Blagdan Gospe od Snijega i ove je godine u Škaljarima okupio velik broj župljana, hodočasnika i vjernika iz svih krajeva Boke kotorske, koji su zajedničkom molitvom i sudjelovanjem u svečanom misnom slavlju te procesiji još jednom posvjedočili duboku privrženost svojoj nebeskoj zaštitnici.
U ozračju pobožnosti i zajedništva, ovogodišnja je proslava imala i posebnu simboliku, jer je obnovljen jedan od najljepših običaja ove drevne župe – misa bdjenja u staroj crkvi Gospe od Snijega, u narodu poznatoj i kao crkva svetoga Luke, nakon koje je uslijedila iluminacija i svečani prijenos Gospina kipa u župnu crkvu.
Na pročelju župne crkve bile su istaknute zastave Svete Stolice, Republike Hrvatske i Crne Gore, dodatno naglašavajući svečani karakter proslave.
Središnje euharistijsko slavlje predvodio je ulcinjski župnik don Simon Filipaj, u suslavlju više svećenika, među kojima je bio i domaći župnik don Dražen Kraljić.
Uz brojne vjernike, proslavi su nazočili Jasminka Lončarević, generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru, Andrijan Vuksanović, zastupnik u Skupštini Crne Gore i predsjednik Hrvatske građanske inicijative, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković sa suradnicima, predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore Mirko Vičević te predsjednik Bokeljske mornarice Kotor Denis Vukašinović.
U uvodu svoje propovijedi don Simon Filipaj podsjetio je na podrijetlo blagdana Gospe od Snijega, koji je usko povezan s rimskom bazilikom Santa Maria Maggiore, jednom od najvažnijih marijanskih crkava u Katoličkoj Crkvi.
„Skupili smo se danas, kao kršćani, slaviti spomendan Gospe od Snijega te utemeljenja bazilike Santa Maria Maggiore u Rimu. Vjerujem da znate kako se povezuje Gospa od Snijega s tom prelijepom bazilikom posvećenom upravo Gospi, Majci Božjoj“, kazao je na početku propovijedi.
Podsjetio je na predaju prema kojoj su rimski patricij Giovanni i njegova supruga, budući da nisu imali djece, odlučili svoje bogatstvo darovati za gradnju crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji. U noći između 4. i 5. kolovoza oboje su, kao i papa Liberije, usnuli isti san u kojem im je objavljeno da će mjesto gradnje biti označeno snijegom na brežuljku Eskvilinu. Na tome je mjestu najprije podignuta prva crkva, a potom, nakon Efeškoga sabora, papa Siksto III. dao je sagraditi veličanstvenu baziliku koja i danas svjedoči vjeru Crkve u Marijino bogomajčinstvo.
Propovjednik je odmah naglasio kako smisao toga događaja nije ostao zarobljen u prošlosti.
„Što je raditi nama? U današnje vrijeme ove informacije zvuče kao da pripadaju samo povijesti, nekom drugom vremenu. Ali ako mislimo da su samo prošlost, varamo se. Božja riječ je živa, Gospa je živa i ima što reći našem vremenu, našim prilikama, nama Bokeljima, cijeloj Crnoj Gori i svijetu.“
Govoreći o životu današnjeg kršćanina, upozorio je kako se vjera ne smije svesti samo na očuvanje običaja.
„Možda smo svi rođeni u tradicionalnim katoličkim obiteljima, ali prava tradicija nije samo izvanjska i ritualna. Ona je živa jer oblikuje naš život u društvu, oblikuje naša djela nadahnuta vjerom u Isusa Krista i njegovim spasenjskim djelom. To je vjera koja zna živjeti i u 21. stoljeću, koja nije arheologija ni puki običaj, nego nas potiče slijediti Krista i onda kada to nije u modi.“
Istaknuo je kako suvremeni čovjek često stječe dojam da je vjera postala nešto sporedno, no upravo današnje vrijeme, smatra, pokazuje koliko je svijetu potrebno autentično kršćansko svjedočanstvo.
