mira, pravednosti i istinskog zajedništva u ljubavi. Također,  ove godine se spominjemo jubileja znamenitih splitskih crkvenih sabora podržanih od 925. do 928. godine za vladavine Tomislava, kralja Hrvata, kako ga je u svome pismu 925. godine oslovio Papa Ivan X.“ – kazao je biskup na početku svete mise.

„U vrijeme mučeništva našeg zaštitnika Svetoga Tripuna, za one koji su podnijeli mučeništvo, prva crkva ih je nazivala svjedocima, svjedocima Isusa Krista.

Isus Krist je došao k svojima, ali njegovi ga ne primiše -  veli Ivan na početku svog Evanđelja, a oni koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Isus Krist nas je ljubio do kraja, pa bio je predan, osuđen na smrt i raspet. Na taj način ispunio je žrtvu ljubavi da bismo mi život imali. Mučenička smrt i uskrsnuće Kristovo središnje  su teme Novoga zavjeta i naše vjere. Kršćanski mučenik ne umire za ideju, ideal ili cilj, on daje život za konkretnu osobu, Isusa Krista. Tko zbog svoje vjere biva ubijen ili trpi mučeništvo -  on je žrtva. Mučenik je samo onaj tko živi u žrtvi svoga života kao Krist na križu, umire iz vjere i za vjeru. On je spreman umrijeti, a ne ubijati, on u svome mučeništvo ljubi, a ne mrzi. Mučenik je svjedok ljubavi, on objašnjava što je ljubav prema Kristu, on naviješta evanđelje dajući svoj život iz ljubavi. Mučenik je najizvrsniji izraz dosljednosti kršćanskog života, njegova se snaga sastoji u neslomljivoj sigurnosti da vjeru treba uzeti ozbiljno, da istina radosne vijesti ima zaista konačni smisao i da vrijedi ići u susret podnošenju  nasilja radije nego se odreći ljubavi jedinoga pravoga kriterija koji može promijeniti svijet. Mučenik je znak te najveće ljubavi koja sadrži sve vrijednosti. Nema veće ljubavi od onoga,  koji život svoj polaže za svoje prijatelje. Logika kršćanskog mučeništva je dati život iz ljubavi, iz ljubavi prema Krstu, prema braći i sestrama, prema Evanđelju, prema istini. Mučenik  na najdosljedniji način izražava ljubav koja se daruje, ne tražeći ništa za uzvrat. On nije vezan za prošlost u kojoj je živio. Naprotiv, mučenik Crkvu usmjerava prema budućnosti, prema vječnosti. Mučenik je onaj koji govori djelujući. Njegova je riječ život, a smrt najviše svjedočenje. Mučenik je onaj koji se ne predaje i koji zna ljubiti do kraja. I u njemu se susrećemo sa svjesnim izborom, jasnim i razboritim saznanjem da mučenik ne može biti veći od svoga učitelja, te ako su progonili njega, mogu progoniti i onoga koji učitelja slijedi. Draga braćo i sestre, Sveti Tripun je bio vjerodostojni svjedok svemogućega Boga koji se objavio u Isusu Krstu. Iako mu je prijetila smrt, Tripun je priznao da je kršćanin. Toga se nije stidio, niti bojao. Nije htio davati počast onome tko to ne zaslužuje. Njegovo svjedočanstvo temeljilo se i njegov život na temeljima Svetoga pisma, sakramenata i molitve. I ovi temelji mogu i nas poučiti i potaknuti da postanemo vjerodostojni svjedoci Isusa Krista u ovome vremenu i prostoru i ovome svijetu… “ – podsjetio nas je biskup, osvrnuvši se na na žrtvu Svetog Tripuna, bez straha od posljedica.

„Svi su vrijedni i dragocjeni u Božjim očima, u Isusu i preko Isusa dolaze do samopouzdanja i vjere u sebe i sveti život. Stoga, braćo  i sestri, Sveto pismo ne smije ostati u našim policama, regalima i da se po njemu prašina nakuplja ili pada. On mora biti u našim rukama i čitajmo ga“ – istakao je biskup osvrnuvši se i na važnost same molitve:“ Molitva je uzdignuće srca iznad prolaznog svijeta, otvaranje srca za darove koji dolaze od Boga. Molitva je središte moga odnosa i prijateljstva s Isusom Kristom. Prijateljstvo iziskuje spremnost i zauzetost. Iziskuje moje vrijeme otvoreno za druge.

Želim li biti prijatelj s njime,  moram moliti, meditirati, imati konkretno iskustvo da je On i danas živ, da nas duh njegov prožima. Također, molitva nas okreće  i prema bližnjima. To je vjera na djelu. Zato je dobro moliti za druge, za obraćenje grešnika i nevjernika, za spasenje rođaka, prijatelja, dobročinitelja, znanaca pa i neprijatelja, za sve one koje smo možda sablaznili, na grijeh navodili, s kojima smo griješili, za one dok čije nam je spasenja stalo i za čije smo spasenje i odgovorni, pa i za sve ljude. Možemo i trebamo moliti za druge, ali i za svoje napredovanje u svetosti. Na našem putu svetosti mi smo jednostavno željni molitve razgovora s Bogom. Čovjeka kojega   je osvojila Božja ljubav,  ne može biti neaktivan. I sveci su svoje oduševljenje za Božju stvar crpili iz molitve. Ako želimo biti sveti, a to moramo željeti, Bog nas obvezuje na to. Tada moramo biti ljudi molitve. Braćo i sestre, ponovno iščitavajući i proučavajući život Svetog Tripuna, ona mi danas može biti primjer i uzor kako biti vjerodostojni svjedoci svemogućeg Boga u ovome svijetu, vremenu i prostoru. Sveti Tripun se nadahnjivao Svetim pismom, sakramentima i molitvom. To su putovi koji su njega vodili do Boga, to su putovi koji nas vode do Boga. Tim putom je koračao i naš zaštitnik Sveti Tripun. Idući njima, ostajemo vjerodostojni svjedoci Boga i jedino tako sebi otvaramo vrata spasenja, vrata vječnog života“.

Svetoj misi   prisustvovali  su, pored svećenika Kotorske biskupije i brojni svećenici i  redovnice kako iz susjednih gradova, tako i iz susjedne RH i  BiH, ali i hodočasnici iz Italije koji posebno štuju Sv. Tripuna.

Mješoviti zbor sv. Tripuna je uzveličao današnju proslavu, uz dirigentsku palicu prof. Anđele Homen, i   pratnju  na orguljama sestre Dragice Kuštre.

Vanjskoj proslavi i  misi prisustvovali su i : ministar unutarnjih  poslova RH Davor Božinović;  veleposlanik RH u CG Veselko Grubišić;  generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik HGI – ja Adrijan Vuksanović; predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković,  kao i mnogobrojni iz društvenog, kulturnog, političkog i  akademskog života.

Nakon mise, uslijedila je Svečana procesija ulicama Starog grada te cjelivanje  Slavne glave.