U ponedjeljak 20. VIII. u pitoresknom ambijentu naselja Luštica Bay priređena je za uzvanike praizvedba dugometražnog dokumentarnog filma Kotorski misal, autora prof. dr. Gojka Čelebića, u produkciji Centra za kulturu Tivat i produkcijske kuće Boka F. Pored mnogobrojnih uzvanica, promociji su nazočili: poslanik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, kao i don Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije.

Ovaj misal je u nauci poznat pod nazivom Misal svetog Jakova od Lođe. Radi se o kotorskoj crkvi iz XII. stoljeća koja je bila u upotrebi do XVIII. stoljeća. Temelji ove crkve rekognoscirani su i istraženi, a njen tlocrt upisan na pločniku pred hotelom Vardar. Misal je prije godinu dana, u državnoj biblioteci u Berlinu gdje se čuva od 1930. godine, s beneventanskog kaligrafskog latinskog pisma transkribirala poznata češka i crnogorska medievalistica DDr. Lenka Blehova Čelebić, koja ga je uz kotorski lekcionar i pontifikal koji je bio u upotrebi prigodom posvete kotorske katedrale 1166. godine a danas se čuvaju u Sankt Peterburgu, uvrstila u najstarije liturgijske knjige s područja današnje Crne Gore. Misal sv. Jakova od Lođe nastao je u nekom od benediktinskih skriptorija južne Italije. U Kotoru se danas čuvaju i fragmenti starijih beneventaskih liturgijskih rukopisa iz X. stoljeća. Ova dva navedena predstavljaju zaokružene cjeline od europskog značaja. Nastale su pod utjecajem normansko-sicilijanske liturgije, sačuvavši i neke lokalne arhaične napjeve s diastematskom notacijom. Napjevi iz ovih liturgijskih knjiga pripadaju najarhaičnijim napjevima na istočnoj obali Jadrana.

Godine 2016. u izdanju Papinskog instituta za srednji vijek svjetski poznati medievalist, kanađanin Richard F. Gyug, napisao je opširnu studiju o beneventaskim liturgijskim knjigama u dalmatinskim gradovima, s posebnim osvrtom na kotorski pontifikal i lekcionar. 

Ove liturgijske knjige su nastale prije utemeljenja Zetske episkopije s mogućnošću da je Misal sv. Jakova s Prevlake prenesen u Kotor. Zetski episkopi javljaju se na Prevlaci nakon 1249. godine, s tim da u historiografiji ne postoji uniformno mišljenje oko ubikacije prvog središta Zetske episkopije. Prevlaka je u prvoj polovici XII. stoljeća pripadala u cijelosti Kotorskoj biskupiji. I danas najveći dio Prevlake se vodi pod toponimom Biskupija. Upravo u kotorskom pontifikalu nalazi se diploma kotorskog biskupa Ursacija i gradskog priora Mele koji Prevlaku 1124. godine daruju za izgradnju kotorske katedrale – Donamus tumbam sancti angeli ad ecclesiam sancti Triphonis. U diplomi se stavljaju pod anatemu svi oni koji bi pokušali opstruirati ovaj dar, te da in secundo aduentu non appareant. Et sicut luminaria que a uento extinguntur extinguantur ­– o drugom Kristovom dolasku ne budu. Već da se kao svjetiljke koje se na vjetru gase, ugase se.