„Svjedoci smo da naše društvo žudi za svetim katolicima, za katoličkim naumom“, poručio je.
Središnji dio propovijedi don Simon Filipaj posvetio je evanđeoskom izvještaju o umnažanju kruha i ribe, u kojem su apostoli, suočeni s mnoštvom ljudi, predložili Isusu da ih otpusti kako bi sami potražili hranu.
„I mi se danas možemo prepoznati u njihovim riječima“, kazao je, podsjetivši kako se i katolici u Boki često susreću s osjećajem malobrojnosti i ograničenih mogućnosti.
„Kotorska biskupija i Barska nadbiskupija nemaju ni trideset tisuća vjernika. Što nam je činiti? Hoćemo li početi žaliti sami sebe? Hoćemo li misliti samo ljudskom logikom, matematikom i ekonomijom? Tim smjerom ne bismo ništa postigli, kao što nisu ni apostoli. Ali s nama je Isus, naš nebeski učitelj. On i nama govori: 'Ne treba da idu. Dajte im vi jesti.'“
Upravo u tim Kristovim riječima propovjednik je prepoznao poziv svim vjernicima da se ne obeshrabre pred izazovima vremena.
„Koliko smo puta i sami rekli: 'Nemamo ništa.' Možda smo čak pomislili da smo ništa, da nema smisla propovijedati Evanđelje jer nas nitko ne čuje. A zapravo imamo ono najvrjednije – vjeru u Isusa Krista, Božju riječ, svete sakramente. To je naše istinsko blago, a ne novac i imovina.“
Naglasio je kako čovjek može steći mnogo materijalnih dobara, ali bez Boga ne može pronaći smisao života.
„Svjedoci smo da imetak nije sve. Ako nemamo Boga, ako ne vjerujemo, ako naš život nema smisla i cilja, tada nam ništa drugo ne može donijeti istinski mir. Naš cilj je Bog.“
U nastavku propovijedi osvrnuo se i na izazove s kojima se suočava Crkva, priznajući da su njezini članovi kroz povijest pokazivali slabosti i pogreške. No, upozorio je da vjernici svoju vjeru ne smiju graditi na ljudima.
„Institucionalna Crkva, koju predstavljamo mi, svećenici, pokazala je dosta slabosti i sjena. Nismo anđeli, nismo bezgrješni. Netko će upravo zbog toga posumnjati ili se udaljiti od Crkve. Ali nemojmo vjerovati i činiti dobra djela zato što to kaže Simon, Dražen, biskup ili čak papa. Vjerujmo Isusu, uzdajmo se u njega i tražimo potporu Majke Božje koja nam upravo pokazuje Isusa.“
Nastavljajući propovijed, don Simon Filipaj posebnu je pozornost posvetio obitelji, koju je nazvao prvom školom vjere i „prvom Crkvom“, upozorivši kako se vjera ne može svesti na ono što se događa samo unutar crkvenih zidova.
„Vjera se ne uči! Vjera se može naslijediti unutar obitelji jer je sama obitelj prva Crkva. Zato je dobro ispitati savjest: što nam smeta da se prekrižimo ujutro, prije i poslije jela, navečer prije nego što legnemo, da pročitamo koji redak Svetoga pisma? Imamo vremena za sve na svijetu, a nemamo vremena zahvaliti Bogu što nam je sve dao?“
Osvrnuo se i na užurbanost suvremenoga života, upozorivši kako čovjek nerijetko pronalazi vrijeme za prolazne stvari, a zanemaruje ono što je trajno i bitno.
