U kolovozu će u Rovinju biti obilježena stota obljetnica potonuća parobroda Baron Gautsch bogatim programom s naglascima na povijest, odavanje pijeteta žrtvama, ali na planove vezane za ronilački turizam, o čemu su na konferenciji za novinare u Rovinju govorili predstavnici nositelja ove manifestacije, udruge Altum Mare, te partnera i pokrovitelja.

Ovaj je luksuzni putnički parobrod prometovao na liniji Trst-Pula-Mali Lošinj-Zadar-Split-Dubrovnik-Herceg Novi-Kotor, koju je prelazio u nepuna 24 sata. S izbijanjem Prvog svjetskog rata brod je ušao u vojnu službu, te je krajem srpnja i početkom kolovoza iz južnog austrijskog primorja odnosno iz ratne zone uz crnogorsku granicu evakuirao stanovništvo u sigurnije sjeverne krajeve. U srijedu 12. kolovoza 1914. krenuo je iz Kotora na zadnje takvo putovanje, prevozeći kako se procjenjuje 529 putnika, članova posade, vojnika i djece, koja sva nisu bila ni popisana. Zbog prekapacitiranosti, nakon što je u Malom Lošinju pokupio putnike koji su željeli kući s ratom prekinutog ljetovanja, brod nije mogao pristati u Puli već je produžio put Trsta, da bi 13. kolovoza u 14.45 sati na odaljenosti od šest milja od Rovinja, između Brijuna i svjetionika Sveti Ivan na Pučini, naletio na austrijsku podvodnu minu i potonuo u roku od sedam minuta.
PODMORSKI GUSARI JOŠ TRAŽE PET KILOGRAMA ZLATA S 'BARONA GAUTCHA'
Tog ljetnog popodneva 13. kolovoza 1914. godine parobrod "Baron Gautsch" grabio je punom parom posljednje milje puta pokraj živopisnih krajolika zapadne Istre na povratnoj brzoj pruzi između Kotora i Trsta. Bio je to jedan od 11 velebnih putničkih brodova austrijskog Lloyda koji su uoči Prvog svjetskog rata slavodobitno prometovali između lukâ sjevernog i najjužnijeg dijela austrougarskog jadranskog akvatorija.
U tim ratnim prilikama odjednom je u svim usputnim jadranskim lukama bilo znatno više putničkog prometa nego koju godinu prije. Panika nakon fatalnog sarajevskog atentata natjerala je talijanske turiste na povratak, a i obitelji austrougarskih građana također su se nastojale što prije vratiti onamo odakle su došle. Kapetanu Paulu Winteru, zapovjedniku ponositog "Baruna", veliku je glavobolju zadavala nesvakidašnja činjenica da prvi put otkako se našao na toj frekventnoj dužobalnoj pruzi nije s potpunom točnošću mogao utvrditi koliko je putnika ukrcao na brod dan prije u Kotoru. Oko 14 sati "Baron Gautsch" ostavio je za sobom rt Kumpare. Zbog dužeg zadržavanja u Malome Lošinju, gdje je navala putnika na brod bila još masovnija, prema ustaljenom redu plovidbe kasnio je čitav sat u polasku.
A onda se dogodilo. Nekoliko nautičkih milja od Rovinja "Baron Gautsch" naletio je na podvodnu minu. Strašna eksplozija snažno je protresla kapetanov brod, koji mu je brzo počeo izmicati pod nogama. Izbezumljeni putnici poskakali su u more, a tek nešto pribranijoj posadi jedva je pošlo za rukom spustiti jedan jedini čamac za spašavanje.
Voda je silovito nadirala u unutrašnjost ne ostavljajući dovoljno vremena za spas stradalih. Preplavljen uzavrelim morem, pogođeni brod potonuo je za nepune tri minute na dubinu od 40 metara, ispuštajući jeziv samrtnički hropac. Iz Rovinja su ubrzo na mjesto brodoloma pristigli austrougarski razarači "Balaton", "Triglav", "Orijen" i "Uskope", a spašavanje preživjelih putnika oteglo se do krvavog ljetnog sumraka.
Dramatične pojedinosti o tragediji velikog broja putnika i članova posade duboko su potresle svjetsku javnost. Tadašnji je Admiralitet u prvi mah posumnjao u čin sabotaže, ali naknadno je na sudskom procesu u Trstu utvrđeno da je kapetan Winter upravljao brodom po utvrđenoj plovnoj ruti izvan minskih polja, koje je uoči Prvog svjetskog rata položila austrougarska vojno-pomorska komanda. Međutim, nekoliko dana prije toga na užem području posijanom morskim minama oko Rovinja provedene su neke "tajne" ratne preinake. Bila je to gruba pogreška austrougarskih vojno-pomorskih vlasti, koje su zbog tog nepojmljivog nehaja izgubile svoj najljepši putnički brod na Jadranu. Na njemu je nastradalo više od dvije stotine putnika i mornara. Pretpostavlja se da je na brodu bilo oko 350 muškaraca i žena svih uzrasta i od tog inače nepouzdanog broja spasilo se samo 120 brodolomaca.
