Domaćica

Naše mediteransko podneblje u svakom godišnjem dobu zrači svojom ljepotom i nosi svoje blagodeti. Netko će reći da mu je jesen sumorna, da priroda lagano mre, pa ipak priroda u našem okruženju nudi plodove, koji su dostupni jedino tada i treba uživati u njima.

Još je zima, i među najmilijim njenim mirisima mi je jabuka i cimet. I onda mi sine stari recept najjednostavnije moguće slastice, štrudel od jabuka.
 I jeftina i za čas. Svakako je zovu, neki savijača od jabuka , pita s jabukama, a mi doma štrudel, i tako mi je najmilije. Sigurno niste znali otkada potječu prvi pisani tragovi ove slastice. Kažu da je postao popularan tijekom 18. stoljeća za vrijeme Habsburške monarhije. Najčešće se povezuje s Austrijskom kužinom, mada ga ima kod Mađara i slovenskih naroda.

U dane blagdana na ovom podneblju karakteristična je kužina, i manje-više svaka domaćica je se pridržava i na taj način čuva je od zaborava u ovim modernim vremenima.

Najljepši kršćanski blagdan, kojeg svake godine iznova s nestrpljenjem očekuju i stari i mladi je svakako Božić. Priprave duhovne i tjelesne traju cijelo adventsko doba, a sam vrhunac nemrsa je Badnji dan.
Dalmaciju i Boku krase prekrasni običaji za Badnji dan, od dekoracije ulaznih vrata narančom i lovorikom, kićenje bora, branje badnjaka, do onih najvećih izazova svake domaćice, da obitelji pripravi pravu posnu gozbu.

Do božićnih blagdana još dva tjedna, a kako smo ovomjesečnu domaćicu startali s adventskim nemrsom, i ovu ćemo nastaviti u istom duhu. Prolazeći kotorskom peškarijom vidjeli smo da ima palamida, pa eto prilike da saznamo nešto više o ovoj plavoj ribi.

Od davnina, od početka pisanog vremena, na Sredozemlju, još od Stare Grčke i Rima, sve do danas, zovu je palamida, rjeđe polanda. Ime joj vjerojatno dolazi od starog naziva za more pelagos, otkuda se i sve ribe jatarice otvorenog mora nazivaju pelgičkim ribama.

1. prosinca je, vrijeme došašća i priprave za Božić, pa mnogi od nas prakticiraju i nemrs, dok za Badnji dan je uvijek prava gozba te ćemo se i kroz našu Domaćicu adekvatno pripravljati za tu trpezu.

Jelo na kome imamo biti zahvalni Kinezima, Arapima, Španjolcima i, na kraju, Talijanima. Naime, Arapi su rižu iz Kine donijeli u Španjolsku, a starosjedioci španjolskog poluotoka, Aragonci, u Napulj. Stanovnici Napulja nisu točno znali što bi s bijelim zrnima, pa su ih koristili u pripremi juha ili kao lijek.

O blagu koje nam priroda daje na ovom bogatom mediteranskom podneblju već je bilo riječi. Od početka uzgoja masline ljudi su prepoznali njen značaj i ljekovitost. I svake godine tisuće domaćinstava nestrpljivo iščekuje jesen i berbu maslina, i na sreću još uvijek se raduju pripremi maslina u svojoj kužini radije nego kupovini konzerviranih proizvoda.

Na tisuće je vrsta maslina pa ipak najviše se koristi plod, list i naravno ulje.

Od davnina su ljudi u svojoj prehrani na razne načine koristili blagodati koje nam je priroda dala. Pitomi kesten, ili kako ga na ovom podneblju nazivamo kostanj, bilježi povijest svoga postojanja na području Mediterana čak otprije 8 milijuna godina. Postoji jedan sačuvani primjerak pronađen u Francuskoj krajem 3. stoljeća i nalazi se u paleontološkom muzeju Voulte. Kostanji su se koristili kao hrana još u mezolitiku (prije 10.000 godina). Početak uzgoja kostanja bilježi se tek nakon 6.stoljeća p.n.e.

Pamidora (rajčica) je jednogodišnja povrtna biljka koja spada u porodicu voća a ne povrća kako se učestalno smatra.

Balancana ili patlidžan je jednogodišnja vrsta biljke iz roda Solanum. Dolazi nam s područja Indije i Šri Lanke, ali je ranom domestifikacijom proširena najprije na područje istočne Azije, Mediterana i Europe, a kasnije i na američke kontinente.