„Danas trčimo za svakim raskošem i lijepim provodom, a nemamo vremena za braću i sestre koji trpe, boluju ili jednostavno trebaju našu pažnju. Na nama je da Isusu damo svojih pet kruhova i dvije ribe – zapravo ono što jesmo. To je sveta misa, to je naš život. Bog od nas ne traži naš novac ni našu imovinu, nego cijelo naše srce. Pravi spokoj i pravi mir možemo pronaći samo u Bogu Ocu, u Isusu Kristu, djelovanjem Duha Svetoga.“
Na završetku propovijedi pogled je ponovno usmjerio prema Blaženoj Djevici Mariji, čiji je odgovor na Božji poziv ostao trajnim nadahnućem svim kršćanima.
„Danas slavimo Gospin blagdan. Sama Gospa daje nam primjer. Promijenila je svoje planove i rekla: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.'“
Iz toga je izdvojio tri poruke koje, kako je kazao, blagdan Gospe od Snijega donosi i današnjem čovjeku.
„Prvo – može pasti snijeg i ljeti, jer Bogu ništa nije nemoguće. Drugo – Bog uvijek pronađe način da nas iznenadi; njegova milost može pretvoriti žegu i monotoniju svakodnevice u svježinu i novi život, osobito nama koji smo tradicionalni katolici. Treće – pustinja će procvasti. I u trenucima velike suše i najvećih poteškoća Gospodin može učiniti da procvjeta novi život.“
Zaključujući propovijed, don Simon pozvao je okupljene da vjeru ne žive samo na velike blagdane, nego u svakodnevici, slijedeći primjer Blažene Djevice Marije.
„Samo tako vjera postaje dio naše svakodnevice. Nemojmo zaboraviti da je Blažena Djevica Marija i naša Majka te da hoda s nama svaki dan kao sigurna vodilja prema Spasitelju.“
Okupljenima se obratio i župnik don Dražen Kraljić, koji je prošloga prosinca preuzeo upravljanje župom Škaljari, kazavši se kako se ovom prigodom želio i službeno predstaviti župnoj zajednici kojoj je povjerena njegova pastoralna služba.
Zahvalio je prije svega Bogu i Gospi Snježnoj na lijepom danu i uspjelom slavlju, kao i don Simonu Filipaju koji je predvodio misno slavlje, svećenicima koji su sudjelovali u proslavi te predstavnicima hrvatske zajednice u Crnoj Gori koji su svojim dolaskom uveličali blagdan zaštitnice župe.
Posebno je istaknuo zadovoljstvo što je ove godine obnovljen običaj mise bdjenja u staroj crkvi Gospe od Snijega, iluminacije i prijenosa Gospina kipa u župnu crkvu.
„Ove godine imali smo nakon dugo vremena misu bdjenja i iluminaciju u maloj crkvi, a nakon toga prijenos kipa Gospe Snježne u našu župnu crkvu te se nadam da ćemo i u budućnosti nastaviti s tom tradicijom.“
Dobrodošlicu je uputio i članovima Bokeljske mornarice Kotor, koji su nakon više godina ponovno sudjelovali u proslavi župnoga patrona. Naglasio je kako upravo međusobna suradnja i zajedništvo ostaju temelj opstanka naše zajednice u Boki, kako je to bilo I u prošlosti.
„Također, onima koji slave, čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.“
Nadovezujući se na tu čestitku, osvrnuo se i na zastave koje su bile istaknute na župnoj crkvi.
„Neka zastave na župnoj crkvi budu znak našega zajedništva s onima koje predstavljaju. One nisu nikakva provokacija, nego legitimno pravo koje se smije izložiti kao znak pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi kojoj pripadamo, uz poštovanje države u kojoj živimo“, rekao je don Dražen.
Govoreći o životu župe, zahvalio je svima koji su tijekom protekle godine pomogli u njezinu uređenju i obnovi. Podsjetio je kako su nabavljene nove misnice, liturgijsko ruho i bogoslužne knjige, izrađena nova župna zastava – dar Hrvatske kulturne udruge „Tomislav“ iz Škaljara – dovršeni radovi na dijelu ograde, postavljene klupe ispred crkve te uređena i osvijetljena crkva svetoga Luke.
Pozvao je roditelje da prijave djecu za pripravu sakramenata, mlade da se uključe među ministrante, a sve koji imaju dara za pjevanje da se pridruže župnom zboru, istaknuvši kako je živa župna zajednica odgovornost svih njezinih članova.
Nakon blagoslova vjernici su, predvođeni križem, župnom zastavom i ostalim barjacima, krenuli starim središtem Škaljara. Za križem su išle članice župnog zbora koje su uveličale misno slavlje, zatim djevojčice s laticama cvijeća, svećenici, a potom kip Gospe Snježne koji su nosila četvorica muškaraca, među kojima i predsjednik Bokeljske mornarice Kotor Denis Vukašinović. U molitvi i pjesmi, brojni su vjernici pratili svoju nebesku zaštitnicu središtem mjesta koje se zbog višestoljetne prisutnosti hrvatskih obitelji s razlogom naziva i „malim Zagrebom“.
Procesija je još jednom pokazala koliko je blagdan Gospe od Snijega više od godišnjega župnog slavlja. Ona je javno svjedočanstvo vjere, ali i čuvar kolektivnog pamćenja zajednice koja je kroz stoljeća, unatoč brojnim izazovima, sačuvala svoju katoličku vjeru, hrvatski identitet i duboku privrženost Boki kotorskoj.
Po povratku procesije pred župnu crkvu vjernici su se još jednom okupili oko Gospina kipa, zahvaljujući Nebeskoj Majci na daru zajedničke molitve i proslave. U skladu s dugogodišnjom tradicijom, slavlje se potom nastavilo u dvorištu crkve, gdje je za sve okupljene priređeno druženje uz domaće kolače, piće i pjesmu.
Za glazbeni ugođaj pobrinula se klapa „Jadran”, čiji je nastup dodatno obogatio večer ispunjenu susretima, razgovorima i radošću zajedništva. Njihove izvedbe dalmatinskih pjesama okupljeni su pratili s posebnom pozornošću, a mnogi su se spontano pridružili pjevanju. Nastup klape „Jadran” organizirala je Hrvatska kulturna udruga „Tomislav“ iz Škaljara, uz financijsku potporu Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Premda je blagdan Gospe od Snijega prije svega liturgijsko slavlje, on u Škaljarima iz godine u godinu okuplja brojne vjernike, raseljene Škaljarane i prijatelje župe, potvrđujući da su vjera, zajedništvo i pripadnost vlastitoj baštini vrijednosti koje ni vrijeme ni društvene okolnosti nisu uspjele izbrisati.
Ovogodišnja je proslava u tome imala i dodatnu vrijednost. Obnovom mise bdjenja u staroj crkvi Gospe od Snijega, iluminacije i svečanoga prijenosa Gospina kipa ponovno je oživljen običaj kojega se stariji župljani sjećaju s osobitim poštovanjem. Taj povratak tradiciji nije bio tek prisjećanje na prošlost, nego potvrda da župa svoju baštinu želi živjeti i prenositi budućim naraštajima.
U vremenu brojnih izazova s kojima se suočava hrvatski narod u Boki kotorskoj, ovogodišnji blagdan Gospe od Snijega pokazao je da se snaga jedne župe ne mjeri isključivo brojem njezinih vjernika, već njihovom spremnošću da zajedno mole, čuvaju naslijeđene običaje i aktivno sudjeluju u životu svoje zajednice.
Upravo je obnova drevnoga običaja potvrda da Škaljari i danas, okupljeni oko svoje zaštitnice, žele graditi zajednicu utemeljenu na vjeri, međusobnom povjerenju i odgovornosti prema bogatoj duhovnoj i kulturnoj baštini koju su naslijedili od svojih predaka. To je ujedno i najvrjednija poruka ovogodišnje proslave Gospe od Snijega – da se tradicija najbolje čuva onda kada se živi.