Podmorski gusari dolaze
Desetljeća su prolazila, ali između dva svjetska rata nitko se nije bavio mračnom sudbinom potonuloga broda. Tek u ljeto 1958. godine ponovno je osvježeno traganje za već pomalo zaboravljenim "Barunom". U toj pionirskoj akciji sudjelovale su kompletne ekipe i ronioci splitskog "Brodospasa". Krug se postupno sužavao i najzad su ga "napipali" nešto zapadnije od Brijuna, na precizno utvrđenoj udaljenosti od svjetionika Sveti Ivan na pučini. Pregledom brodskoga trupa nisu se mogla utvrditi neka osobita oštećenja, po čemu se moglo zaključiti da je do razornog djelovanja morske mine došlo na samome dnu željeznoga korita, koje je zatim poleglo u gusti mulj.
Posebnu pažnju javnosti privlačile su senzacionalne glasine o stanovitoj količini zlata i drugih osobnih dragocjenosti koje su završile na morskome dnu. Naime, taj je luksuzni putnički brod, osim putnika, redovito prevozio i vrijedne poštanske pošiljke. Osim toga, bježeći iz Boke kotorske prema Trstu, pojedini su bogatiji putnici nosili sa sobom praktički svu pokretnu imovinu, koju zbog razumljivih razloga nisu nigdje službeno deklarirali.
Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća ozbiljno se razmatrala mogućnost podizanja "Barona Gautscha" s morskoga dna. Za nas u splitskom "Brodospasu" to je bio osobit profesionalni izazov, nakon što smo stekli zavidnu reputaciju u "pospremanju" zakrčenog jadranskog podmorja od kojekakvih podrtina potopljenih u Drugom svjetskom ratu. Najistaknutiji među njima bili su potopljeni brodovi "Numidia", "Hans Smidt", "Ljubljana", "Locchi", "Mar Bianco", "Valona", "Sirius" i "Zagreb". Namjeravali smo sudjelovati u toj akciji s najviše pomoćnih plovila: tegljačima što veće vučne snage, pontonskim dizalicama i ekipnim brodicama s najboljim roniocima. Zlosretnog je "Baruna" u nekoliko spasilačkih faza trebalo postupno izvući iz debelog mulja aktiviranjem tristotonskih pneumatskih cilindara, simetrično porazmještenih oko već znatno ruzinavog brodskoga korita.
Već sama priprema za taj "pothvat stoljeća" pobudila je razumljivo zanimanje naših susjeda s onu stranu Jadrana. No, sve je završilo samo na lijepim željama, jer su pomno razrađeni tehnološki planovi "Brodospasa" bili u potpunoj opreci u odnosu na obeshrabrujuću "ekonomsku računicu" tog riskantnog spasilačkog pothvata. Ono što se zagrijanim profesionalcima iz naše najbolje pomorsko-tehničke tvrtke nije posrećilo ostvariti, u međuvremenu se pretvorilo u pravi eldorado "za široku potrošnju" za sve brojnije i bezobzirnije "ljubitelje" potonulih brodova s blagom. Nesmetan pristup i drugim "zlatnim kokama" u pitomom hrvatskom podmorju proširio se i preko pojedinih "škola ronjenja" što ih domaće i inozemne turističke agencije nude bogatijoj klijenteli. Ti priučeni "ljudi žabe" itekako su upućeni u sve tajne izronjavanja s našim povijesnim relikvijama.
Svojedobno obilježavanje osamdesete obljetnice havarije "Barona Gautscha" koju milju od Svetog Ivana od Pelage – što je staro ime tog osamljenog svjetionika – priređeno je, kako tome i dolikuje, na putničkoj obali grada Rovinja. Tog 13. kolovoza ne tako davne 1994. godine okupilo se šaroliko mnoštvo inozemnih i domaćih turista, uglednih uzvanika i mještana tog istaknutog istarskoga gradića, koje su predvodili gradonačelnik Lido Sošić, kontraadmiral HRM-a Ante Budimir i saborski zastupnik Mario Golob.
Ključni vojno-pomorski ceremonijal predvodila je topovnjača HRM-a "Šolta", koju su u stopu slijedili podjednako hitri brodovi Lučke kapetanije i Pomorske policije, te brojne atraktivne turističke brodice i razna plovila s ronilačkom opremom, manji sportski gliseri itd. Na pomno naznačenoj poziciji potonulog "Baruna", nakon crkvenog blagoslova, bačeno je u more nekoliko spomen-vijenaca, a sa svih okupljenih brodova, točno u sekundu kad je osam desetljeća zlosretni "Barun" naletio na minu, odjeknuli su reski zvuci brodskih sirena, pomalo potresni i sablasni i jedva stvarni.
Zatim je nekoliko lokalnih, ali i talijanskih i austrijskih ronilaca žustro zaronilo u nepresušni pehar mora. Dospjevši u tren magičnog oka do podrtine, pričvrstili su prigodnu pločicu u spomen na znane i neznane žrtve ove nemile nesreće. Sljedećeg dana, 14. kolovoza 1994. godine, u znamenitoj crkvi Gospe od Mora u Puli služena je misa zadušnica uz skladno sudjelovanje pjevačkog zbora "Lino Mariani". Nakon toga, uz posmrtni marš limene glazbe, u nazočnosti državnih dužnosnika iz Rovinja i Pule, pripadnika Hrvatske ratne mornarice, lučkih kapetanijâ, kulturno-umjetničke bojne "Mare nostrum Croaticum", te austrijske i hrvatske Udruge marinaca, položeni su vijenci pokraj velikoga križa na Mornaričkom groblju. Time je doista na dostojan način zaokružen ovaj civilizacijski ceremonijal na koji je tako dugo trebalo čekati.
Bilo je neizbježno i ono već "tradicionalno" amatersko pitanje o odgovornosti zapovjednika broda kapetana Paola Wintera: je li se "Baron Gautsch" unatoč ratnim prilikama držao ustaljene rute tik uz obalu kako bi njegovi putnici i nadalje uživali u prelijepom istarskom krajoliku? Ili je možda olako zanemario stroge upute iz one famozne zapečaćene kuverte namijenjene zapovjedniku u slučaju objave rata.
Suza u oku preživjele Carmen Rubini
Zbio se i upečatljiv susret s vremešnom Carmen Rubini, samozatajnom kućanicom koja je kao devetogodišnja djevojčica preživjela taj užas nad užasima u kojemu je izgubila svoje najmilije: majku, brata i sestru. Osuđena na punih osam desetljeća potresnog pamćenja, ona se, uz brižan oslonac gradonačelnika Rovinja Lida Sošića, skrušeno pridružila ovoj tragičnoj uspomeni. U njezinim plavim očima odražavao se vječni nebeski sklad kad je tiho progovorila kako joj se odjednom čini kao da je ovom zlosretnom brodu iz jednog davno prohujalog nevremena opet udahnut život; da konačna smrt ne postoji.
Možda će obilježavanjem stogodišnjice tog događaja s našeg neprežaljenog "Baruna" spasti i posljednji veo tajne; poput one gdje se nalazi brodsko zvono, pokrov glavnog magnetskog kompasa, jedan bočni fenjer i mjedena pločica sa šturim podacima o izgradnji u Engleskoj: "Guarlay Brothers Company Ltd - Dundee, England 1908.", koju su splitski ronioci sasvim sigurno skinuli s nadgrađa pri otkriću njegove potonule podrtine.
I uporni tragači za izgubljenim blagom zacijelo bi došli na svoje kad bi naposljetku u kakvom začaranom brodskom zakutku našli zavežljaj s oko pet kilograma zlatnih lančića i ostalih privatnih dragocjenosti koje su, kao posljedica eksplozije mine, nekog ratnog profitera stajale glave. Još dok je podmorski lokalitet oko podrtine "Barona Gautscha" spadao u "zabranjenu zonu" pristupa, pojedini nepozvani ronioci često su joj se prikradali. Bilo je čak i slučajeva miniranja zakrčenih dijelova broda kako bi se, unatoč debelom mulju, lakše zaronilo u njegovu mračnu utrobu. Najveći im je mamac bilo mnoštvo vrijednih dijelova osobne prtljage, koju su izbezumljeni putnici ostavili u potpalublju.
U relativno novoj Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine stoji da je nestanak svakog takvog predmeta ujedno i krađa kulturne baštine. Druga je uredba o ratifikaciji Konvencije o mjerama za zabranu i sprječavanje uvoza, izvoza te prijenosa vlasništva kulturnih dobara. Dakle, ni jedan predmet koji je kulturno naslijeđe nekog naroda ne može bez posebne dozvole izići iz matične zemlje. Sve te zakonske akte uredno smo umnožili, upozorivši tijela MUP-a i Županije na što sve treba pripaziti. (Kao rezultat toga, na graničnome prijelazu Kaštel jednom su zaplijenjena tri stilska zidna sata iz austrougarskog vremena.)
