Danas počinje došašće ili advent (lat. adventus - dolazak), u crkvenoj godini razdoblje pripreme za blagdan Božića, kada će se, iako nije liturgijski propisano, u mnogim domovima vjernika zapaliti prva svijeća na adventskome vijencu.
Adventski vijenac, bio jednostavan ili bogato urešen, uvijek čine u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim vrpcama - jer je ljubičasto u katoličkome bogoslužju boja došašća - te u vijenac okomito utaknute četiri svijeće, najčešće tri ljubičaste i jedna ružičasta. Svijeće označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a pale se postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna.

Za katolike prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Ipak, adventski vijenac znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina, a 'stigao' nam je iz Europe, osobito iz Austrije i Njemačke. Ali i tamo je došao tek poslije Prvoga svjetskog rata i to prenesen iz skandinavskih, protestantskih, zemalja. On je simbol života - zimzelen, te simbol rastućega svjetla - postepeno paljenje svijeća i očekivanja božićnoga dolaska Kristova koji je Svjetlo svijeta.
Prvi adventski vijenac pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rahe Haus" (Trošna kuća) u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. -1881.) okupio je siročad s ulice i ponudio im novi dom u jednoj staroj i trošnoj kući gdje je svake godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838. dosjetio, želeći ga svojim štićenicima učini što ljepšim, da od prvoga dana prosinca svaki dan za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac, koji bi na Božić zasjao poput svjetlosnog kruga s 24 svijeće - 19 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća.
Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se vijenac počeo plesti od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Na kraju 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.
Nakon Prvoga svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu.