Omaž hrvatskoj pjesnikinji iz Boke kotorske Desanki Matijević, uz nazočnost brojnih prijatelja i obitelji, održana je sinoć u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi. Večer je započela izvedbama klape „Jadran“, koja je izmamila veliki pljesak prisutnih.

Nazočne je pozdravila profesorica hrvatske nastave u Crnoj Gori Brankica Vrbat, koja je govorila o bogatom opusu ove pjesnikinje i zbirkama koje je ostavila iza sebe, kao što su: Kavez tuge, Istina trešnjinog cvijeta, Srebrno proljeće, Boki na dar, Sjaj korijena, Igra anđela, Uragan smrti, Plavo u plavome, kao i mnoge druge.

„Čitajući Desankine pjesme, gotovo da možemo osjetiti pjesničke slike o kojima piše. Čest motiv joj je magnolija, kamelija, more... skoro pa možemo omirisati kamelije, a šum mora čuti u daljini. Ta sinestezija, suzvučje mora, neba, valova, mjesečine, kamena, magnolije te veliki spektar emocija – od sjete, melankolije, boli, čežnje i strasti otkriva Desankin pjesnički senzibilitet, a pažljivo odabranom tematikom i motivima povezuje životno iskustvo s poezijom. Kao i svaki pjesnik, pisala je o nečemu što je zaokupilo njenu pažnju, imaginaciju, a veliki broj pjesama posvetila je voljenim osobama“, kazala je Brankica Vrbat ističući da je Desankina poezija jednostavna, u živom i lakom tonu, a stihovi su joj laki za čitanje.

„Zasigurno možemo utvrditi kako je ovdje riječ o pjesnikinji koja predstavlja snažan doprinos obogaćivanju kulturne baštine Hrvata u Crnoj Gori te razvoju poetske misli kako u Crnoj Gori, tako i u Hrvatskoj. Poezija je njoj domaći teren, a pjesme joj imaju tradicijsko-kulturnu vrijednost“, naglasila je Vrbat.

Nazočnima se obratio i poslanik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović, naglasivši da je ova večer naš doprinos kulturi pamćenja: „Kultura pamćenja određuje jednu zajednicu. Prošlost nije fenomen koji opstaje sam od sebe; prošlost je fenomen kulture i meni je drago što se večeras sjećamo pjesnikinje Desanke Matijević, jer na taj način pokazujemo da cijenimo, vrjednujemo  i njegujemo našu prošlost. Siguran sam da je Desanka jedna pjesnička vrijednost, koja će biti sve vidljivija kako vrijeme bude protjecalo“.

Pjesnici iz Hrvatske, Hercegovine i Boke kotorske, u čast ovoj večeri, čitali su svoje, ali i pjesme Desanke Matijević, a ovaj događaj je održan u okviru manifestacije „IV. međudržavni susret hrvatske književnosti“. Na manifestaciji su sudjelovali i učenici hrvatske nastave u Crnoj Gori.

Na samom kraju večeri, Doris Deković je, na oduševljenje prisutnih, na klaviru odsvirala i otpjevala pjesmu „Hallelujah“.

POETESA

RAZVEDRI SE SIVO NEBO,

UMIRI SE PLAVO MORE,

ZACVRKUĆI BIJELA PTICO,

PROLAZI POETESA.

KRALJICA JE BEZ KRUNE,

CARICA JE BEZ VLASTI,

KNJEGINJA BEZ ZEMLJE,

A OD STIHA GOSPODARICA.

ONA JE POETESA,

ONA JE BOEMKINJA,

VELIKA JE SANJARICA,

POSLUŠAJ NJEN STIH.

PA KAD JOJ JEDNOG DANA.

UGASI SE TIJELO,

DUŠA KAD UZLETI,

OSTATI ĆE DJELO.

ZASTANI TRENUTAK,

NEMOJ PUSTIT SUZU,

PROČITAJ PJESMU,

IZRECITUJ STIH.

I SJETI SE TADA

VELIKE POETESE,

BILA JE ŠTO DRUGA

NI NE MOŽE BIT.

GRACIJA GAŠO MAROVIĆ