Ako u Italiji nitko ne može imati antičku amforu u privatnom posjedu, može je imati samo muzej, onda tako mora biti i u Lijepoj našoj. A Zakon o zaštiti spomenikâ također jasno kaže kako je sve ono što je nakon 31. svibnja 1945. godine "iskopano" iz zemlje, ili pronađeno u moru, neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske. Ako netko nađe kakav vrijedan predmet ili ga izroni iz mora, dužan ga je smjesta prijaviti; štoviše, to je njegova zakonska obveza, inače bi to bilo osiromašenje našeg kulturnog blaga. No, unatoč zakonu, to se stalno događa.
Talijanska TV ekipa RAI-ja 2 bez ikakvog je dopuštenja hrvatskih službenih instancija snimila televizijsku emisiju posvećenu 80. obljetnici brodoloma "Barona Gautscha". Imali smo je prilike vidjeti i na Hrvatskoj televiziji u emisiji "Alpe-Jadran". Štoviše, taj diletantski TV uradak prikazan je i na jubilarnom riječkom sajmu "Nautika '94". Brodsko korito na dnu mutnog mora, uz sablasno filmsko osvjetljenje izvana i iznutra, prikazano je u svom svojem oskvrnuću. Odjednom se na malom ekranu u krupnome planu pojavila ruka nekog "sretnika" s tanjurom na kojemu je bio otisnut grb ili logotip "Barona Gautscha", a zatim i jedna kristalna vinska čaša s istim zaštitnim znakom. Toj pokradenoj salonskoj galanteriji u preprodaji "na crno" cijena je vrtoglavo narasla.
Puno glamurozniji prikaz zbio se u austrijskom nezavisnom tromjesečniku znakovita engleskog naziva "Megadive" (Veliko ronjenje), posvećenog ronilačkom sportu. "Nezavisni" mu je nakladnik tvrtka Pfisterer GmbH iz Grimmenstereina. U njemu je objavljena tobože autentična reportaža o privlačnom posjetu unesrećenom "Baronu Gautschu", dostojna najvještijega grobarskog pomorskog pera. Autor se nije potpisao, što upućuje na vješto sročen plaćeni oglas.
Naposljetku, o pravom stanju nedavno sam se konzultirao s bliskim prijateljima i kolegama u Puli. Kazali su mi kako je s "Barona Gautscha" pokradeno sve što se dalo demontirati, od najmanjeg brodskog prozorčića do gole ruzinave oplate. Međutim, nekontroliranom djelovanju raznih kradljivaca i nadalje ostaju pune ruke posla. Samo u tom dijelu Jadrana evidentirano je sedamnaest brodskih podrtina te jedna davno zaboravljena podmornica.
Stari ruzinavi brod
Svojedobno su oko Barbarige stanovitom broju sportskih ronilaca bile izdane uredne dozvole, strogo vodeći računa o tome pokušava li netko iznijeti koji predmet s najbližeg potonulog broda. Jednom je neki suvremeno opremljen talijanski brod uz standardne brodske potrepštine imao i nekakvu plastičnu cijev, dugu oko dva metra, pričvršćenu na brodski kompresor s očitom namjerom da pristupi iskopavanju pojedinih predmeta iz debelog mulja. No, pripadnici Pomorske policije ipak su ih onemogućili u tome.
Tako će nekoć bajni "Baron Gautsch", unatoč našem nedavnom pristupanju Europskoj uniji, za sva vremena ostati na dnu mora kao trajna plava grobnica. O tome trajno svjedoči i istaknuti spomen-svjetionik Sveti Ivan na zrcolikoj pučini koja se tu negdje zauvijek sklopila nad nesretnicima. Za podizanje zaboravljenog "Baruna" na svjetlo dana u naše vrijeme nema nikakva interesa, a stari ruzinavi brod može danas privući tek ponekog zakasnjelog i neinformiranog ronioca.
Stoga bi obilježavanje stote obljetnice (1914. – 2014.) najveće pomorske nesreće na Jadranu, brodoloma "Barona Gautscha", ponosa austrougarske putničke flote, bio rijetki povod za odavanje jedinstvenog pijeteta svim žrtvama rata na moru. To bi ujedno trebao biti i poticaj većoj skrbi o našoj nedovoljno zaštićenoj pomorskoj baštini u koju spada i ova nesmiljeno opustošena brodska podrtina. Je li na njoj barem nešto ostalo netaknuto?!
Bruno Profaca/Slobodna Dalmacija/