Dan Bokeljske mornarice(26.lipnja) obilježen je u četvrtak, formiranjem odreda ispred novog Doma Bokeljske mornarice u Starom gradu. U pratnji Gradske muzike Kotora, Bokeljska mornarica ispred zgrade Općine Kotor je preuzela drzavnu zastavu od predsjenika SO Kotor Nikole Bukilice, te u pratnji Gradske muzike Kotor tradicionalno obišla grad preko Tabačine, do glavnih gradskih vrata.
Pred glavnim gradskim vratima predat je raport Viceadmiralu Iliji Radoviću, kao i ključeve grada od strane predsjednika Skupštine Kotora Nikole Bukilice.

"Slavna Mornarico, predajem Vam ključeve grada Kotora, da ga čuvate od svih zala, kao što ste to vjekovima činili, na ponos ne samo našeg grada Kotora već i njegove regije, našeg doma Boke Kotorske."
Nakon ceremonijalnog nastupa na Trgu od oružja odigrano je tradicionalno kolo Bokeljske mornarice koje se izvodi se u dvanaest figura. Po drevnom običaju na samom kraju u kolo su ušli. viceadmiral, prdsjednik SO, kotorski biskup, mali admiral, oficiri i podoficiri noseći crnogorsku i zastavu Bokeljske mornarice.
Dan Bokeljske mornarice proslavlja se 26.lipnja jer je na taj datum 1463.godine izdat prvi Statut Bokeljske mornarice, ove godine zbog Dana žalosti ovaj ceremonijalni nastup je pomjeren za jedan dan.
TRODNEVNO PREUZIMANJE VLASTI U GRADU
Koliko god se može smatrati da je ta vlast, tokom svečanosti zaštitnika grada, bila samo neka vrsta dogovorene simboličke igre sa mletačkim nosiocem suvereniteta (1420.-1797.); ipak je ona stalno ukazivala na odredjene povjesne činjenice i otkrivala mjesto i ugled Mornarice u društvu. Providur je, naime, predavao predstavniku Mornarice grb Republike, koji se nalazio iznad vrata njegove palače, državnu zastavu i ključeve grada. A to je značilo punu javnu vlast u gradu i okolini. Samom admiralu je predavao sablju i štap. Gradske vlasti bi obustavile rad, a na vratima su bile straže u mornaričkoj nošnji. Vlast je, dakle, bila u rukama Bratovštine i admirala.
Ima više tumačenja zašto je Republika na tako spektakularan način, predavala čak i izvršnu vlast jednoj mornaričkoj organizaciji. Smatramo da je suština te privilegije u stalnom obnavljanju istorijske činjenice o dobrovoljnoj opciji predaje suvereniteta Mlecima 1420. godine. Na to je Kotor bio veoma ponosan. A treba se prisjetiti da je XV v., bilo doba izuzetni snažnih osmanlijskih pritisaka i ratnih neprilika, pa je samo neki jak kršćanski protektor mogao obezbjediti relativno stabilan život i trgovinu. I zaista, Kotor je dugo i uporno pozivao tada moćnu kršćansku silu, Mletačku Republiku i to u doba kada je bio samostalan i slobodan grad (1391.-1420.). Znalo se je, inače, da se sam neće moći oprijeti osmanlijskoj sili, kao sto se to 1482. godine desilo sa Herceg Novim i Risnom, a 1571., sa Barom i Ulcinjom, pa je 1420. godine Mletačka Republika prihvatila slobodno ponudjeni suverenitet i poštovanje postojećih privilegija.
Predajom ključeva i izvršne vlasti obnavljalo se istorijsko pamćenje da je Kotor slobodnom voljom, a ne prinudom i osvajanjem, prihvatio Mletačku Republiku. Predstavnik tog, nekada slobodnog grada, koji prima vlast, mogao je biti samo neko ko je imao, ne samo društveni ugled, nego i neku stvarnu, domaću mornaričku vojnu formaciju.
dr. Miloš Milošević