Nedavno obznanjena informacija o istorijatu svetišta Gospe od Škrpjela bila je popraćana, s pravom, protestnim obraćanjem HNV-a i vikara kotorske biskupije, zbog izvrtanja povjesnih činjenica. Uslijedilo je „razložno“ pojašnjenje urednice „da se radi o tehničkoj grešci“!?
Navikli na falsifikovanja povjest Boke Kotorske, mnogi su i u ovom prilogu naslutili takvu namjeru.
Ne smatram da je sporni prilog iz Biltena Kotor otvoreni grad usmjereno ka tom cilju, već da je plod površnosti i neznanja .Ovakav prilog je dokaz da autor i urednik nemaju elementarna saznanja o kulturnom dobru najveće kategorije i simbolu Boke - Gospi od Škrpjela.
Problem je što ovo nije izdvojeni primjer, već praksa koja potpuno omalovažava struku.
Nije rijetkost sresti se u medijima sa temama povjesti, kulturne tradicije i baštine kojima se bave pojedinci bez kompetencija, a netačnosti koje u njima plasiraju stižu do najšireg kruga ljudi.
Propagandni turistički materijal, štampane vodiče, web stranice na kojima se predstavljaju povjesni gradovi i kulturni spomenici, obično, se ne potpisuju. Oni koji su ih osmislili, ostaju anonimni, lišeni svake odgovornosti, ali izvjesno, sa honorarom za urađen posao.
Prosto se nameće zaključak, da upravo u ovoj oblasti, više nego u drugim mnogi sebi uzimaju za pravo da se bave nečim za što nemaju ni obrazovanja, ni znanja.
A struka, pa ko nju još pita? Znam mnoge iz ove branše (i sama joj pripadam) koji svoje stručne radove, u koje je ugrađen istraživački napor, znanje i vrijeme, objavljuju bez honorara. A ko ih čita? Srećom ima i takvih, ali se nažalost ne nalaze među anonimnim autorima priloga o kulturnoj baštini, u koje spada i onaj iz čijeg je pera „novi istorijat“ Gospe od Škrpjela.
Kotor, 29.4.2014. mr. Marija Mihaliček
povjesničarka umjetnosti