U sklopu manifestacije „Decembarska umjetnička scena 2013." u petak je održana književna večer kritičara, esejista i leksikografa Velimira Viskovića, tematski vezano za suvremenu hrvatsku književnost.
Književni kritičar Velimir Visković u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović" govorio je o stvaralaštvu Miroslava Krleže, stanju moderne kritike i ključnim karakteristikama i važnim piscima hrvatske književne scene.
Visković je kroz razgovor s Nebojšom Kneževićem otkrio kako je izgledalo surađivati sa Krležom, kojeg je upoznao kao dvadesetpetogodišnjak, kada je čuveni pisac imao 82 godine.

Visković je ispričao da je Krleža posljednjih godina života imao velikih problema s težinom i zdravljem. Poražavala ga je tjelesna nemoć, ali, iako ga je tijelo izdavalo, uspio je da do kraja sačuva visprenost uma i kritički duh. Visković je rekao da je Krleža oduvijek bio surov kritičar.
"Čak i ugledni pisci su znali dobiti „packe" od Krleže i nisu se usuđivali protestirati zbog toga" – kazao je Visković.
On je na pitanje „Andrić ili Krleža?"- odgovorio u korist oba pisca. Objasnio je da je na početku bio privrženiji Andriću, ali da je kasnije otkrio ljepotu Krležine barokne rečenice.
"Krleža jeste stilski i tematski težak, ali je i pisac koji je apsolutno živ i danas" – ocijenio je Visković.
Jedan od najuglednijih hrvatskih kritičara, prisjetio se vremena kada je književna kritika bila izuzetno tražena u novinama i kada je dobijao značajan prostor u medijima kao što su: Danas, NIN, Vjesnik, Feral tribjun...
-Književna kritika je danas gotovo istjerana iz novina. Ona je sveopće degradirana – ocijenio je Visković, dodajući da je nekada dobijao i po nekoliko stranica novina za prikaze književnih djela.
Crnogorskoj publici preporučio je nekoliko suvremenih hrvatskih pisaca, kao što su „Feralova trojka" Predrag Lucić, Boris Dežulović i Viktor Ivančić, kao i Miljenko Jergović, Dubravka Ugrešić i drugi.
Velimir Visković je hrvatski književni kritičar, esejist i leksikograf, intelektualac krležijanskog tipa, enciklopedist u tradicionalnom smislu te riječi. Predavao je kao spoljni suradnik na Filozofskim fakultetima u Zagrebu i Rijeci i na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Uređivao je časopise: „Off" (1978.) i „Republika" (1985 - 2002), glavni je urednik „Sarajevskih sveski" (od 2002.) i „Književne republike" (od 2003.). Predsjednik je Hrvatskog društva pisaca (od 2002.). U dva navrata bio je potpredsjednik Hrvatskog centra PEN-a. Uredio je ili priredio mnogobrojne knjige hrvatskih pisaca (I.Andrića, M. Krleže, I. Aralica, S. Kolara i dr.), a trajno je zaokupljen Krležinim opusom i prelomnim trenucima njegove političke biografije (Krležološki fragmenti, 2001; Sukob na ljevici, 2001). Piše eseje, rasprave i kritike, u kojima se bavi autorima, knjigama i književnim fenomenima vezanim za noviju hrvatsku prozu (Mlada proza 1983, Pozicija kritičara 1988, Umijeće pripovijedanja 2000, U sjeni FAK-a, 2006). Glavni je urednik „Krležijane" (1993-1999) i „Hrvatske književne enciklopedije" (od 2002).